Posljednje utočište luksuza

Svilena marama
12.08.2012.

Simbol izvrsnosti i prestiža, Hermès je obiteljska tvrtka u kojoj se već 175 godina rukom izrađuju ne samo stilski predmeti nego stil sam

U skladu s činjenicom da živimo u prebrzom vremenu koje relativizira vrijednosti, postignuća i odnose, pojam statusnog simbola, barem u pozitivnom smislu, izgubio je značenje u većini slučajeva.

Pogrešno raspoređen novac te prevelika dostupnost svakovrsnih informacija i luksuznih proizvoda, zahvaljujući globalnoj ekspanziji prodajnih mjesta oduzimaju iz dana u dan čar i zavodljivost modnim i drugim markama koje su nekad značile potvrdu statusa, a danas uglavnom potvrđuju pokušaj brze kupnje istog.

Usprkos tome, među malobrojnim bastionima luksuza koji još uvijek pamte otkuda su krenuli i što su značili, jedan je vremešni modni brend i danas simbol izvrsnosti, stila, elegancije i nedostižnosti masama osim u obliku parfema, svilene marame ili kravate. Pariška legenda i drugo ime za najbolje od najboljeg, Hermès ove godine slavi 175. rođendan.

Konj i kočija: šal i parfem

Kad su ga svojedobno zapitali u čemu je tajna Hermèsove budućnosti, Jean-Louis Dumas, karizmatični čelni čovjek te kuće od 1978. do 2006. jednostavno je odgovorio: “U ideji.” Tijekom duge i uspješne karijere u obiteljskoj tvrtki Dumas je uvijek naglašavao da je Hèrmes proizišao iz nadahnuća konjima, nakon što su te plemenite životinje izgledom i ponašanjem dirnula srce njegova pretka Thierryja Hèrmesa (1801.- 1878.).

Stoga je taj njemački protestant, preselivši se u Francusku, 1837. u četvrti Grands Boulevards utemeljio Hèrmes, kao radionicu za remenje i konjsku opremu visoke kvalitete, zbog čega su mu od prvog dana klijenti bili europsko plemstvo i bogataši.

Svake sekunde u svijetu se proda jedna Hermèsova marama, vječna i sigurna ulaznica u svijet visokog chica

Bilo je to doba romantizma, kada je francuska prijestolnica prštala energijom uz topot konjskih kopita koji je odjekivao popločanim ulicama.

Glavni protagonisti parada, vožnja kočijom i dnevnog života grada općenito su bili konj i jahač, čiji međuodnos u Hèrmesu opisuju kao “lekciju iz inteligencije i strogosti te finoće i fluidnosti, zasnovanu na osjetljivoj interpretaciji u maniri virtuoznog glazbenika; to je pravi esej o gracioznom pokretu nadahnut stalnim traganjem za okretnošću i žustrinom”.

Nije, dakle, čudno što je gotovo simbiotička povezanost čovjeka i konja sastavni dio DNK tog simbola luksuza te se kao motiv i nadahnuće provlači kroz svih 18 desetljeća njegova postojanja i šest generacija obitelji, koja je i danas većinski vlasnik tvrtke. Uostalom, još u 1950-ima zaštitni je znak kuće postao stilizirani crtež calèche, natkrivene kočije s četiri kotača i čovjeka koji njome upravlja, po čemu je poslije nazvan i njihov prvi ženski parfem.

Sve ostaje u obitelji

Unatoč čestim pokušajima najbogatijeg Francuza Bernarda Arnaulta u posljednjih nekoliko godina da uvrsti Hèrmes među 60-ak luksuznih brendova koje posjeduje konglomerat LVMH na čijem je čelu, to se još nije dogodilo.

Thierry Hèrmes posao je predao sinu Charlesu-Émileu (1835. – 1919.), a od njega su tu zadaću preuzeli sinovi Adolphe (1866. – 1933.), koji nije imao djece, i Émile-Maurice (1871. – 1951.), koji nije imao sinova, ali je sve tri kćeri udao za ljude koji su nastavili gdje je on stao. Bili su to Robert Dumas (1898. – 1978.), Jean-René Guerrand i Francis Puech.

Kako se tom zgodom prestalo pojavljivati obiteljsko prezime po kojem je brend i dobio ime (a koje je ujedno i ime nestašnog, duhovitog i ingenioznog grčkog boga u krilatim sandalama, zaštitnika putnika, lopova, pastira, pjesnika, atletičara i trgovaca; također glasnika bogova s Olimpa), Robert Dumas ga je, kao prvi čovjek koji je na čelo Hèrmesa došao ženidbom, a ne srodstvom, dodao kao drugo prezime.

