Sve boje Crne Gore

Crna Gora
06.04.2013.

Doživite ružičaste pješčane plaže, prirodne rekorde, netaknute rijeke...

Posljednjih sam se godina u više navrata znao zateći na rtu Prevlaka, najjužnijoj hrvatskoj kopnenoj granici (ne i najjužnijem dijelu teritorija – ipak, još su južnije samo škoji oko Palagruže).

Dobar dio hrvatskih i crnogorskih obalnih mjesta ne spajaju samo slični planovi grada nego i dio povijesti

S rukama u džepovima, gledao bih prema državnoj granici s Crnom Gorom, na rtu Kobila, pa i dalje, prema “glavnom” graničnom prijelazu na Debelom brijegu sve dok mi se iz džepa ne bi iznenada oglasio mobitel – signal bi me “uhvatio” iako nisam napravio ni koraka – SMS-om tipa: “M:tel želi vam dobrodošlicu u Crnu Goru”.

S Prevlake, Herceg Novi u daljini danju je obavijen izmaglicom, noću obasjan svjetlima, tako blizu, a tako daleko. Ni pola sata skuterom, a opet – godinama se odlučujem prijeći tu granicu, umjesto toga tek se smijuljeći neobičnim nazivima – Debeli brijeg, Kobila…

Najjužniji europski fjord

Na ulazu u Bokokotorski zaljev, “jedini sredozemni i najjužniji europski fjord”, stiješnjen između šumovitih klisura planina Orjen i Lovćen, Herceg Novi tek je prvi od niza specifičnih, prepoznatljivih gradića stoljetne pomorske tradicije – i arhitekturom, urbanizmom, poviješću toliko sličan priobalnim srednjovjekovnim jezgrama hrvatskih gradića.

I Herceg Novi i ostala veća mjesta u zaljevu – Tivat, Kotor i manje poznati Prčanj (čije će vas drevne kapetanske kuće podsjetiti na Orebić na Pelješcu) – tako su nalik na stare jezgre dalmatinskih gradova poput Trogira, Hvara ili Korčule.

Ispred Tivta – prelijep prizor: još jedna Prevlaka, ovaj put crnogorska – otočić Miholjska Prevlaka, jedan od triju otočića Krtoljskog arhipelaga, s poznatim samostanom (svetog Mihovila, dakako).

Crnogorska obala najdostupnije je i najjeftinije ljetovalište, što ne treba gubiti iz vida kad planirate odmor

Iako dobar dio hrvatskih i crnogorskih obalnih mjesta ne spajaju samo slični planovi grada nego i dio povijesti (kad je dio tih područja bio pod mitskom upravom ilirske kraljice Teute, pa u drevno vrijeme takozvane Crvene Hrvatske, u povijesno doba za Mletačke Republike te poslije tek u Jugoslaviji), neki su crnogorski gradovi u jednom trenutku postali dijelom teritorija Osmanskog Carstva.

Od tog trenutka njihove se povijesti razdvajaju i u Dalmaciji počinju strepiti od prodora gusara “nevjernika” koji isplovljavaju iz tih mjesta – dobro je opisan, recimo, napad gusara iz Herceg Novog na Korčulu iz 1571. godine. Danas nam izgleda kako je taj kraj – stoljetna međa dviju nerijetko zaraćenih kultura i civilizacija, kršćanske i islamske – morao predstavljati neprobojnu granicu, no naravno nije bilo tako.

Neka mjesta – poput Budve – nikad nisu “pala pod Turke”, a mnogi Bokeljani odupirali su se gusarima, dok su s druge strane omiški gusari na južnom, a senjski uskoci na sjevernom Jadranu često bili na njihovoj strani. Najpoznatiji animozitet vjerojatno je onaj između Dubrovnika i Kotora, o kojem piše čak i Marin Držić u svojoj najpoznatijoj komediji “Dundo Maroje”.

Pravilima posve reguliran Dubrovnik izruguje se “fleksibilnom” Kotoru, no u toj se poruzi ipak može osjetiti i određena zavist. Naravno, to ne znači da je u Kotoru vladala anarhija. O ne, ne; štoviše, u središtu grada, ispod lijepog zvonika s velikim satom, nalazi se i svojevrstan piramidalni stožac koji je služio kao stup srama, ali i za – vezanje prekršitelja zakona tijekom javnog bičevanja.

Budvanska rivijera

Budvanska rivijera središte je crnogorskog turizma. U smislu masovnosti posjeta, ona je nešto što bi u Hrvatskoj valjda bila Makarska rivijera, naravno pod pretpostavkom da su u Makarskoj ljeti ikad svirali Madonna, Rolling Stonesi i Lenny Kravitz – koji su svi nastupili ondje, na gotovo kilometar i pol dugoj plaži Jaz, zapadno od grada, jednoj od nepreglednih crnogorskih pješčanih plaža, u Hrvatskoj tako rijetkih!

