Fast fashion vs. slow fashion: što kažu modni stručnjaci?

18.11.2019.

Rasplamsale su se diskusije o angažiranoj modi među domaćim fashionistima, a ponetko ima i u planu spašavanje planete

ELLE Boutique već je izgradio reputaciju modne oaze koja okupira termin u kalendaru svake posvećene fashionistice koja voli domaći dizajn. Čak je i zagrebačka publika, koju kiša inače lako povuče u cjelodnevni odmor pod dekicu, hrabro došetala do Muzeja za umjetnost i obrt u jasnoj misiji da se dohvati selekcije iz najnovije ponude domaćih brendova te se podruži s njihovim autorima i drugim ljubiteljicama mode.

No jesenski su novitet Boutiqueova programa i dvije panel diskusije, ovoga puta održane na temu odnosa etike i estetike u suvremenim modnim tendencijama, koje je moderirala Elleova urednica kulture, Ana Fazekaš. Fokus je prvoga panela bio Fast Fashion vs. Slow Fashion, na kojemu su o različitim aspektima ovih sukobljenih tendencija razgovarali Saša Joka, modni urednik Elle magazina, Nada Mirković, dugogodišnja Elleova suradnica na područjima psihologije, umjetnosti te fenomenologije mode i popularne kulture, te dizajnerice Marija Kulušić i Maja Miletić (mammii jewellery).

Dominantni je trend u modnoj industriji fast fashion, svojevrsni modni pandan fast food-u, koji podrazumijeva da se moda izuzetno brzo proizvodi, u ogromnim količinama i jeftinim procesima, te se podjednako brzo konzumira, u procesu proizvodeći enormne količine otpada. Danas je modna industrija najveći onečišćivač okoliša, upravo zahvaljujući imperativu da se kupuju goleme količine odjeće, koja nije stvorena da traje, nego ima životni vijek u skladu s hiperubrzanim ritmom društvenih mreža. Instagram je postao svojevrsnim biljegom koji određuje kada je pojedinom komadu prošao rok trajanja – jednom na Instagramu, gotovo instantno postaje nenosivim. Odnos cijene, kvalitete i brzine rezultira vladavinom izuzetno destruktivnim obrascima koji živo sudjeluju u općem zagađenju, kao i porastu opće tjeskobe ovoga narcističkog doba u kojemu je sve potrošno.

Fast fashion fenomen proizašao je izravno iz industrijskog ubrzanja uz svekoliko ubrzanje svih segmenata života, no posljednjih mu godina protutežu nastoji stvoriti slow fashion, što će reći modna proizvodnja fokusirana na stvaranje komada koji će izdržati test vremena, i kvalitetom i estetikom. Gledajući kroz povijesnu perspektivu, nekoć je sva moda bila spora moda, budući da se stvarala individualno ili u manjim pogonima te je čak i danas očito da komadi koje nasljeđujemo od svojih baka pokazuju veću otpornost i estetsku bezvremenost kakvu naši shopping ulovi ne mogu imati. Kako su posvjedočile i obje dizajnerice na panelu, spori pristup omogućuje stvaranje na sjecištu vječne klasike i avangardnih pomaka koji će njihove komade, bilo da je riječ o prekrasnim kaputima i haljinama Marije Kulušić ili prepoznatljivom potpisu Maje Miletić na istančanom mammii nakitu, čini specifičnima, privlačeći klijentice koje upravo traže predmete koje će nositi godinama, neopterećene prolaznim trendovima. Činjenica da niti žele niti mogu konkurirati na masovnom tržištu djeluje gotovo oslobađajuće, pretvarajuće (sasvim doslovno) njihovih ruku djelo u predmete koji će značiti neusporedivo više te nositi snažniji emocionalni dojam od potrošne robe koja šeće, između ostaloga, i našim ulicama.

U osnovi su svi zastupljeni dizajneri Boutiquea predstavnici slow fashiona te upravo raznolika paleta dizajnerskih komada prisutna na svakom Boutiqueu dokazuje koliko dani princip omogućuje stvaranje prepoznatljive estetike koja odskače od vladajućih insta(nt) trendova, dok ogroman odaziv (čak i unatoč tvrdoglavoj subotnjoj kiši) dokazuje da javnost ima sluha i potrebe za ovakvim pristupom. No porast odgovornosti potrošača, koji jedini imaju moć preusmjeriti nezdrave suvremene trendove i pokazati otpor dominantnim tendencijama, nužnost je za sami spas planete, što se provlačilo dalje i kroz drugi Boutiqueov panel, posvećen pitanjima angažirane mode u širem smislu.

Na drugome je panelu zaiskrila živa diskusija između modnih kritičarki i Elleovih suradnica fokusiranih na fashion fenomenologiju, Tine Lončar i Maje Karnik, akademske slikarice, modne dizajnerice i predavačice na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, Pauline Jazvić te dizajnerica Gale Vrbanić iz dvojca Price on Request i Dine Šavorić iz tandema My Mon Mon. Postoji niz načina na koje moda danas nastoji biti angažirana, počevši od promjena politika unutar velikih modnih kuća, preko inkluzivnosti u kampanjama i na revijama, do inkorporiranja pojedinih parola u samu modu te preusmjeravanja prema održivim principima proizvodnje. Iako je tema daleko preširoka da bi se raspakirala u svega sat vremena, pokazalo se da su svi panelisti kritični prema angažiranim gestama, koji često staju upravo na gesti te se pokazuju donekle prolaznima, poput trendova koje utjelovljuju. Istovremeno, nesumnjivo je da su pomaci u reprezentaciji marginaliziranih skupina te sve snažniji razvoj spore mode izvršili određeni impakt na društveni kompleks kojega je moda bitan dio. Također, inicijative poput duhovitih i uvijek kritički osviještenih poteza brenda Price on Request, koji pored upcycling metode kojom je dvojac iskoristio arhiv brenda Xenia Design, nastoji afirmativnim i osnažujućim pristupom aktivirati svoje konzumente, ili humanitarnih akcija u kojima je potiho sudjelovao My Mon Mon, dokazuju da ne nedostaje fantastičnih mladih ljudi koji su zatrdoglavili da spase svijet, a da usput pomažu čovječanstvu izgledati – sjajno!

Fotografije: Mirna Bartolić, Robert Gašpert

Preporučujemo

Pročitajte i...

Minimalistička elegancija u novoj kolekciji Ana Marije Ricov

Fantastična nova kampanje zagrebačke dizajnerice odaje počast minimalizmu

Shopping hangover: poslije jesenskog Boutiquea

Kako je prošao najveći ELLE Boutique dosad

Kim Kardashian podiže tužbu protiv brze mode?

Starleta tuži Missguided za 10 milijuna dolara

Kako izgleda godina dana bez brze mode?

Što je Jackie Bischof naučila izbjegavajući "fast-fashion" brendove

▲ Povratak na vrh