Intervju s Lucijom Šerbedžijom

Lucija Serbedzija
20.04.2013.

Glumica Lucija Šerbedžija u novom je kreativnom uzletu: priprema dvije nove predstave, film, TV seriju, CD...

I prije jutarnje kave, dok užurbano hoda ulicom nakon što je djecu odvela u vrtić, čak i ako je dan siv, pun magle i ljepljive vlage, a novinske naslovnice guraju u depresiju, kao tog jutra kad smo se dogovorile za intervju, Lucija zrači golemom pozitivnom energijom i životnim optimizmom.

Otkako je postala majka, Lucija se opredijelila za stav ‘bit će mi onako kako si sama napravim’, postala je organizirana i beskrajno strpljiva

Otkako je postala majka, definitivno se opredijelila za stav “bit će mi onako kako si sama napravim”, postala je organizirana i beskrajno strpljiva, fokusirana na trenutačni zadatak, bez obzira na to je li riječ o probi, učenju teksta, vođenju djece u vrtić, kuhanju ručka ili  pakiranju za putovanje, u čemu je postala svjetski prvak jer već godinama živi na relaciji Zagreb – Beograd, gdje je stalna adresa i posao njezina supruga, redatelja i glumca Filipa Gajića.

Čak i njezini najbliži čude se koliko ju je majčinstvo promijenilo, kako je s rođenjem prvog djeteta, danas petogodišnjeg Sergeja, odrasla preko noći. A kad je i Nastasja dogurala do dvije, s radošću se vratila svom poslu u Zagrebačkom kazalištu mladih, pa je od ove jeseni gledamo kao Aleksandru u “Idiotu” Ivana Popovskog i kao Helene u “Žutoj crti”, gdje njezino vitko nago tijelo na sceni izgleda toliko nevino i prirodno da su čak i najžešći puritanci odustali od zlih komentara.

Šarmantnu 37-godišnju glumicu širokog osmijeha koja je od mame naslijedila gracilnost i osjećaj za stil, a od slavnog oca glumačke gene, široko srce i borbenost, pitali smo o novim planovima, roditeljstvu i nadahnuću koje je vodi kroz život.

Lucija Serbedzija_K7W5041

Djeca su porasla, počela si intenzivno raditi. Što novo pripremaš?

– Svakodnevno imam probe za novu predstavu „Bergmanove žene“, kojoj je premijera početkom travnja. Pisac je Nikolay Rudkovski, mladi dramski autor iz Bjelorusije, koji je taj komad napisao inspiriran Bergmanovim filmom „Persona“, ali i švedskom glumicom Ingrid Thulin, koja se proslavila u Bergmanovim „Kricima i šaputanjima“. No, za razliku od „Persone“, gdje je riječ zamjeni identiteta, o odnosu medicinske sestre i glumice u krizi, Rudkovski je glumicu zamijenio opernom pjevačicom.

Redatelj je Francuz, Jean-Claude Berutti, neizmjerno kreativan i pravi majstor svog posla rendgenskog oka koji jako voli glumce i ukazuje nam beskrajno povjerenje, i zapravo nemam osjećaj da radimo predstavu, nego da snimam film, pun krupnih kadrova, kao što je to slučaj u „Personi“. To je već treća suradnja Beruttija i ZKM-a, ali ja s njim radim prvi put. Daleko smo već dogurali i vjerujem da će to biti divna predstava. Za godinu dana izvodit će se i na francuskom.

Kakva je glumačka podjela? U „ Personi“ medicinsku sestru glumi Bibi Andersson, a glumicu Liv Ullmann. Tko je Bibi, tko je Liv, a tko Bergman?

– O tome se može govoriti samo uvjetno jer film je Rudkovskom poslužio samo kao inspiracija, no recimo da sam ja Bibi Andersson, Ksenija Marinković je Liv Ullmann, a Bergman Frano Mašković. To je tekst o ljubavi i mržnji, o žudnji i potrebi dvoje ljudi da budu jedno… Svaka pojedina scena zove se po nekom od Bergmanovih filmova pa svi ponovno gledamo cijeli njegov opus, tako da sam sasvim uronjena u njegov svijet.