Iako su obje dio iste jadranske obale, duge pješčane plaže na kopnu – pitate li mene – najveća su razlika između hrvatske i crnogorske obale. Volite li takve plaže, kao što ih volim ja, crnogorska je obala najdostupnije i najjeftinije ljetovalište, koje ne biste trebali izgubiti iz vida kad ove godine planirate odmor!

Jedinstveni ‘grad-hotel’ na (polu)otočiću Sveti Stefan 2010. proglašen je najboljim mjestom za odmor na svijetu

Kako Budvanska rivijera slovi kao ljetovalište za goste višeg standarda, u tom se kraju nalazi i top-resort na ovoj obali – (polu)otočić Sveti Stefan, spojen s kopnom umjetnim nasipom kojim prolazi cesta. “Grad-hotel” sagrađen pedesetih (ili, još bolje reći, “uređen” – jer gradilo se nije ništa – mjesto je zadržalo autentičan oblik, samo su sve postojeće kuće adaptirane za vrhunski smještaj) bio je desetljetno odmaralište “bogatih i slavnih”.

Najnevjerojatnije kombinacije gostiju uključivale su zvijezde poput Sophije Loren ili Liz Taylor, britanske princeze Margarete, književnike poput Andrea Malrauxa, ali i prvog čovjeka u svemiru Jurija Gagarina, u novije vrijeme i Jeremyja Ironsa ili supermodela Claudije Schiffer. Godine 2010. hotel je proglašen najboljim mjestom za odmor na svijetu.

Na obali, u blizini, nalazi se i drugo skupo odmaralište – poznata Vila Miločer, nekada takozvana Titova vila, a još prije i rezidencija Marije od Jugoslavije, majke posljednjega kralja i naše nekadašnje domovine Petra II. Karađorđevića. Odete li na kupanac na obližnju Kraljičinu ili druge plaže, obratite pozornost na njihov pijesak – začudno ružičaste boje koji zasigurno nećete tek tako zaboraviti!

Vidimo se u Baru!

Grad Bar, najveća luka u Crnoj Gori, ne zvuči kao turistička destinacija iz snova, ali s 270 sunčanih dana godišnje taj grad – iako kaska za hrvatskim Hvarom (s 300 dana godišnje) – svejedno spada među mjesta s najljepšim vremenom na Sredozemlju.

Bar poziva da posjetite nekoliko povijesnih landmarka na kakve se ne nailazi često – poput jedne od najstarijih maslina na svijetu, čija se starost procjenjuje na dvije tisuće godina (u Hrvatskoj, jedna se maslina na otočju Brijuni smatra starom 1600, a jedna u okolici Splita, u Kaštel Štafiliću, 1500 godina).

Najveća crnogorska luka spada među mjesta s najljepšim vremenom na Sredozemlju

Također, ondje je i dobro očuvan rimski akvadukt. Kako takvi klasici kulturnog turizma valjda privlače svoju suprotnost, novovjeki barbarizam, u blizini Bara nalaze se Sutomore, crnogorska verzija otoka Vira, nekoć lijepo mjesto značajno devastirano divljom gradnjom, no zato prava meka za mlade i turiste plićeg džepa.

Popularnosti Sutomora kao turističke destinacije pridonosi i to što je najbolje od svih mjesta na obali povezano s unutrašnjošću – putem tunela Sozina, koji je glavni grad Crne Gore Podgoricu “približio” moru na samo 25 kilometara.

Osamdesetak kilometara od starta u Herceg Novom približavamo se kraju crnogorske obale (cestovna je udaljenost, doduše, veća, oko 130 km, jer treba obići cijeli Bokokotorski zaljev, barem dok se ne sagradi most Verige koji bi ga u dogledno vrijeme trebao “preskočiti”).

Ulcinj, grad maslina i mornara

Na kraju je još jedno iznenađenje – Ulcinj, “grad maslina i mornara”, još jedno mjesto neodoljive stare gradske jezgre te doista impresivnih plaža – Velika plaža sa svojih je 12 kilometara dužine najveća pješčana plaža na Jadranu, a – nije jedina, tu su još i Mala plaža te takozvana Ženska plaža – vjeruje se – ljekovitog mora i mulja. Iako se na samom njenom početku s ulcinjske strane nalazi “Kanal Milena”, ekološko ruglo grada, Velika plaža zaista je mjesto koje morate vidjeti (i na njoj se okupati).