Njega je na toj poziciji naslijedio sin, punim imenom Jean-Louis Robert Frédéric Dumas-Hermès (1938. – 2010.), a danas tvrtku vodi šesta generacija brojne obitelji: od ukupno 102 člana uključena u posao, umjetnički je direktor Pierre-Alexis Dumas, a na čelu kuće Axel Dumas.

Tajna uspjeha? Pa, jednostavno radimo kao u doba naših baka, kažu u Hermèsu

Lani je prestižni izdavač Steidl objavio luksuzni komplet od 11 monografija pod nazivom La Maison (na francuskom “kuća” i ujedno sinonim za etablirani brend). Autor tog elaboriranog izdanja, fotograf Koto Bolofo, prvi je dobio neograničen pristup tajanstvenim Hèrmesovim atelijerima i mogućnost da snimi sve faze i detalje ručnog rada kojim se brend proslavio te čiji su rezultat glasovita sedla, ručne i putne torbe, svilene marame, cipele i rafinirani prêt-à-porter.

Nazivi pojedinačnih knjiga u kompletu su: Konji, Sedla, Torba Kelly, Odjeća, Parfem, Bugatti Veyron, Vrtovi, Specijalne narudžbe, Svila, John Lobb i Kolekcija Emile Hèrmes.

Bolofa je za sedmogodišnji pothvat snimanja angažirao Jean-Louis Dumas još 2002., a za angažman je bila presudna činjenica da dolazi iz afričke države Lesoto. Dirnut, Dumas mu je ispričao da su upravo Sothi, pripadnici domorodačkog plemena te zemlje, a tim i Bolofovi preci, spasili život njegovu praprapradjedu, misionaru u Africi.

Marama kao objekt žudnje generacija

Jean-Louis Dumas, koji nije doživio objavljivanje rafinirane publikacije koju je osmislio, bio je po mnogočemu legenda u svijetu luksuza, osobit autoritet na tom polju i zapamćen kao jedan od rekordera po broju godina provedenih na čelu jedne globalno relevantne modne marke.

Svih 28 godina obnašao je dvojaku funkciju pa je bio i umjetnički direktor kuće svojih predaka koji se osobno pobrinuo da zaustavi njezino stagniranje u ranim 1970-ima, te je uvođenjem niza inovacija od “dolaska na vlast” 1978. uspio do 1990. udeseterostručiti njezin promet.

Povezan s brendom još od 1964., Jean-Louis je opsesivno putovao svijetom u potrazi za znanjem i inspiracijom: u Americi je u lancu robnih kuća Bloomingdale’s izučio umijeće buyera, a u sjevernoj Africi angažirao je pleme Tuarega kao stalnog dobavljača ručno izrađenog srebrnog nakita po kojem su ti nomadi iz Sahare poznati.

Njegova supruga, Grkinja Rena Greforiadès, arhitektica, pobrinula se prvo za osuvremenjavanje interijera prvostolnog butika koji je Charles-Émile Hèrmes 1880. preselio u zgradu Rue du Faubourg Saint-Honoré 24, a potom definirala standarde bezvremene udobnosti koja je odlika njihovih prodajnih mjesta u cijelom svijetu.

Od 1950-ih brend je poznat po elegantnim mirisima kao što su Eau d’Hermès, Calèche , Équipage i Parfum d’Hermès

Doveo je modne dizajnere Erica Bergérea i Bernarda Sanza da pomlade kolekciju odjeće lansiranjem neobičnih, vrlo skupih artikala poput motorističke jakne od pitonove kože i hlača kroja traperica od nojeve kože.

Iako su njegovi potezi izazivali kontroverzije i u tvrtki i izvan nje, Dumas je autentično vizionarskim potezima u kratkom roku uspio Hèrmes pretvoriti iz predmeta nostalgičnih maštanja jedne generacije u objekt snova i želje mladih ljudi. Već 1979. za reklamnu je kampanju, kako bi brend predstavio novim generacijama kupaca, odabrao mladu ženu u trapericama s puno Hèrmesovih svilenih marama.

Od 1937., kad je lansirana s motivom Jeu des Omnibus et Dames Blanches, glasovita Hèrmesova marama (foulard) na listi je bestselera kuće. Ta 75 godina stara svilena ulaznica u svijet šika i elegancije – u svijetu se svakih 25 sekundi proda jedna – teška je 65 grama, dimenzije su joj 90 x 90 centimetara, istkana je od svile dobivene iz čahura 250 dudovih svilaca i ručno porubljena, a prilikom tiskanja uzorka svaka se boja (dosad je upotrijebljeno više od 200.000 nijansa boja za oko 25.000 motiva) nanosi zasebno i suši prije nego što sljedeća dođe na red.

