Fendijeve torbice

Karl Lagerfeld i Silvia Fendi
13.06.2012.

Svaka je pravi bombončić, simbol ljupkosti, hirovitosti, ženstvenosti. I svaka bi je žena voljela imati

U poslu od pete godine

Priča o talijanskoj modnoj kući Fendi zanimljiva je i uzbudljiva poput filmskog trilera punog glamura, veličanstvenih kreacija i dramatičnih odnosa u obiteljskoj dinastiji na čijem su se čelu izmijenile tri generacije sposobnih, kreativnih i vrijednih žena.

Počeci sežu u 1925., kad je Adele Fendi u Rimu osnovala tvrtku za proizvodnju odjeće od krzna i kože u koju je uključila svojih pet kćeri, a završava s obiteljskom “zločestom curom” Silvijom koja je radi ljubavi napustila obiteljski posao, a onda se vratila, revolucionirala zastarjelu proizvodnju tvrtke i pretvorila je u globalno modno carstvo.

Pedesetjednogodišnjoj Silviji, danas kreativnoj direktorici Fendijevih modnih dodataka, posao i ljubav uvijek su bili neodvojivi. Nedavno je, prekapajući po arhivu tvrtke pronašla svoje crteže cijele linije rukavica koje je izradila kao djevojčica: “Bile su tako male da sam pomislila: ‘O, Bože, zar sam već tada bila u ovom poslu!?’”

Već s pet godina odlazila je u atelijer i gledala kako njezine tete i mama Anna, najkreativnija od pet sestara, neumorno rade. “Znala sam što je na svakom crtežu”, kaže. “Bila sam vrlo znatiželjna i voljela sam biti prisutna gdje god je bilo neke akcije.”

‘Čim sam 1997. čula da je našu Baguette torbicu kupila Madonna, znala sam da će postati hit’, kaže Silvia Fendi. ‘I zaista, potražnja je toliko porasla da smo morali uvesti liste čekanja…’

Danas u palači Fendi, u veličanstvenom središtu Rima, buyeri iz cijeloga svijeta naručuju Silvijine torbice, koje se u modnome svijetu smatraju vrhunskima poput maseratija u automobilskoj industriji. Kolekcije Zucca de Jour, Peekaboo, Spy, od najfinije kože, izrađuju precizni toskanski majstori, a pojedini primjerci, proizvedeni po narudžbi, dosežu cijenu i do 30.000 eura. No u Silvijinoj radnoj sobi izložen je jednostavan mali četvrtasti model koji je joj je donio slavu i ugled, it-torbica Baguette.

Otkako je lansirana 1997., prije točno 15 godina, prodana je u više od milijun primjeraka. “Čim sam čula da je jednu kupila Madonna, znala sam da će postati hit”, kaže Silvia. Tako se i dogodilo. Nakon što je superzvijezda, oduševljena Silvijinim prvim modelom, “ispeglala” karticu u Fendijevu rimskom dućanu, potražnja je tako porasla da radionice te kuće nisu stizale ispuniti narudžbe pa su uvedene liste čekanja. Baguette je označila početak Silvijina modnog uspjeha.

Ta prelijepa, šarmantna torba s kratkom ručkom, predviđena za nošenje preko ramena, savršeno liježe pod ruku kao dugački francuski kruh, ostavljajući ruke slobodnima. Postoji u više od 1000 verzija, u materijalima od krokodilske kože do kašmira, obrubljena perlama, metalom, krznom, draguljima, za svaku prigodu i širok spektar osobnosti: tamnoplava za formalne prigode poput vjenčanja, “harlekinska” za izlaske, od trapera za vikend…

Ako već imate jednu Baguette, zasigurno ćete poželjeti još barem jednu. Ili cijelu kolekciju, poput Elizabeth Taylor, koja je Fendijev slavni model, otkriveno je na aukciji torbi glumačke dive, imala u gotovo svim bojama. Kad se Baguette pojavila, savršeno se uklopila među dotadašnje proizvode kuće Fendi, ali i označila revolucionaran pomak od tradicije. Silvijina konzervativna baka zasigurno bi cijenila njezinu kvalitetu, ali model bi joj vjerojatno bio previše pomodan.

‘Nona’ kao uzor

“Adele Fendi nosila je samo tamnoplave torbe”, prisjeća se njena unuka: “Imala je vrlo profinjen ukus i upravo zahvaljujući njezinu utjecaju Fendijeve kreacije uvijek su bile klasične. Haljine koje je nosila bile su u istom stilu, s decentnim, sitnim tamnoplavim printom, a u istom stilu bile su joj, naravno, i cipele. Bez iznimke.”

Na pitanje kakva je bila njezina baka, Silvia odgovara tek nakon kraćeg razmišljanja i konzultacije sa svojom PR-icom, diplomatski: “Autoritativna, ali ne i despot.” Kad bi se brojna obitelj poznatog firentinskog proizvođača kožne galanterije nedjeljom okupila na obaveznom ručku u bakinoj kući – svih pet kćeri s muževima i djecom (Silvia, njezine dvije sestre te osmero bratića i sestrični) – “mi, unučad, morali smo se pokazati u najboljem izdanju i ponašati se ultrapristojno”, prisjeća se Silvia. “Povrće se moralo pojesti, bez pogovora. Znali smo da se moramo ponašati kako baka želi.”