Velika plaža sa svojih je 12 kilometara dužine najveća pješčana plaža na Jadranu

Već smo gotovo stigli do kraja Crne Gore, ali ne i do zadnje plaže! Velika plaža proteže se, naime, do delte rijeke Bojane (koja, prema pričanju, može teći u dva smjera!), koja Crnu Goru razdvaja od Albanije, a njezina “trokutasta” Ada Bojana (navodno nastala “umjetnim” putem – nanašanjem riječnog pijeska između dvaju riječnih otočića koji su prije postojali, na mjestu potonuća trogirskog jedrenjaka Merito 1858. godine.

Za bordere, naturiste, poklonike lokalnih i internacionalnih delicija, ekološke turiste… Ada Bojana pravi je pješčani raj. Ipak, Crna Gora mnogo je više od obale.

U toj zemlji malenoj površinom nalaze se četiri prekrasna nacionalna parka s različitim prirodnim rekordima – poput osamdesetak kilometara dugačkog, a na “najnižem” mjestu 1300 metara dubokoga kanjona rijeke Tare u nacionalnom parku Durmitor, što ga čini najdubljim riječnim kanjonom u Europi i drugim po dužini i dubini na svijetu nakon Grand Canyona oko rijeke Colorado u američkoj saveznoj državi Arizoni. Nije čudno da je na Tari vrlo popularan rafting, na koji se u takvom okruženju doista isplati i poći.

Nacionalni park Skadarsko jezero

Drugi nacionalni park, Skadarsko jezero, na granici Crne Gore i Albanije, najveće je jezero na Balkanu, a upravo odande istječe rijeka Bojana – ona ista koja će južnije, na svojem ušću, oformiti fantastičnu adu.

Na planini Lovćen nalazi se kontroverzan Meštrovićev mauzolej najpoznatijeg vladike “mlađe” dinastije – Petra II. Petrovića Njegoša

Gusto naseljena obala Skadarskog jezera (osim albanskoga grada Skadra, po kojem je jezero dobilo ime) s crnogorske strane uključuje i Cetinje, nekadašnje središte države, “prijestonicu”, koja je i danas zadržala taj naziv – iz današnjega glavnoga grada Podgorice, uostalom, nikad nisu vladali vladike, povijesni crnogorski vladari, pa je prijestolje očigledno ostalo na Cetinju.

Dinastička povijest Cetinja na određen se način ogleda i u njegovoj geografiji. Cetinje je bilo “prijestonica” u vrijeme dvije od ukupno četiri crnogorske vladarske dinastije – “starijih” Crnojevića i “mlađih” Petrovića.

S istočne je strane Cetinje otvoreno prema Skadarskom jezeru, uz čije se obale nalazi mjesto koje su utemeljili pripadnici “starije” dinastije – Rijeka Crnojevića, nekad važno središte za trgovinu blagom Skadarskog jezera, a danas posjećena umjetnička kolonija i kulturno središte.

A sa zapada Cetinje nadvisuje planina Lovćen, još jedan nacionalni park, na kojem se nalazi kontroverzan Meštrovićev mauzolej prerano preminulog, ali ipak najpoznatijeg vladike “mlađe” dinastije – Petra II. Petrovića Njegoša, autora epa Gorski vijenac.

Iako maleno, Cetinje na nevjerojatan način impresionira monumentalnošću svoje arhitekture, koja uključuje kraljevski dvor, vladin dom, kazalište, palače, zgrade veleposlanstava, samostane… sve što ide uz gradić koji je 1910. godine, u trenutku proglašenja crnogorskoga kraljevstva, s nepunih šest tisuća stanovnika slovio za – najmanju metropolu na svijetu!

Tekst: Ivan Salečić
Foto: Getty Images

Pročitajte i...

Pet šarmantnih gradova u regiji koje možete posjetiti ovog proljeća

Zaboravite na London ili Pariz, naša regija skriva divne gradove koje se itekako isplati posjetiti

Hanami i Fuji

Virtualno slavljenje proljeća

Hanami u doba koronavirusa

Mihaela Krznar fotografija cvijeća

Insta Blic: fotografije koje zrače mirom s potpisom @mihiamelie

10 pitanja za vlasnike najdražih Instagram profila

Alberobello, čudnovati gradić u Italiji koji će vas osvojiti na prvi pogled

Gradić poznat po neobičnoj arhitekturi i pitoresknim ulicama

Insta Blic: @dakini_nomad mijenja sivu europsku zimu za tropsko sunce

10 pitanja za vlasnike vaših omiljenih Instagram profila

▲ Povratak na vrh