Jako mi je zanimljivo kako sad, kada te filmove gledam ponovno, nakon niz godina, kao i kad neku knjigu pročitaš nakon dugo vremena, iz druge perspektive, jer si odrasliji, zreliji, iskusniji, otkrivam njihovo novo značenje i nove konotacije. Bergmanove filmove gledala sam kao klinka i tek sad vidim koliko nisam mogla razumjeti njegovu svevremenost i genijalnost, snažno značenje njegovih dugih kadrova i tišina…

Netko je izbrojio da u “Personi”, koju je Susan Sontag smatrala jednim od najboljih filmova 20. stoljeća, ne samo zbog impresivne studije karaktera nego i rječitosti bergmanovskih tišina, Liv Ullmann kaže samo četrnaest riječi. Koliko predstava slijedi bergmanovski minimalizam?

– Ono što je zajedničko većini Bergmanovih filmova upravo je ta neka posebna atmosfera koju postiže ispunjenim tišinama te gledatelju postane i pomalo nelagodno, a opet ne može skinuti pogled s ekrana. Jean-Claude također inzistira na tome da je svaka moja tišina zapravo rečenica koja je snažnije izgovorena bez riječi. Pa tako je i u životu, gotovo svakodnevno zažalim što sam toliko blagoglagoljiva jer važnije je i zanimljivije slušati nego brbljati.

Lucija Šerbedžija

Radiš li nešto i u Beogradu ili je u tvom slučaju to grad za odmor i obitelj na okupu?

– Dobila sam iz Beograda poziv da kao gostujuća glumica u mjuziklu „Plavi anđeo“ igram ulogu Lole koju je u istoimenom filmu glumila slavna Marlene Dietrich, i to mi je velik izazov. Premijera će biti ovog proljeća, a mjuzikl prema romanu „Profesor Unrat“ Heinricha Manna na scenu Midlenijuma (prve privatne operne kuće u regiji – op. a.) postavlja redatelj Erol Kadić. Zanimljivo je što ulogu Lole glumimo Boba Mičalović i ja pa ćemo se, ovisno o obavezama, izmjenjivati. Naše će Lole imati mnogo sličnosti, a opet sigurno biti jako različite.

Znači, ovog ćeš proljeća biti Bibi Andersson i Marlene Dietrich, pa to je odličan glumački rezultat. Ostavljaš dojam prilično skromne osobe…

– Ne znam. Možda je to stvar kućnog odgoja. Nikad ne mislim da sam dovoljno dobra, uvijek se propitujem, ne volim se nikamo gurati, pogotovo u medije; novu predstavu uvijek radije odem pogledati dan poslije premijere… Mislim da kod nas previše ljudi bez pokrića želi od sebe napraviti brend. Nisam ja od tih.

Što je još na čekanju?

– Radin film „Oslobođenje Skoplja“, kojem se jako veselim jer će to biti njegova prva režija, ali pripreme su se otegnule premda projekt nije u pitanju. U planu je i uloga u TV seriji Dejana Aćimovića, a i CD s Livijem Morosinom napreduje polako ali sigurno. Možda ću se jednog dana i ja usuditi napisati pjesmu.

S dvoje male djece i prilično intenzivnim profesionalnim angažmanom, kako ti izgleda dan?

– Veselim se svakom jutru premda se teško budim i strahujem od početka škole, kad će sat zvoniti u šest. Pripremim doručak, spremim djecu i nas četvero, Sergej, Anastasija, naš obožavani pas Dali – kojem je već 16 godina, ali je živahan i veseo i uvjeren da je puno mlađi – i ja lijepo se prošećemo do vrtića, kroz pet parkova koji su nam na putu… U tom početku dana baš uživam, a onda stvari krenu svojim tokom: proba, dućan, kuhanje, predstava, katkad se iz vrtića prvo vratim u kadu… Ovisi…

U jednom intervjuu prije dvije godine rekla si kako si u pet godina izašla samo sedam puta. Jesi li se u međuvremenu emancipirala kao majka i izborila za svoje slobodno vrijeme?

