Proslave koje se pamte

Proslave koje pamtimo
07.12.2013.

Dobar je svaki tulum nakon kojega nam ne treba Schanzov ovratnik ili odvjetnik. Što se sve smatra dobrom zabavom i kako primijeniti sve te dragocjene zamisli?

Svake godine veselim se listopadu jer mi se tada zaredaju raznorazne proslave: nekoliko rođendana, dvije godišnjice braka, jedna godišnjica rastave braka.

Posljednju najviše volim; iako nikada nije osobito spektakularna u izvedbi, cijenim upornost u njezinu provođenju. Prvo je Ona počela slaviti rastavu braka, onda je On uvrijeđeno zaključio da ima “još više razloga za slavlje”, pa su počeli svake godine priređivati urnebesne partyje na kojima su se natjecali tko će razuzdanije proslaviti činjenicu da više nisu par.

Pamte se vjenčanja u kojima nadahnuti otac drži zdravicu nabrajajući sve zanimljive dečke svoje kćeri i čudeći se što je ipak odabrala dosadnog činovnika

Ispočetka su testirali lojalnost djece i prijatelja pa su derneke održavali na isti dan, no ubrzo su shvatili da im većina uzvanika otkazuje poziv jer su nekim čudom ili svi u isto vrijeme pokupili virozu ili im je pukla cijev u kupaonici.

Jedni su otkazivali prepuklim glasom, drugi paničnim. Nakon toga počeli su slaviti prvog vikenda u listopadu, Ona subotom, a On nedjeljom.

Problem je nastao kad je On na jednoj proslavi tako jako bio ganut da se svog propalog braka počeo prisjećati na način koji je skamenio njegovu novu družicu, pogotovo kad joj se počeo obraćati kao suautorici braka u kojem nikad nije bila.

Otada godišnjice slavi samo Ona i nikada ne propusti otrovni komentar: “Lakše mi je prepustio djecu nego godišnjicu rastave. A ni nju nije znao odraditi.”

I svake godine citira Byrona, zapravo parafrazira njegov ‘Epigram za godišnjicu mog braka’. (Ovaj dan zbilja nije vrijedno/ Spominjat, najgori to je:/ Šest godina je od kada smo jedno/ I pet od kada smo dvoje.)

Što sve ne slavimo?!

Svašta slavimo i na razne se načine veselimo, prirodnim ciklusima, poslovnim uspjesima, rođendanima, imendanima, godišnjicama braka, nacije, velikana ili obilježavanju povijesnih i vjerskih događaja.

Među najsimpatičnijima je židovski purim jer je tada doista sve izokrenuto, to je jedini blagdan kad se svi moraju napiti, a oni koji to ne žele, pravdaju se time da nisu pobožni

Među najsimpatičnije proslave spada židovski purim jer je tada doista sve izokrenuto. Ne priznaje se i ne poštuje ništa uobičajeno, društveno priznato i dopušteno, pa tako mladi ne trebaju poštivati starije, svi uživaju u hrani i vinu, vesele se pod maskama i alkohol se mora pretjerano trošiti.

To je jedini blagdan kad se svi moraju napiti, a oni koji to ne žele, pravdaju se time da nisu pobožni.

Britansku seriju ‘Ubojstva u Midsomeru’ voljela sam gledati najviše zbog bizarnih seoskih svetkovina, za koje mi se činilo da su izmišljene samo kao dobra scenografija za pronalazak nečijeg leša.

Povremeno bi mi se scenarist učinio malko premaštovitim, no ispostavilo se da su Britanci u realnom životu mnogo maštovitiji od onoga što je meni izgledalo kao pretjerani kreativni zanos. Oni doista slave Dan hrastove šišarke, i to već nekoliko stoljeća, baš kao što se jednom godišnje bezglavo sruče niz strminu pokušavajući uhvatiti skotrljani kolut sira, rado se utrkuju s palačinkama u tavi, a vole i ukrašavati bunare mozaicima od trave, lišća, bobica i sjemenja.

Maštoviti Španjolci

Britanci su poznati po uvrnutim proslavama, no Španjolci imaju cijeli dijapazon svetkovina za koje nikada ne bismo rekli da ih prakticira jedna stara članica Europske unije.

Za blagdan svetog Vinka Paulskog sa zvonika bace prestravljenu kozu koju hvataju u rastegnute plahte, a oni koji su izbjegli smrt slave svetu Martu tako da ih položene u lijes nosi rodbina i prijatelji do oltara na kojemu se služi misa.

