Što čini francuski stil?

French Style cover
03.06.2013.

Vodič koji okuplja 167 ključnih pojmova u trenutku objave postao je golem knjižarski hit. Za čisti užitak. A i učenje!

Premda objavljena prije nešto više od mjesec dana, jedna raskošno ilustrirana coffee table book obara rekorde u prodaji. I inače lider u toj kategoriji, glasoviti izdavač s pariškom i njujorškom adresom Assouline svojim je novitetom „French Style” (Francuski stil) nadmašio sva očekivanja, ali i još jednom potvrdio koliko Francuska zaokuplja i fascinira ostatak svijeta. Ako ste načas i pomislili da je riječ o još jednom izdanju isključivo posvećenom visokoj modi, šarmu, chicu ili nečem sličnom, grdno ste se prevarili. Riječ je o ukoričenom pojmovniku sinonima za Francusku u svim segmentima života.

Zanimljivo, nepretenciozno, ali nimalo neozbiljno štivo poslastica je kako vizualno, zbog atraktivnih ilustracija koje su Assoulineov zaštitni znak, tako i zbog nevelikog, ali jasnog pojašnjenja uz svaki od zastupljenih pojmova, što knjigu u konačnici pretvara u pitki podsjetnik na ona „opća mjesta” u općoj kulturi za koja se ne može i ne smije zaboraviti njihovo pravo podrijetlo. Iako svi znaju da na nacionalnom ponosu Francuzi ionako nikada nisu škrtarili, nakon prelistavanja French Stylea nama ostalima lakše je sagledati s koliko prava to rade. Pa ako treba i uzviknuti im „Chapeau!” (kapa dolje) bez oklijevanja.

Kao što Bérénice Vila Baudry, autorica knjige (inače Francuskinja rođena u Argentini, školovana u domovini, zbog brojni selidbi stanovnica svijeta a trenutno žiteljka Velike Jabuke) naglašava, pred njom se, kada je počela raditi na knjizi, istodobno ukazala rijetka prilika, velika čast, ali prije svega i golem izazov.

„Martine Assouline, moja urednica, izazvala me da definiram francuski stil u 125 riječi”, prisjeća se početne ideje. „No čim sam se impulzivno bacila na bilježenje prvih asocijacija, zatekla sam se – samo sat vremena kasnije – pred naizgled nepovezanom listom više od 300 pojmova. Bio je to zbrkan, pomalo praznjikav i zasigurno šašav spisak svega i svačega.”

Do u konačnici objavljenih 167 pojmova došla je nakon dugotrajne borbe kako sa samom sobom, tako i sa gomilom suflera,  prijatelja i savjetnika koji su je u najboljoj namjeri da pomognu do kraja sludili. Svatko je, naime, smatrao da je nekog zaboravila ili preskočila, želio izostaviti nekoga ili nešto od onog čega se sama nije željela i mogla odreći, bio je to potpuni kaos. Na kraju se ipak morala rukovoditi vlastitim kriterijima i percepcijom naslova radnog zadatka.

„Raznolikost pojmova me iznenadila, a nužnost konačne selekcije zaprepastila”, priznala je Bérénice po obavljenom zadatku. ”Kako ja to vidim, francuski stil nije samo savoir faire i savoir vivre – umijeće izrade i umijeće življenja – nego, čak bih se usudila to naglasiti ako ne i pretpostaviti tim uvriježenim asocijacijama, i određeni način razmišljanja i ponašanja.

On se podjednako uočava u dizajnu odjeće, opremanju doma i kuhanju kao što ga se iščitava u gradnji mostova, vođenju konverzacije, protestiranju i pisanju. Stoga je moja lista morala uključiti pisce i pjesnike uz bok sa znanstvenicima, istraživačima i onima koji predstavljaju nacionalnu umješnost; političkim figurama dodala sam i glumce, pjevače pa čak i likove iz fikcije (od Astérixa i Amélie do Cyrana i Le petit Nicolasa), dok se dizajneri odjeće, interijera i uporabnih predmeta nabrajaju uz nacionalna blaga, dvorce, koncepcije, kritična mišljenja, štrajkove, aktivizam, inovacije na svim područjima, od ljudskih prava do kupaćih kostima.”