– O da. U početku sam se zanosila idejom da trebam biti supermama, da ja kao osoba više ne postojim, ni otac djeteta ne postoji, važno je samo dijete, a roditelji su roboti koji udovoljavaju dječjim potrebama. Naravno, to je prava ludost, a većina muškaraca to jednostavno ne može shvatiti, oni nisu prošli trudnoću koja ih pripremi na očinstvo, oni to shvate uglavnom tek kada dijete kaže „ tata“.

Neću zaboraviti kako mi je s tim u vezi tata otvorio oči već prvoga Sergejeva ljeta u Barbarigi, kad sam neprekidno nešto od njega tražila, dodaj ovo, daj ono; jednog me dana ozbiljno pogledao i pitao: „Je li, Lucija, je l’ se ti i prema Filipu odnosiš tako, kao da je uslužna mašina?“ Zamislila sam se nad tim i shvatila da je to upravo tako i da je to pogrešno.

Što misliš da je najvažnije u odgoju djece?

– Istina. Vjerujem da istina svakome, pa i djeci, daje osjećaj sigurnosti, što je presudno da bi mogla odrasti u slobodne, neovisne ljude. Važno je također ne projicirati na djecu svoje probleme i uvijek obraćati pozornost na njihove potrebe. Djeca nikad ne divljaju bez veze, nego nešto traže, ispituju granice.

U tim situacijama, kad me izlude, odem u svoju malu kuhinju i razmislim u čemu je zapravo problem, smirim se i kad se vratim ponašam kao najbolja baby sitterica – svu pozornost usredotočim na dijete, zaboravim kuhanje, pranje poda ili vježbu za probu, posvetim mu svu pozornost i odjednom je preda mnom divno smireno dijete… Trudim se, znam da radim pogreške, no na njima učim.

U čemu najviše uživaš kad ne radiš i ne brineš se o djeci?

– Čitam. Dan mi počinje s knjigom, i to mi velik gušt, kao da me netko pomazio i dao mi neke nove misli. Jako mi se svidio Pamukov „Muzej nevinosti“, to je pravi ljubavni doktorat, osnovala sam malu sektu prijatelja koji obožavaju tu knjigu. Drugi favorit mi je Andrić, uvijek mogu uživati u njegovim rečenicama koje samo klize i pune su mudrosti i osjećanja. Radije ću uroniti u njega nego u neki krimić. Volim i Murakamija, koji je majstor priče…

U različitim raspoloženjima trebaju nam različite knjige, katkad je to fantazija, katkada krimić, katkad science fiction… prema tome i biram knjige koje čitam. Tako je i s filmovima, katkad sam raspoložena za Bergmana, katkad za Woodyja Allena, a katkad za „Dr. Housea“… Bogatstvo je u raznolikosti…

Uvijek si imala stila i voljela modu, ali nikad nisi bila modna ovisnica. Od koga si najviše naučila o modi?

– Da nije bilo moje sestrične Anje Petričević (nekoć popularne glumice iz „Smogovaca“, danas brand managerice Chanela – op. a.) i, naravno, Keti Balogh, koja me već sa 16 godina razmazila najfinijim materijalima i maštovito čarobnim kreacijama, o modi ne bih ništa znala. Kako sam od Anje mlađa osam godina, cijelo sam djetinjstvo bila njezina barbika, ona me šišala, šminkala, oblačila. S deset godina našminkala me kao Brooke Shields jer se film „Plava laguna“ prikazivao u kinima i povela me sa sobom pred tada popularnu Zvečku. Tek sam s 13 prvi put bila kod frizera.