Osim čuvene La Tomatine, kada se svi gađaju paradajzima i bauljaju ulicama prekrivenima passatom, još su živopisniji vjerski blagdani. El Colacho se slavi na Tijelovo, i to tako da se nasred ulice stave madraci, na njih se polože bebe do godine dana i onda ih odrasli, maskirani u kostime vraga, preskaču.

Na taj ih način čiste od grijeha a svima nam je, naravno, jasno da se najviše može zgriješiti u prvih dvanaest mjeseci života. Moram priznati da mi je prilično nejasno što ljude motivira da na blagdan svetog Fermina, oboružani samo smotanim novinama, po ulicama Pamplone trče dok ih naganjaju mladi bikovi.

Blagdan svetog Vinka Paulskog slave tako da sa zvonika bace prestravljenu kozu koju hvataju u rastegnute plahte ili da oni koji su izbjegli smrt slave svetu Martu tako da ih položene u lijes nosi rodbina i prijatelji do oltara na kojemu se služi misa.

Bi li raznorazni sveci, mahom kratka života i mučne smrti, mislili da su nešto zgriješili kad bi vidjeli na što ljude inspiriraju? Vjerojatno se ni Goethe ne bi ugodno osjećao da mu je netko rekao da će u Weimaru, povodom proslave 250. godišnjice njegova rođenja, lokalni mesar staviti u svoj izlog njegovu bistu izrađenu od sala.

Pamte se samo debakli

Svi moji prijatelji i poznanici strašno se trude oko svojih proslava, kao što se i ja trudim oko svojih, iako smo svi svjesni da će biti najbolje upamćene ako sve krene u nepredviđenom smjeru.

Kad ne bi bilo tako, po čemu bismo pamtili proslave? Po slasticama, kvaliteti vina, nadahnutim razgovorima, fantastičnoj glazbi? Nikad nitko nije rekao: “Ma kako se ne sjećaš tog rođendana, to ti je bilo onda kad je Maja sve savršeno organizirala u restoranu Tri labuda, kad su Jaws and Teeth fantastično svirali, ja sam imala one predivne sandale Jimmy Choo, Mišo je prepričavao putovanje u Dubai, a jastog je govorio najmanje sedam jezika.”

Zapravo ćete se sjetiti da su vas tog dana cipele jezivo nažuljale pa nakon toga niste deset dana mogli obuti ni one jezive “kroksice”, da je netko užasno dosadno prepričavao izlet u Dubai (“A onda su nam pokazali najstariji šoping-centar, pa nakon toga najveći i, napokon, najnoviji”) i da je netko napravio nekakav ispad (Borna je održao vatreni govor u pohvalu ženâ koje nikad ne bi išle na korekciju grudiju i pritom pokazivao na dekolte mlađahne pratilje Majina šefa, čijim je grudima to bio prvi izlazak u javnost nakon što su dobile silikonsku potporu).

Pamte se vjenčanja u kojima nadahnuti otac drži zdravicu nabrajajući sve zanimljive dečke svoje kćeri i čudeći se što je ipak odabrala dosadnog činovnika, rođendanska slavlja na kojima nekome nenaviklom na piće želudac tako strasno reagira da mu najnovije čudo stomatološke tehnike završi u kanalizaciji, tinejdžerski rođendani na kojima prokrijumčarena piva izaziva neobičnu kreativnost pa se košarka igra tako da se lopta za pilates pokušava ubaciti u akvarij čiji je poklopac završio na susjedovu autu ili godišnjice braka na kojima su se razdragani roditelji veselili i veličali uviđavnost svojih potomaka dok su isti pastom za cipele preuređivali zidove u dječjoj sobi.

Legendarne godišnjice mature

Prijateljica mi kaže da s radošću odlazi na proslave mature otkad se najveća razredna štreberica i tužibaba, koja je došla samo zato što je nedugo prije toga avansirala na poslu.

Već nakon sat vremena tako se strašno napila, vjerojatno od treme, da je pokušala izvesti striptiz na Clashov ‘Rock the Casbah’ (razrednu himnu), ali ju je spriječilo previše trakica na ‘fancy schmancy’ haljini. Prije nego što se survala ravno na pomno napudrani nos, tronuto je priznala da je varala na testovima iz povijesti.

Prijatelj mi pak kaže da se najbolje sjeća jedne novogodišnje proslave iz mladih dana na kojoj su usred noći svi divljački ogladnjeli i shvatili da u frižideru nema ničega osim zamrznute patke.

Nakon što su je naizmjence tuširali kipućom vodom sve dok se nije otopila, nastao je problem jer se nitko nije mogao sjetiti čime se patka puni, pa su je napunili želeom i čokoladnim bombonima i zatvorili ljepljivom trakom za pakete.