Najviše boja u jednom uzorku dosad je 43, na motivu Charity iz 2006. Čak i u bijeloj varijanti, bez otisnutog uzorka, Hèrmesov foulard ušao je u legendu u romanima i njihovim ekranizacijama – kao fetiš spisateljice Catherine Tramell u Sirovim strastima i urednice Mirande Priestly u Vrag nosi Pradu. Sličnu uzlaznu putanju uspješnosti imaju i Hèrmesove kravate, u prodaji od 1949.

Portfolio tvrtke koja je pod njegovim vodstvom prerasla u grupaciju Dumas je (slijedeći primjer svog oca, koji je 1976. kupio glasovitu britansku obućarsku manufakturu John Lobb, čiji su najslavniji klijenti muški članovi kraljevske obitelji te zemlje) kupio još nekoliko brendova koji su, svaki na svom području, neprijeporan autoritet. Među njima su proizvođač fotoaparata Leica, kristala St. Louis te srebrnar Puiforcat, glasovit po posuđu, ukrasnim predmetima i prije svega priboru za jelo.

Od 1950-ih brend je poznat po elegantnim mirisima kao što su Eau d’Hermès (lansiran 1951.), Calèche (1961.), Équipage (1970.), Parfum d’Hermès (1984.) i  24, Faubourg (1995.). U želji da razvije i poveća uspjeh parfemskog odjela kuće, kako među komercijalnim tako i među prestižnijim i znatno selektivnije distribuiranim niche mirisima, 2004. Dumas je ekskluzivnim ugovorom na poziciju kućnog nosa doveo živuću legendu iz svijeta parfumerije, Jean-Claudea Ellenu koji i danas radi za njih.

Među njegovim najvećim uspjesima su Un Jardin en Méditerranée iz 2003., Un Jardin sur le Nil iz 2005., Terre d’Hermès iz 2006., Kelly Calèche iz 2007. i Voyage d’Hermès iz 2010. te ekskluzivna kolekcija Hermessence lansirana iste godine kad je potpisao ugovor.

Grace Kelly i Jane Birkin: Hermesove modne muze

Šokirajući sve, Jean-Louis je 1997. na mjesto dizajnera ženske kolekcije postavio Belgijanca Martina Margielu, kojeg je 2004. spektakularno naslijedio Jean-Paul Gaultier. Nakon što je ovaj otkačenjak tijekom sedmogodišnjeg ugovora s kućom ispisao neke od najljepših stranica Hèrmesove prêt-à-porter povijesti, lani ga je naslijedio Christophe Lemaire.

Posebna su priča – i danas najčešće spominjan artikl s Hèrmesovim potpisom – statusne torbe uz koje se najčešće, kao nekad uz sedla, osim izvrsnosti i savršenog spoja elegantnog, funkcionalnog dizajna i besprijekorne izrade povezuje još jedan aspekt neraskidivo vezan uz kupnju kod Hèrmesa: čekanje.

Baš kao što se nekad znalo dogoditi da se odgodi krunidba kralja dok njegova ceremonijalna kočija ne bude po mjeri opremljena kod te tvrtke, danas se na najtraženije Hèrmesove proizvode – najčešće na statusne torbe Birkin s početnom cijenom od 5 tisuća eura – jednostavno mora čekati.

Tvornica u pariškom predgrađu Pantin ih, naime, tjedno ručno proizvodi svega pet do deset, i time opskrbljuje oko 300 butika u svom vlasništvu razbacana po čitavom svijetu. Svaku torbu ručno izradi jedna osoba (što predstavlja od 30 do 40 sati rada na svakom modelu – osim Birkinice, za čiju je izradu potrebno više od 50 sati), čime se potpuno nadzire kvaliteta konačnog proizvoda i samo oni besprijekorni završe u trgovinama.

Hèrmes za reklamne kampanje nikad ne angažira poznate osobe i nikome ne daruje svoje proizvode da ga reklamiraju. Jedina iznimka bila je Jane Birkin, po kojoj je i nazvana najpopularnija i najskuplja ženska torba na planetu.

Dok je znatno starija torba Kelly već postojala i “samo” je preimenovana po Grace Kelly (koja ju je trudna držala ispred sebe da njom pred uskomešanim fotografima časopisa Life zaštiti trbuh u prvoj trudnoći, zbog čega torbu u šali nazivaju i prvim tjelohraniteljem princeze Caroline od Monaca), prva Birkinica je 1984. kreirana za Jane Birkin nakon glasovitog incidenta u zračnoj luci.

