Obavezno štivo za Dan žena: Istine i laži o Istanbulskoj konvenciji!

08.03.2018.

ELLE & Panos Kakaviatos (Council of Europe) otkrivaju vam što je (a što nije) kontroverzna konvencija, čija će primjena pomoći u sustavnom suzbijanju različitih oblika nasilja

Drage naše, snažne i emancipirane Elleovke, sretan vam Dan žena želimo! A sada na preče teme jer je današnji dan i trenutak za prisjećanje na borbu kojoj još ni izdaleka nije došao kraj. Od neugodnih stalkera do teških zlostavljača, žene još uvijek daleko prečesto doživljavaju grozne situacije kakve nitko ne bi trebao prolaziti, a uslijed mnogo prijepora u posljednje vrijeme oko konvencije Vijeća Europe o spriječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, popularno zvane Istanbulska, obratile smo se stručnjaku iz samoga Vijeća, glasnogovorniku po imenu Panos Kakaviatos, s pitanjima o tome što je Istanbulska konvencija, kako funkcionira, kome je namijenjena i zašto je toliko silno važna.

Kako je, kada i s kojim ciljem razvijena Istanbulska konvencija?

Vodeća europska organizacija za ljudska prava, The Council of Europe (Vijeće Europe) razvila je Konvenciju o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama te obiteljskog nasilja. Naš dokument razvijen je iz niza inicijativa Vijeća Europe za zaštitu žena od nasilja. Izvještaji i ankete otkrivaju koliko je problem nasilja nad ženama ozbiljan te koliko mehanizmi suzbijanja nasilja u različitim zemljama variraju. Stoga smo pokrenuli kampanju na području čitave Europe od 2006. do 2008. kako bismo naglasili potrebu za usklađenim zakonskim standardima, koji će osigurati da žrtve nasilja imaju omogućenu istu razinu zaštite svugdje u Europi. Savjet ministara Vijeća Europe usvojio je prijedlog 2011. godine, kada je prvi put bio otvoren za potpise u Istanbulu, zbog čega se često naziva Istanbulskom konvencijom. A nakon postizanja dogovorenog minimuma od deset ratifikacija, naš je prijedlog stupio na snagu 2014. godine.

Koji su ideali i ciljevi Konvencije?

Konvencija se bori za ljudska prava žena na život bez nasilja, iako nije isključiva za žene. Uhođenje, seksualno uznemiravanje, seksualno nasilje (uključujući silovanje), fizičko i psihičko maltretiranje u rukama intimnih partnera ili drugih, prisilni brak, žensko genitalno sakaćenje i prisilna sterilizacija sve su traumatični nasilni činovi. Konvencija traži od vlade da prihvati specifične standarde prevencije svih oblika nasilja nad ženama koje je rodno određeno, zaštiti žrtve toga nasilja te sudski goni one koji ga vrše. Budući da se nijedna institucija ne može samostalno učinkovito boriti protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, konvencija potiče povezivanje različitih agencija (policije, suda, obrazovanja i zdravlja) da surađuju s nevladinim organizacijama, koje pružaju posebne usluge pomoći i podrške. Nadamo se postići ratifikaciju u što većem broju zemalja, ne samo u Europi.

 

Panos Kakaviatos (Council of Europe)

 

Kako se nadzire pridržavanje pravilima konvencije?

Pored savjeta predstavnika članica Istanbulske konvencije, naša je nezavisna grupa stručnjaka (GREVIO) odgovorna za nadgledanje pridržavaju li se članice uvjeta konvencije i prošle je godine objavila prva evaluacijska izvješća za četiri zemlje: Albaniju, Austriju, Dansku i Monaco, a ove će godine izaći i o Crnoj gori i Turskoj. Izvješća su temeljena na informacijama koje nude zemlje o kojima je riječ, dijalogu između GREVIO i predstavnika zemalja te posjetima zemljama. Izvještaji su zatim objavljeni i predani državnim parlamentima.

Koje su zemlje dosad ratificirale konvenciju?

U ovome je trenutku 28 zemalja ratificiralo konvenciju, a još ih je 17 (uključujući Hrvatsku) potpisalo.

Zašto je važno da Hrvatska ratificira Konvenciju?