Na sreću, zaboravili su uključiti pećnicu, no posmrtne ostatke ponižene životinje našle su vlasti, odnosno roditelji slavljenika, i to je bio posljednji put da je itko od uzvanika taj stan vidio iznutra.

Torta Frankenstein

Ja se pak najbolje sjećam jedne dječje rođendanske proslave na kojoj se, prema riječima male slavljenice, trebala pojaviti torta u obliku Barbikine kuće. Umjesto ružičaste vile, zaprepaštenoj djeci servirana je torta koja je izgledala kao Barbikin šator nakon cunamija.

Poslije smo saznali da su se roditelji neposredno prije dolaska gostiju tako strašno posvađali da su u bijesu potrgali svu stolariju, krov i verandu s torte. Kad su se smirili, na brzinu su sklepali slastičarskog Frankensteina i na stol ga iznijeli s isprikom “da su kućicu zaboravili staviti u frižider pa se malčice otopila i iskrivila, ali svejedno je jako, jako fina”.

 Nije mi bila namjera ikoga dekuražirati. Treba se potruditi i dati sve od sebe kad nešto slavimo, a naša pomno planirana i masno plaćena proslava možda će ipak biti zapamćena kao savršeno organizirano i ugodno druženje na kojemu nikome nije trebao ni Heimlichov zahvat, ni Schanzov ovratnik, ni odvjetnik specijaliziran za rastave braka.

Skijanje na stubištu

Jedna od boljih priča o rođendanskim proslavama možda je samo urbana legenda, ali dobro zvuči. Razuzdano muško društvo na pragu i malo preko praga dvadesetih uredno je praznilo uobičajenu slavljeničku košaricu: nekoliko gajbi pive, najnovije uratke pornoindustrije (proći će mnogo godina dok ne shvate da to mogu izvesti samo talentirani gimnastičari) i razmjenu lovačkih priča s područja seksualnih vratolomija.

Taman prije poplave kolektivne frustriranosti izazvane alkoholom i adrenalinom, nekome je palo na pamet da bi se mogli okušati u nekom ekstremnom sportu. Pijane glave lakše je u nešto uvjeriti nego u nečemu razuvjeriti pa su oduševljeno prihvatile nečiju ideju da se okušaju u skijanju po stubištu.

Dogovor je bio da će se dvoje po dvoje pod punom skijaškom spremom spuštati od petog kata do prizemlja, a na kraju će usporediti prolazna vremena i proglasiti pobjednika. Prvi par odskijao je ravno jedan kat kad im se na stazi našla postarija gospođa s vrećicom smeća u ruci.

Skijašima, naravno, nije bilo ništa, no sirota žena ostala je polomljena na stubištu. Oni su se pak u sekundi otrijeznili, pokupili svoju sportsku opremu i zbrisali u stan. Žrtvin suprug nakon nekog se vremena zabrinuo i krenuo vidjeti gdje mu je supruga.

To što ju je našao polomljenu na stubištu nije bilo ništa u usporedbi s time što je ona neprestance ponavljala da su je pogazili skijaši. I stalno je tvrdila isto hitnoj pomoći i dežurnim liječnicima pa su je nakon tjelesnog krpanja poslali u Vrapče da je i mentalno pokrpaju.

Mladić iz čijega je stana skijaški kup i krenuo, nakon nekoliko se dana slomio i skrušeno sve priznao. Reakcije oštećene strane možete pretpostaviti.

Tekst: Ines Trkulja
Foto: Getty Images

 

Preporučujemo

Pročitajte i...

Ljubav i tetoviranje u novom stylish salonu

Upoznajte par koji je iza divnog novog zagrebačkog tattoo studija

ELLE Kalendar: gdje se opustiti i zabaviti u narednih tjedan dana?

Koje nam se izložbe, koncerti, predstave i festivali smiješe od 16. do 23. kolovoza?

Katy Perry optužena za seksualno zlostavljanje glumca u vlastitom spotu

Model iz spota Teenage Dream progovorio o neprimjerenom ponašanju

ELLE Kalendar: gdje se opustiti i zabaviti u narednih tjedan dana?

Koje nam se izložbe, koncerti, predstave i festivali smiješe od 09. do 16. kolovoza?

U Londonu je otvoren hotel za biljke!

Spas za sve ljubitelje biljaka

Instagram zapošljava stručnjaka za memeove

Ako ne znate što poslije sezonskog posla...

▲ Povratak na vrh