Nije pogrešno reći da je knjiga „French Style” podjednako sofisticirana kao i nacija kojom se bavi. Da počnemo s ležernije, efemernije strane liste, uz samu definiciju pojma visoke mode nabrojeni su i njezini velikani Chanel, Dior, YSL i Gaultier. Potonji je predstavljen portretom, dok njegov sad već vintage model s početka karijere – ali kao ilustracija pojma beretka – krasi i samu naslovnicu knjige.

Haute couture

Visokom modom naziva se ručno izrađena odjeća pariških ateljea

Modna strana francuske patriotske priče dopunjena je i visokim potpeticama, malom crnom haljinom, senzualnim donjim rubljem (lingerie) i njegovim najstereotipnijim muškim pandanom, potkošuljom bez rukava koja se tamo zove Marcel (po svom prvom proizvođaču Marcelu Eisenbergu). Tu je i pojam ”B.C.B.G.” (bon chic, bon genre) koji pod „pravim chicom i dobrim stilom” objedinjuje modu i modne dodatke klasičnih brendova i konzervativnog izgleda, diskretnu eleganciju i nenametljivost autentičnog dobrog ukusa kakav podjednako promoviraju Agnès B., Céline, Chloé, Hermès i Lacoste.

Potonji je u knjizi predstavljen i svojim utemeljiteljem jer je ipak riječ o legendarnom sportašu čiji su trijumfi na teniskim terenima Europe i Amerike Francusku proslavili barem koliko i njegove planetarno popularne polo majice. Kako asocijacije na Francusku često počinju i završavaju s modom, bilo je zanimljivo pod pojmom Air France otkriti da su uniforme nacionalnog avioprijevoznika u svoje vrijeme tamo kreirali Balenciaga, Pierre Balmain, Dior, Carven, Nina Ricci, Féraud i Lacroix. Preko parfema i dragulja (demokrati-čno zastupljenih generičkim pojmom za miomiris i trgom Place Vendôme na kojem prvostolne draguljarne imaju svi koji u tom segmentu luksuza nešto znače) te legendarnog frizera zvijezda koji se samouvjereno prozvao Alexandre de Paris, dolazimo do konglomerata luksuza LVMH pa se s dobrog ukusa može prijeći i na uživanje u dobrom okusu, jer grupacija Louis Vuitton Moët Hennessy uz modne posjeduje i brojne enološke statusne simbole.

No da ne bi iz mora izvrsnih alkoholnih brendova izdvajala neke određene, autorica se ograničila na pojmove šampanjac (što ne treba dodatno pojašnjavati), grands crus (termin koji je svojevrsni superlativ podjednako dodjeljivan gro-žđu, vinu i konjaku kontroliranog podrijetla i naročite izvrsnosti, logično nastao u zemlji koja je vodeći svjetski pro-izvođač vina i koja se podjednako diči njihovom kvalitetom i raznovrsnošću, jer proizvodi preko 3400  različitih vina) te terroir, gotovo neprevodivu kovanicu koja povezuje niz lokalnih zemljopisnih, geoloških i klimatskih obilježja pojedinog kraja u kontekstu s genetikom pojedine biljke – ne samo grožđa već voća, povrća, začina i aromatičnog bilja – a što ju čini posebno kvalitetnom ako dolazi iz za njezin uzgoj idealnog kraja.

Uz cafés (jer male kavane i bistroi uživaju poseban status mjesta za konzumaciju pića i brzog obroka, ali i čitanje novina i predah nasamo ili u društvu) i pastis, tipični mediteranski aperitiv od anisa neraskidivo povezan s jugom zemlje, mnogi će se prvi put susresti s terminom Trou Normand (normanska navika ili predah iz Normandije). Riječ je o običaju da se između obroka s osobitim užitkom ispije čašica calvadosa (brandyja od jabuka iz Normandije) ili – ovisno o regiji – konjaka ili armagnaca. Ovaj alkoholni intermezzo, u najnovije vrijeme često zamijenjen i kuglicom sorbeta od jabuke prelivenom rakijom, ima za cilj očistiti nepce, potpomoći probavu i potaknuti apetit za večeru.