Pošto nije željela studirati, baka je Silviju zaposlila na najnezahtjevnijem i najslabije plaćenom poslu – u telefonskoj centrali

No Adele je imala i nježnu stranu. Kuću u kojoj je živjela, i koja je danas Silvijina, povremeno bi pretvorila u kino. Na visoke prozore bez zavjesa objesila bi plahte, poslužila bi djeci čokoladne kolače i specijalitet od sladoleda s orasima, vrućom čokoladom i zapečenim voćem, a na programu bi uvijek bio isti, Adelein najdraži film – Leopard Luchina Viscontija.

Svih pet kćeri Adele je zaposlila u svojoj tvrtki, ponajprije kako bi tvrtka preživjela nakon smrti oca obitelji Edoarda, koji je umro mlad. Paola je bila zadužena za krznariju, Carla “je bila mozak tvrtke i razvijala njezinu strategiju”, kaže Silvia, Franca je vodila odnose s javnošću, Alda radionicu, a Silvijina majka Anna morala je preuzeti kožnu galanteriju iako je sanjala o karijeri balerine. Ipak, osujećene ambicije ubrzo je s velikom strašću usmjerila u kreativni dizajn.

U želji da moderniziraju svoj brend i spoje luksuzno s trendovskim, pet sestara 1965. angažiralo je mladog, kovrčavog crnokosog dizajnera u usponu da im kreira žensku i kolekciju modnih dodataka. Bio je to Karl Lagerfeld, koji je inovirao Fendijev stil i ostao dizajner te kuće sve do danas, vodeći paralelno Chanel i vlastiti brend.

Premda su joj bile samo četiri godine kad je upoznala Karla, Silvia se sjeća maminih i tetinih priča o uzbuđenju koje je vladalo uoči njegova dolaska. “Osjećala sam da su svi u njega zaljubljeni pa sam mu i ja željela privući pažnju. Kako bih ga impresionirala, odjenula sam se posebno lijepo i autobusom sama otišla u atelijer. Njemu uvelike mogu zahvaliti na tome što sam postala.”

Fendijeve žene

Atelijer je bio središte života obitelji Fendi: Silvia, njezine sestre, sestrične i bratići igrali su se tamo čekajući svoje mame. Silvia se prisjeća kako je svoju drugdje jedva i viđala jer je Anna ponekad radila i po 20 sati dnevno. “Ona nije bila tipična talijanska mama koja kuha tjesteninu”, kaže Silvia. “Čak i kad je bila kod kuće, misli su joj bile na poslu, zaokupljene kreiranjem. Uvijek smo bili pomalo ljubomorni na njezin posao zbog vremena koje mu je posvećivala.”

No mama je Silviji prenijela smisao za lijepo. Ponekad bi je nazvala iz radionice i rekla joj da pronađe sićušni komadić tkanine koji je zaboravila u nekom džepu. Silvia bi pretražila cijelu kuću znajući da taj mali, posebni dio može postati ključni komad kolekcije.” Vikendom su se sestre okupljale za bogatom trpezom i diskutirale o poslu. “Posao i osjećaji kod nas nisu bili odvojeni… sve je to bio Fendi.”

Kako su se muški članovi obitelji snalazili u tom matrijarhatu? “Ah, nije lako biti suprug Fendijeve žene. To mogu izdržati samo muškarci snažne osobnosti”, odgovara Silvia, zanimljiva žena velikih očiju, koja izgleda strogo samo dok ne progovori jer je, kaže, vesele prirode, na oca.

On se bavio prodajom nekretnina, bio je elegantan muškarac s talijanskim smislom za stil i svake ju je subote vodio prvo sa sobom u brijačnicu, a potom u kino. Često je dolazio i po djecu u školu, što je 70-ih bilo prilično neuobičajeno jer se smatralo zadaćom majki. Silviji je bilo samo četrnaest kad joj je tata preminuo i kad je njegovo mjesto u njezinu životu preuzela najstarija sestra Carla.

Silvia nije voljela školu, nije slušala časne sestre u internatu u kojem se školovala, bila je tvrdoglava, neustrašiva i prkosna djevojčica. Od učenja matematike mnogo su joj zanimljivije bile svakodnevne drame u atelijeru i filmovi sa Sophijom Loren, čiji su joj se kostimi jako sviđali.

Sestrama Fendi 1965. pridružio se dizajner u usponu, kovrčavi crnokosi Karl Lagerfeld

Kad je odbila studirati, baka joj je odlučno rekla: “Ako neće učiti, neka radi u tvrtki, i to na najnezahtjevnijem i najslabije plaćenom poslu – u telefonskoj centrali.” Posao se pokazao prilično teškim (“Stotine telefonskih poziva, a ljudi su samo vikali”) pa je Silvia nakon sata i pol shvatila da je učenje mnogo lakše. “Tada sam zaključila: želim biti šefica.”

