Laži mi

Lie to me
29.11.2013.

Svima je istina draža od laži, ali je malo tko voli čuti, još je manje onih koji žele znati što drugi doista misle

„Izgledam li predebelo u ovome?” Pitanje na koje nijedna žena ne želi čuti iskren odgovor ne treba postavljati muškarcima, još manje prijateljicama. Ako ih volite, nemojte ih dovoditi u nezgodnu situaciju da vam moraju lagati.

‘Ako te opet spopadne želja da mi kažeš nešto iskreno, kao maloprije da sam počeo ćelaviti, molim te, pričekaj da odem pa me ogovaraj iza leđa. Stvarno se neću ljutiti.’

Postavite ga prodavačici. Za razliku od uvriježenog mišljenja, ljepota je u oku profesionalnog prodavača, a ne nevinog promatrača.

Dok gnjavite ženu, dobro se zagledajte u silna ogledala po trgovini. Sebi priznajte istinu, a njoj se ispričajte zbog neumjesnog pitanja. Iako ih ne plaćaju toliko da bi nam lagale, većina ih to čini kao da smo im rođene kćeri čiji krhki ego treba pod svaku cijenu zaštititi.

Baš zato i lažemo. Kako bismo nekoga zaštitili od bolne istine. Iako živimo u ciničnom svijetu, ipak to češće činimo radi dobrobiti drugih, svojih najdražih, nego iz sebičnih razloga.

Iznimka su anonimni posjetitelji raznih blogova i profila. Što nam poručuju prostačkim komentarima na tim forumima demokracije? Da sve lakše zaboravljamo razliku između istine i elementarne pristojnosti, da možemo biti zli sve dok smo bezimeni? Ne želimo vjerovati da tako izgleda necenzurirana istina! Radije ćemo se svjesno zavaravati i uvjeravati da su takvi još uvijek u (glasnoj) manjini.

Gore od telepatije

Za razliku od većine, koja se kune da joj je najvažnije čuti istinu i da mrzi laž iz dna duše, moj prijatelj ima sasvim drugačiji stav: “Ako te opet spopadne želja da mi kažeš nešto iskreno, kao maloprije da sam počeo ćelaviti, molim te, pričekaj da odem pa me ogovaraj iza leđa. Stvarno se neću ljutiti.”

Tko bi normalan ikad poželio ovladati mogućnošću telepatije i doznati što drugi zbilja misle o njemu i svemu što radi!?

Takav je Zoki, grozi se svega što ima veze s bontonom, koji smatra vrhuncem licemjerja i ‘prijetvorne kurtoazije’, ali još su mu manje dragi razgovori sa skinutim rukavicama.

On je sušta suprotnost liku Tima Rotha u seriji ‘Laži mi’. Zamislite da imate sposobnost detektiranja laži iz govora tijela poput njega. Život bi bio nepodnošljiv!

“Zašto mu je tako aktivna mimika između obrva, a razgovaramo o najobičnijem ručku kod mojih roditelja?” “Zašto svaki put kad spomenem zajedničku kupnju stana on prekriži ruke i stisne usnice?” Gora od toga valjda je samo telepatija.

Tko bi normalan želio znati što drugi misle!? Dođeš doma i već s vrata ‘čuješ’ najdražeg: “Ako opet skuha leću, vrištat ću.” Raznježeno gledaš svoju princezu dok ti pokušava objasniti tko je zapravo bacio sav toaletni papir u školjku i otkrivaš da su već i petogodišnjaci vješti manipulatori.

Na poslu bi bilo još zabavnije. Iza podignute obrve jedne kolegice čuješ: “Meni ćeš prodavati spiku da si te cipele kupila na rasprodaji, a obje znamo da su iz aktualne kolekcije! Otkud ti samo tolika lova?”

Druga te slatkorječivo poziva na kavu ne bi li ispipala što zapravo misliš o trećoj. Na hodniku sretneš kolegicu iz Uprave koja nevješto skreće pogled kao da te hoće od nečega zaštititi, dok je i laiku u čitanju govora tijela bjelodano jasno: recesija + kresanje budžeta. Iz preventivnih razloga ne gledaš ni ti nju da te iz čiste nemoći i bijesa (zaboga, i ona je čovjek!) ne bi pozvala na razgovor s kojeg nema povratka.

Dvosmislena policija

Da se pita moju prijateljicu, ona bi odmah angažirala lik Tima Rotha iz rečene serije. Štoviše, misli da bi tu bilo posla za čitav odred ‘dvosmislenih policajaca’.

Recimo, viđaš se s frajerom s kojim nikako ne možeš skužiti na čemu si: jel’ on to samo turistički uživa u tvom ugodnom društvu dok ne naiđe na ‘nešto bolje’ ili misli ozbiljno?