Bez ratifikacije, žene u Hrvatskoj neće dobiti potporu i zaštitu koja im treba i na koju imaju ljudsko pravo. Moramo naglasiti da je Istanbulska konvencija jedini međunarodni zakonski ugovor koji poziva na povećavanje zaštite i potpore žena koje trpe nasilje. Naša konvencija zahtijeva financiranje kriznih centara za žrtve silovanja, telefonske linije za pomoć koje rade 24/7, skloništa za žrtve obiteljskog nasilja i savjetovanje. Ali sve započinje prevencijom, što se samo može postići ako razumijemo da nitko nema pravo kontrolirati ženska tijela, seksualnost, umove i reproduktivne funkcije. Konvencija poziva na bolji kazneni zakon koji bi adresirao psihičko i fizičko nasilje te druge, ranije navedene, oblike nasilja. Kada se ti prijestupi uvedu u državni zakonodavni sustav u Hrvatskoj, prijestupnici će biti sudski gonjeni, bit će osigurana učinkovita istraga svake optužbe za nasilje protiv žena te za obiteljsko nasilje. Hrvatska će trebati provesti sudske procese na način koji poštuje prava žrtava te ne vrši sekundarnu viktimizaciju.

Da se razumijemo: svaka žena koja je u Hrvatskoj ubijena od strane bivšeg muža ili nasilnog partnera predstavlja jedan slučaj previše. Ratificiranje i provođenje Istanbulske konvencije pomoći će spasiti živote.

 

 

Postoji i zabrinutost da je Konvencija ideološki obojena te da bi mogla biti alatom manipulacije – ima li to strahovanje osnovu?

Silno je važno naglasiti da konvencija ne nameće nikakvu «ideološku» pretpostavku. Srce je konvencije spriječiti nasilje, zaštititi žene i kazniti počinitelje zločina. Ukratko: osigurava da se žene osjećaju sigurno u vlastitim domovima i drugdje. Međutim, mnogi drugi strahovi nisu zasnovani na stvarnosti. Konvencija predlaže obrazovanje koje će stati na kraj ideji da su žene inferiorne muškarcima te da je na osnovu toga u redu da ih se maltretira. Primjerice, članak 14 traži da se u obrazovni proces uključe materijali koji osnažuju djevojčice i dječake da istražuju mogućnosti u životu, koje nisu ograničene isključivo na tradicionalne uloge. No zahtjevi u obrazovanju ne sadrže materijale o seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu. Neki smatraju da konvencija promovira istospolne brakove, dok ona s time nema nikakvog doticaja, naprosto se ne bavi tom temom. Postoji i dezinformacija da konvencija poziva na novi «izbjeglički status» za transrodne i intersex osobe, ali ni to nije istina. Tražimo da se procedura traženja azila provodi na način koji ženama dopušta da govore o razlozima zbog kojih bježe. Bilo da je riječ o silovanju ili gušenju političkog izražavanja, ili od straha od genitalne mutilacije, potrebno je vrijeme da se takvo što slobodno izrazi.

Kakve su statistike nasilja nad ženama u Hrvatskoj i je li konvencija zaista fokusirana samo na žene?

Prema prijavljenim statistikama, 72 žene bile su ubijene u Hrvatskoj od strane svojih muževa ili partnera u posljednjih 5 godina (to je prosjek od 14 godišnje, više od jedne žene mjesečno!). A takve statistike ni ne uključuju druge oblike psihološkog nasilja poput uhođenja ili uznemiravanja. I znamo da su ti zločini u užasavajuće malom postotku prijavljeni. Važno je naglasiti da konvencija nije isključivo za žene – njezine se pretpostavke mogu primijeniti i na muške žrtve obiteljskog nasilja te također štiti djecu koja tom nasilju svjedoče. Ratifikacija Istanbulske konvencije od izuzetne je važnosti za sustavno suzbijanje nasilja, koje još uvijek teško opterećuje sva društva današnjice…

Službeni prijevod konvencije na hrvatski jezik možete pronaći ovdje.

Piše: Ana Fazekaš
Foto: Press, Profimedia, Getty Images

Preporučujemo

Pročitajte i...

▲ Povratak na vrh