No kada je navršila osamnaest, njezin plan propao je zbog pokušaja otmice, jedne u nizu akcija u kojima su u Italiji 70-ih ekstremne ljevičarske skupine poput Crvenih brigada otimale djecu imućnih roditelja tražeći goleme iznose za njihovu otkupninu. Zgrožena i zabrinuta, baka je Silviju već sutradan poslala u Los Angeles da vodi novootvoreni butik na Rodeo Driveu.

No nestašna Silvia nije se previše bavila poslom: postala je stalna gošća njujorškog Studija 54, zaljubila se u jednoga Francuza i pobjegla s njim u Brazil. Kad je zatrudnjela, nazvala je mamu, koja joj je, zaprepaštena, odmah rekla da se mora vjenčati, no Silvijin ljubavnik tek se trebao rastati od žene. Bila je to krizna situacija, čija je delikatnost zahtijevala hitne konzultacije trusta Fendijevih ženskih mozgova.

U konzervativnoj Italiji, u kojoj su izvanbračno začeće i razvod jedan od najvećih grijeha, valjalo je zaštititi ugled obitelji i sestre su odlučile prikriti istinu. Uz objašnjenje da se par vjenčao u inozemstvu organizirale su čak tri golema partyja, no Silvia je ipak dobila vjenčanicu, Lagerfeldovu kreaciju šokantno crvene boje. Mama i tete presudile su da je sve prošlo savršeno i mnogi članovi obitelji godinama nisu znali da je vjenčanje bilo lažno.

Istina je ipak da se Silvia nikad nije udala za oca svoga 27-godišnjeg sina Giulija i 24-godišnje kćeri Delfine Delettrez – nove zvijezde u svijetu dizajnerskog nakita – kao ni za idućeg partnera, oca 15-godišnje kćeri Leonette. “Ne volim ugovore – volim biti slobodna.”, objasnila je.

Kad je Giulio trebao krenuti u školu, Silvia se vratila u Rim – i u Fendi. “Pokušala sam izbjeći svoju sudbinu, ali ipak sam se vratila. Bilo mi je iznimno važno što je to bio moj izbor.” Sa sestrom i bratićem počela je raditi na novoj modnoj liniji Fendissime, namijenjenoj mlađima.

Budućnost imperija

Kad se pet sestara Fendi približilo mirovini, okupile su se da rasprave o budućnosti kompanije jer s unučadi je bilo 30 nasljednika, a osobni sukobi množili su se i potresali biznis. Stoga su 2004. odlučile prodati Fendi modnom carstvu LVMH, konglomeratu luksuznih modnih tvrtki koji je proširio njihov brend diljem svijeta.

Je li bilo teško oprostiti se od obiteljskoga blaga? “Prodali smo tvrtku jer smo je voljeli. Željeli smo da nastavi živjeti i ostane uspješna”, kaže Silvia. Iz obitelji Fendi jedino ona ostala je na svome poslu kreativne direktorice za modne dodatke. “Navikla sam se boriti s tetama, što nije bilo nimalo lako. Danas je moj jedini ‘suparnik’ Michael Burke (generalni direktor) i mnogo mi je lakše jer su mjesto na kojem se govori o poslu i mjesto na kojem se govori o osjećajima odvojeni.”

K tome, dinastija Fendi i dalje napreduje i ostvaruje veliku zaradu. “S bivšim muževima i bivšim ženama, mi smo prava legija”, dodaje Silvia, koja je također već baka. Je li stroga kao baka Adele? “Ne, sasvim sam drukčija. Blaga sam, kuham za obitelj, igram se s unucima i dopuštam im da rade što žele.” To što i sama ima dvije nasljednice nimalo je ne čudi: “Već vidim, bit će prave snažne Fendijeve žene.”

Silvia osobno

Najveći porok? – Uživanje u tradicionalnoj rimskoj kuhinji u trattoriji “Al Moro” u Rimu.
Najdraža mjesta za kupovinu? – Sajam dizajna u Miamiju i buvljaci u Pekingu i Rio de Janeiru.
Čiji biste dnevnik voljeli pročitati? – Dnevnik moje 12-godišnje kćeri Leonette.
Da ste izumiteljica, što biste izumili? – Pilulu uz koju nikad ne bismo osijedjeli.
Kakav ste imali nadimak kao dijete? – Ninni.
Gdje i kad ste najsretniji? – Kad se nedjeljom moja obitelj i prijatelji okupe na ručku u našoj vikendici.
Tko vam je najbolji prijatelj? – Vrijeme.
Čega se sramite? – Sebe.
Najdraže mjesto za odmor? 
- Hotel Copacabana Palace u Riju.
Najdraže što imate? – Sloboda.
Što biste bili da niste dizajnerica? – Liječnica.
Najgori trend ikad? – Tenisice.
Za čime u modi najviše žalite? – U modi ni za čime.
Najdraži trend svih vremena? – YSL-ov muški look za žene.
Najmrži trend svih vremena? – Loše kopije.
Pravilo koje se može primijeniti na sve? 
- Nikad ne reci nikad.

Tekst: Janice Turner
Foto: Getty Images

Preporučujemo

Pročitajte i...

▲ Povratak na vrh