Maroko kroz objektiv Marcelle Zanki

08.07.2018.

Moja velika inspiracija za sve što radim na umjetničkom planu su putovanja i to posebno jer sam pobornik načela "just say yes", a to me potpuno izbaci iz zone ugode i ubaci u sulude, nepredvidive, neplanirane smjerove koje zapravo čine život

Oduvijek sam pomalo bježala u avanture, ali jedna za drugom krenule su naglo 2013. otkad nisam stala putovati čim mi se ukaže vremenska i finacijska prilika, a kad nešto baš voliš i želiš i odlučiš raditi, svemir ti sam posloži put do toga. Najvažnji je ipak onaj zadnji čas bez prevelikog planiranja: “Idem pa što bude,” a uvijek bude SVE.

Uvijek nosim svoj analogni aparat i sve zabilježavam. Osim što mi je fotografija velika strast, postao je i posao jer moje fotografije možete kupiti u Phinestu, virtualnoj fotografskoj galeriji koja se bavi promicanjem najfinije međunarodne suvremene fotografije. Na njihovom sajtu izaberete fotografiju, oni vam je za određenu cijenu isprintaju, uokvire i pošalju na bilo koju adresu u svijetu.

Moje zadnje putovanje trajalo je punih 30 dana. Osim Kalifornije (o kojoj možete čitati u aktualnom broju Ellea), bila sam u Maroku gdje sam po prvi put otkrila Afriku koja mi je na prvi pogled bila toliki kulturološki šok, da mi je trebalo tri dana da se prilagodim.

U malim uskim ulicama na glavnom trgu gdje možete naći doslovno sve od igle do Ferrarija, i gdje jedva stanu dva čovjeka, iz nekog čudnog razloga motori imaju prednost, pa tako umjesto dvije osobe u maloj ulici imate sedemero ljudi i dva motora i svi se gurkaju da prođu šta prije, a pritom vas i povlače da kupite nešto, i naravno traže novac za sve (ako je moguće izbjegavajte ih za bilo kakvu pomoć jer doslovno naplaćuju ako ih tek pogledate).

Buka je neviđenih razmjera zbog čega je jako bitno da je hotel oaza velikog mira. Ono što je zanimljivo u svom tom kaosu jest da je to najsavršeniji organizirani kaos koji sam ikad vidjela, jer elegancija s kojom izbjegnu sudare i konflikte je čista umjetnost. Dovoljno je znati da usred tog kaosa uvijek na krovovima kuća postoje restorani kao utočište tišine, osvježavajućih voćnih koktela i predivne hrane. Hrana je jedina stvar koja me apsolutno nigdje nije razočarala, veliki su gurmani i majstori za slatko.

Tako bih preporučila Caffe Clock gdje imaju camel burger, Nomad, Caffe Atay, Mama Afrika, i Le Jardin, ali jedina prava oaza mira i prirode jest YSL rezidencija. Njegova rezidencija je botanički vrt afričkog bilja, cvijeća, palmi, kaktusa koje izlazi iz svakog centimetra zemljišta koje je opet smješteno usred gradskog kaosa.

Dobra stvar je što iz Marrakecha uvijek možete otići na izlet u okolne gradove. Ja sam za 20 eura išla u Esauiru gdje su me na ulazu u grad dočekale koze na stablu, nisam bila sigurna sanjam li s obzirom na bizarnu situaciju koja se odvija oko mene. Naime, kako je to sve ipak opustošena Afrika, koze su morale naći novi izvor hrane pa se penju na stabla ne bi li jele argan – jedinu biljku koja raste samo u Maroku, a ima razna kozmetička i ljekovita svojstva. U to sam se šta smo se uvjerila  na sljedećoj stanici – maloj tvornici argana u kojoj su isključivo zaposlene žene koje su u Maroku stavljene u drugi plan, a ovim ih se motivira i ohrabruje da rade, djeluju i budu neovisne od muškaraca. Izrađuju bezbroj proizvoda za kosu, tijelo, organizam i lice. Ja sam kupila arganovu kremu za hidrataciju lica koju stavljam ujutro i navečer i već vidim potpunu promjenu na licu, koža je zategnuta i osvježena maksimalno.

Esauira je magičan grad na obali oceana gdje su svoje utočište našli Bob Marley i Jimmy Hendrix, potpuno je bijela, s uskim ulicama gdje je također vječiti kaos restorana, suvenirnica, tržnica i svega što je potrebno za turizam od kojeg žive. Ljudi su svugdje jako siromašni i sve je dosta prljavo, ali se na to jako brzo naviknete. Ono što je specifično za Esauiru jest da na svakom koraku možete jesti svježu ribu tek izvađenu iz mora, ali kao i svugdje jako je bitno znati cjenkati jer vrlo lako možete ostati bez novca.

Drugi dvodnevni izlet koji sam platila 60 eura bio je u pustinju, iza grada Zagore do tzv. vrata Sahare. Bilo je to pet do šest sati ugodne vožnje u kombiju sa stajanjima na lokacijama gdje se snimaju povijesni holivudski blockbusteri, a tu je blizu i ogromni Atlas Studio u kojem možete vidjeti ogromne kulise Egipta, starih antičkih gradova i srednjovjekovnih utvrda. Negdje na cesti dočekale su nas deve s kojima smo morali jahati dio puta do kampa u pustinji, a tamo nas je dočekala nezaboravna noć uz domaćine s njihovom glazbom, hranom i čajem od mente s medom, ispod beskrajno zvjedanog neba.

Tekst i foto: Marcella Zanki

Preporučujemo

Pročitajte i...

Što sve obići na jednodnevnom izletu u Dubrovnik

Donosimo vam lokalne tajne kako najbolje iskoristiti vrijeme u Dubrovniku

Fotografije prirode koje će vas ostaviti bez daha

Nahranite dušu nevjerojatnim prirodnim ljepotama

Dan u Bordeauxu s poznatom influencericom Isabellom Rakonić

Poznata blogerica i influencerica nam je dala savjete za nezaboravan jednodnevni provod

Otkriveni detalji proslave Madonninog 60. rođendana

Kraljica popa je ulazak u sedmo desetljeće proslavila pod marokanskim nebom

Provedite nezaboravna 24 sata u Londonu!

Donosimo insiderski vodič kroz London i otkrivamo mjesta koja ne treba propustiti posjetiti

Java - najpopularniji otok 2018. godine

Egzotični indonezijski otok je ove sezone postao nova hit destinacija

▲ Povratak na vrh