Na statusne torbe Birkin s početnom cijenom od 5 tisuća eura postoji lista čekanja jer ih se tjedno ručno proizvede do deset komada

Glumica je, naime godinu prije putovala iz Londona za Pariz na istom letu kao i Jean-Louis Dumas, i upravo pred njegovim nogama rasula joj se košara od pruća koju je nosila umjesto torbe, a s njom i velika Hèrmesova agenda puna papira koji su se razletjeli na sve strane.

Kad ju je ugledni biznismen upitao zašto nosi košaru, Jane je odvratila – da joj nijedan rokovnik nije dovoljno velik za sve papire koje u njega sprema, a tek su torbe problem jer nijedna nema ni prostora, ni pretinaca po njezinoj mjeri (“Pa čak ni moja Kelly”, naglasila je) što je Dumas shvatio kao izazov i obećao joj da će Hèrmes smisliti torbu po njezinoj mjeri.

Ni jedno ni drugo tada nisu znali da će tako nastala “luksuzna košara” postati statusni simbol bez premca i pokrenuti ozloglašene liste čekanja na kojima, pokazala je i jedna epizoda serije Seks i grad, prioritet ima onaj tko se prije upisao. Tako je promućurni Dumas zatvorio obiteljski krug uspjeha obilježen torbom Haut à Courroies, dizajniranom za nošenje sedla kad ono nije u upotrebi, koju je Charles-Émile uočio na svom putovanju po Južnoj Americi početkom 20. stoljeća i pametno redizajnirao u vlastitoj kući.

Birkinica je, zapravo, spoj tog glomaznog, prostranog modela putne torbe s dvije ručke i ženstvene, elegantne Kelly, izvorno nastale kao damska ručna torba čiji je dizajn također izveden iz modela Haut à Courroies.

Ultimativna kvaliteta čini brend

Zahvaljujući svemu tome, danas je Hèrmes među modnim markama jedini autentično luksuzni lifestyle brend na svjetskom tržištu. Riječ je o jednoj od najstarijih francuskih obiteljskih tvrtki, ukratko definiranoj kao vitalan vremešni spoj protestantske kičme i pariškog perfekcionizma.

Opčinjenost njime traje punih 175 godina, baš kao i pomama za Tiffanyjem, njegovim prekooceanskim vršnjakom iz svijeta draguljarstva utemeljenim iste 1837. Na tržištu luksuza ta su dva brenda poznata i kao jedini čije se zaštitne boje (sve-prisutne u ambalaži, reklamnim kampanjama i mnogim udarnim modelima svega što potpisuju) zovu njihovim imenom, pa je dovoljno reći “Hèrmesova narančasta” i “Tiffanyjeva tirkizna”.

Obje kuće za sebe kažu da nemaju politiku imidža, nego politiku proizvoda, inzistiraju na tome da se sve proizvodi kao u vrijeme naših djedova i baka te s ponosom naglašavaju da je tajna njihova uspjeha u tome što – uglavnom ručno – izrađuju predmete koje uvijek mogu popraviti.

Ultimativna potvrda da se u Hèrmesu može naći poklon čak i za osobu koja ima sve jest priča o kupnji božićnog dara koji je za vojvotkinju od Windsora naručio suprug Edward. Kada su mu ponudili rukavice ili parfem, vojvoda – i možda najveći dendi 20. stoljeća – lakonski je uzviknuo: “Pa ona ima i jednog i drugog dovoljno da njima može napuniti čitava kolica!”

Rečeno – učinjeno. Wallis od Windsora dobila je 1947. pod bor elegantnu vrtnu dvokolicu s ladicama, presvučenu modrom kožom, u koju je mogla pospremiti i rukavice i parfeme (barem one kupljene kod Hèrmesa).

Taj unikat, ponos Hèrmesova atelijera za specijalne narudžbe, bio je jedan od udarnih eksponata na nedavnoj izložbi Leather Forever kojom je u Londonu obilježen 175. rođendan brenda. Po svemu sudeći, ove će se godine diljem svijeta još puno nazdravljati sofisticiranom slavljeniku!

Tekst: Ivan Lozić
Foto: press

Preporučujemo

Pročitajte i...

Charlotte Casiraghi svojim vjenčanjem odala je počast Grace Kelly

Charlotte je na vjenčanju nosila ogrlicu koju je Grace Kelly dobila kao vječani poklon od princa Rainiera

Hermès pokreće beauty liniju!

Odlične vijesti za sve obožavatelje legendarnog francuskog brenda

Kako izgleda torba prodana za više od milijun kuna?

Hermès je još jednom oborio rekord za najskuplje prodanu torbu u Europi

▲ Povratak na vrh