Anja mi je otkrila sve o modi i brendovima, od Lanvina i Chanela do Zadiga Voltairea, čiji je ležeran stil najbliži mom senzibilitetu. Kao, nisam se uredila i sasvim slučajno izgledam fantastično, ha-ha-ha. Da imam brdo novca, nosila bih samo njegove kreacije… i, naravno, Keti Balogh, koja je moj spas kad su u pitanju svečane prilike i izlasci.

U čemu se najbolje osjećaš?

– Ovisi o raspoloženju. Recimo, za doček 2013. odlučila sam se dotjerati premda sam bila kod kuće, uz djecu, brata, njegovo dijete i dvije prijateljice. Poželjela sam u novu godinu ući lijepa i sređena, obula sam štikle i obukla prelijepu Lanvinovu haljinicu bez rukava, stavila bisere oko vrata, napravila frizuru, našminkala se i uživala u svojoj kuhinji, napravila sve, od francuske salate do sarme…

Na što si slaba?

– Na haljinice. Najčešće sam u trapericama, ali uvijek ću radije izabrati haljinu nego hlače ako se želim urediti, haljina mi je uvijek ženstvenija i senzualnija…Volim dobre cipele, uz njih i dobru torbu uvijek si OK premda mi i jedno i drugo fali u garderobi, no to me ne muči. Jedva čekam proljeće da uskočim u haljinice, ne podnosim zimu i puno robe na sebi.

Jesi li uvijek tako optimistična?

– Opirem se prepuštanju kolektivnoj depresiji, melankoliji i strahu. Mislim da je život onoliko dramatičan koliko pristaneš da to postane, da sve ovisi o odluci želiš li biti u poziciji patnika ili nosiš u sebi neku čvrstinu i mir, koji se ne stječu od danas do sutra, nego godinama. Danas je prava rijetkost da uđeš u dućan ili tramvaj i vidiš ljude dobre volje.

Svi kukaju kako su umorni, no i ja sam umorna, ali o tome nikome ne kukam jer znam zašto sam umorna – radila sam i prirodno je da sam umorna. I zadovoljna sam ako sam nešto dobro napravila. Stvari gledam s pozitivne strane.

Najvažnija je naša intimna odluka: hoćemo li pristati da nam se život svede na kuknjavu ili ćemo svakog jutra s radošću ustati i raditi svoj posao, učiniti da nam barem u našem mikrosvijetu, u kući u kojoj živimo, svaki dan grane sunce. Ja sam izabrala pozitivan pristup jer ne volim kuknjavu i žaoke i ne želim negativnu energiju prenositi svojoj djeci.

Tekst: Mirjana Brabec
Foto: Sandra Vitaljić

Preporučujemo

Pročitajte i...

Zvijezda se rađa: tko je nova holivudska "it" cura?

Dok svi odmaraju, ona se pretvara u globalni fenomen

Sonja Kovač naša je najpoznatija influencerica s kojom bismo putovali i na kraj svijeta

Blogerica i influencerica Sonja Kovač krasi naslovnicu prosinačkog broja hrvatskog izdanja časopisa Cosmopolitan

Angelina Jolie izgleda poput vojvotkinje u besprijekornoj haljini

Slavna glumica jučer se trebala susresti s kraljicom Elizabetom II odjevena u ovu divnu kombinaciju

Ovo su najbolji beauty savjeti Marilyn Monroe

Slavna glumica je spavala barem 10 sati i svakog dana jela sladoled

Tihana Lazović: "Bila sam jedina od nas deset koja je na festival došla bez agenta"

Tihana Lazović, glumica s prestižnom titulom European Shooting Star, nakon što je snimila serije za HBO i Netflix, na 65. Festival u Puli dolazi s debitantskim filmom "Aleksi" Barbare Vekarić

Sienna Miller nosi haljinu od 250 kuna

Sienna Miller ovih dana boravi u New Yorku gdje je viđena u šetnji s kćerkom

▲ Povratak na vrh