Od velikih diktatora do sitnih obiteljskih muljatora, svi gotovo instinktivno znaju da je kombinacija poluistina i polulaži najbolja metoda uspješnog manipuliranja

“E, ja bih već na prvi sastanak s tipom pozvala i dvosmislenog policajca. Pa da vidimo tko tu kupuje vrijeme, a tko je odan i pošten drug!” oduševljeno objašnjava svoju ingenioznu ideju koja bi skratila muke moru napaćenih žena.

“Kažem ti, žene bi počele izlaziti u pratnji svojih diskretnih i, naravno, naočitih dvosmislenih policajaca. Em ne bi bile usamljene, em im se ne bi približio nijedan tip koji nema muda.” Zaista oslobađajuća pomisao! To bi valjda bila jedina policijska država protiv koje se ne bismo bunili. Bar ne žene.

Ma što mislili o Timovoj glumi u seriji ‘Laži mi’, volimo ga gledati kako se suvereno probija kroz mreže laži jer nam je to jedinstvena prilika da uživamo u moralnoj pobjedi istine. A takva nam je satisfakcija itekako potrebna. Tako je rijetko imamo u stvarnom životu da smo sretni što je možemo prakticirati bar posredstvom TV-fikcije.

Problem je u tome što nas tuđe laži toliko i ne zanimaju osim ako se ne tiču nas, ali tada smo previše angažirani da bismo mogli vjerovati vlastitoj procjeni. Najtužnija je činjenica da većina ljudi zaista funkcionira po onoj staroj ‘priznaj, pola ti se prašta’, ali rijetko je imaju priliku provesti u djelo.

Kad konačno i dožive trenutak da im netko prizna istinu, bilo u poslovnom ili intimnom životu, najčešće više nemaju snage za nastavak tog odnosa. Tko zna, možda je upravo u tome poenta one biblijske ‘Istina će te osloboditi’. Ispališ što zaista misliš pa se ‘oslobodiš’ braka,posla, dugogodišnjeg prijateljstva…

U ljubavi, politici i lovu

Od velikih državnih diktatora do sitnih obiteljskih muljatora, svi gotovo instinktivno znaju da je odmjerena kombinacija poluistina i polulaži najbolja metoda uspješnog i dugotrajnog manipuliranja. Zato se jedna moja prijateljica nemalo iznenadila kad je naišla na više nego iskren oglas za posao.

Nitko zapravo ne želi čuti golu istinu, mnogo je lakše probavljamo kad nam je postupno doziraju i ciljano plasiraju

Već je godinu dana u potrazi pa je imala dovoljno vremena da se dezavuira i postane svjesna okrutne istine da za mjesto tajnice, bez obzira na svoje kvalifikacije, teško može očekivati više od ispodprosječne plaće. Ali ni u ludilu nije računala na tako ogoljenu istinu.

“Nabrajaju oni tako u oglasu koja su sve moguća i nemoguća zaduženja tajnice koja bi imala vrlo ‘fleksibilno radno vrijeme’ i na kraju navedu – čišćenje ureda. Jel’ ti vjeruješ da bih se javila da mi to čišćenje nisu servirali tako… crno na bijelo? Naravno da bih na kraju i čistila, ali ne možeš toliko tražiti od mene za 3500 tisuće kuna a još ti nisam ni došla na razgovor!”

To je samo jedan od dokaza da nitko ne želi čuti pravu istinu. Mnogo je lakše probavljamo kad nam je postupno doziraju i ciljano plasiraju. Kad bi zaista postojao tip poput Tima Rotha iz serije, bilo bi ga zanimljivo promatrati dok gleda naše vijesti.

Kapitulirao bi nakon pet minuta… a vidi nas! Što bi rekao mudri pojedinac iz naroda i anonimni autor grafita: “Nije lako kad si narod.” Uostalom, samo genijalac poput Churchilla može priznati da se najviše laže “u ljubavi, lovu i predizbornoj kampanji”.

Tekst: Mihaela Batinić
Foto: press

Preporučujemo

Pročitajte i...

Burberry lansirao prvu video igricu

Zanimljiv potez britanske modne kuće

Nicolas Ghesquière iz Louis Vuittona se zauzeo protiv Donalda Trumpa

„Ja sam modni dizajner koji odbija ovu povezanost."

Gdje završava moda, a počinje stil? S Elleom u Londonu!

Slavljenički broj ELLE časopisa je na kioscima!

ELLE Kalendar: kuda se morate zaputiti u narednih tjedan dana?

Koje nam se izložbe, koncerti, predstave i festivali bliže od 18. do 25. listopada?

▲ Povratak na vrh