Voda je u ovoj publikaciji zastupljena samo zbirnom imenicom „vode” kojom jesu, doduše, označene – i u popratnom tekstu poimence nabrojane najpoznatije među njima kao što su Évian, Vichy, Vittel i Châteldon – brojne mineralne vode u pravilu flaširane u mjestima gdje izviru i po kojima se zovu. No ilustracija za taj pojam pokazuje onu njihovu drugu, kupališnu namjenu zbog koje je Francuska i svjetski pionir termalne spa hidroterapije.

Hedonistički aspekt liste upotpunjuju pojmovi iz gastronomije. Redom, to su croissant, cuisine (koji označava gastronomski pristup kuhanju općenito, toliko nedjeljiv od Francuske da je tradicionalni francuski gastronomski obrok 2010. postao dijelom UNESCO-ove svjetske baštine), escargots odnosno puževi, kruh baguette, sirevi i slastice. Ne zaboravimo ni kulturu stola – l’art de la table – poetičan pojam koji objedinjuje sve čime se stol oprema a hrana poslužuje i konzumira. Nema druge zemlje na svijetu u kojoj se stoljećima virtuozno izrađuje toliko vrhunskoga kristalnog i porculanskog posuđa te pribora za jelo od plemenitih metala, da bi spisak brendova specijaliziranih na tom području brojkom lako dosegao ukupan broj termina u čitavoj ovoj knjizi.

Patisserie

Virtuozno ukrašene slastice raskošnih okusa smatraju se zaštitnim znakom francuske gastronomije

Ne manje bitna, niti s manje pojmova zastupljena druga područja „French Style” života možemo ovdje samo pokušati nabrojiti. Od brzog vlaka TGV do kemijske olovke Bic, tiskovina Le Figaro, Le Monde i Elle i izdavačke kuće Gallimard, preko ltaka ginjola i male harmonike, samo pišući o knjizi lako je doživjeti opsesivni strah njezine autorice da se nekog važnog ne preskoči.

Znanost, kulturu i umjetnost, filozofiju, film, glazbu i scenske umjetnosti predstavljaju Jean-Paul Belmondo, Alain Delon, Coluche, Louis de Funès, Brigitte Bardot, Jean-Luc Godard, Johnny Hallyday, Serge Gainsbourg, Edith Piaff i Claude François (predstavljeni pod općeprihvaćenim nadimcima Vrapčić i Cloclo), Michel Audiard, markiz de Sade, Maurice Béjart, Yves Klein, Françoise Sagan, Jean-Paul Sartre, Marcel Proust, Jean-Michel Frank, Charlotte Perriand, Philippe Starck, Molière, Alexandre Dumas, Antoine de Saint-Exupéry, Aimé Césaire, Victor Hugo, Voltaire, Jean Cocteau, Pascal, Arthur Rimbaud, René Descartes, Pierre i Marie Curie, ali i pojmovi matematičari, provokatori (ilustrirana portretom Frédérica Beigbedera), saloni, avangarda, impresionizam, mislioci, balet, opera, šansona, satira, teorija, univerzalizam, kinematografija novog vala, te i sama riječ kultura.

Serge Gainsbourg i Jane Birkin

Ikona francuske glazbe Serge Gainsbourg s Jane Birkin na setu filma ‘Madame Claude’

Ljepote Francuske predstavljaju Azurna obala, Provansa, Saint Tropez i dvorci, a kada je riječ o povijesnim i drugim univerzalnim simbolima Francuske te protagonistima bogate prošlosti te zemlje, tu su 14. srpanj, „liberté, egalité, fraternité” (sloboda, jednakost, bratstvo), Charles de Gaulle, buržoazija, pokret otpora, galski pijetao, Versailles, predsjednik, Notre Dame, Haussmann, Napoleon, demonstracije, liječnici bez granica, Lafayette, Ivana Orleanska, Légion d’Honneur, Sorbonne, Marianne i trenutačno prepoznatljiva trobojnica „crveno, bijelo, plavo”. Riječima Bérénice Vila Baudry, uz rizik da se ponegdje sklizne u kliše ili stereotip, „French Style” slikom i rječju te mentalnim odjekom i jednog i drugog, uspješno predstavlja prokrvljen kaleidoskop francuskog stila u svoj njegovoj veličini i raznolikosti.

Tekst: Ivan Lozić

Preporučujemo

Pročitajte i...

▲ Povratak na vrh