Fendijev baguette

Fendi
02.09.2012.

Proslava 15. rođendana glasovite Fendijeve torbice, ‘jedinog baguettea koji se ne mrvi’

“It’s not a bag, it’s a Baguette!” (“To nije torba, to je Baguette!”)

Svaka priča o najžuđenijim modnim dodacima u posljednjih desetljeće i pol uključuje spominjanje kultne serije ‘Seks i grad’

Taj vapaj s malih ekrana pamte svi koji su vidjeli scenu pljačke šminkerice u zabačenoj njujorškoj ulici u kojoj naoružani lopov precizno traži od žrtve da mu uz sat, nakit i novčanik preda i svoju Fendijevu torbicu.

Budući da gotovo svaka priča o najžuđenijim modnim dodacima u posljednjih desetljeće i pol uključuje spominjanje kultne serije ‘Seks i grad’, nema razloga da i ovu, posvećenu torbici koja je pomladila imidž i osigurala budućnost rimske modne kuće Fendi, ne počnemo osvrtom na avanture Carrie Bradshaw i njezinih prijateljica.

Baguette u nasljedstvo

Povodom proslave 15. rođendana glasovite Fendijeve torbice – jedinog baguettea koji se ne mrvi, kako šaljivo znaju reći prodavačice u pariškom butiku – Sarah Jessica Parker za luksuznu je Rizzolijevu monografiju Fendi Baguette izjavila:

“Fendiju dugujemo priznanje na tome što nam je prvi spremno posuđivao važne komade odjeće i modnih dodataka za snimanje serije na njenim počecima, kad još nije uživala današnji status. Patricia Field sa svojim je timom morala biti osobito marljiva i kreativna da uz mali budžet i robu iz jeftinih dućana stylingom ispriča zanimljive modne priče.

Lagerfeld je 1992. predložio da tada 31-godišnja Silvia preuzme dizajniranje torbi i modnih dodataka

Kada je Fendi prvi pristao na posudbu, započevši višegodišnju uspješnu suradnju s Patricijom i autorima serijala, ostala su ga velika modna imena slijedila i time je zapečaćena uvjerljivost Carriene modne dekadencije. A prvi artikl s Fendijevim potpisom bio je upravo jedan model torbe Baguette.”

Glumica napominje da posjeduje dvije: prvu je sama kupila (model od maslinastozelenog satena s remenom od crvene zmijske kože i šarenom podstavom, prekriven cvjetićima izvezenim od perlica).

Drugu, u potpunosti prekrivenu ljubičastim šljokicama, dobila je za uspomenu na setu nakon što je torba “odglumila” svoje u seriji. Kako Sarah sad ima dvije kćeri – trogodišnje blizanke po imenu Marion Loretta Elwell i Tabitha Hodge, odlučila je da će svaka dobiti po jednu.

Legendarna se torbica tijekom šest sezona podjednako legendarne serije pojavljivala često, u raznovrsnim izdanjima, a Samantha je tijekom boravka u Los Angelesu čak otkrila i šanera s brdom lažnjaka, kupila jedan te zbog zabune oko torbice i svađe s Playboyevom zečicom (koja je imala isti model, ali pravi) izletjela sa zabave Hugha Hefnera zajedno sa svoje tri šokirane i osramoćene pajdašice.

Velika fešta

Centralni događaj ovogodišnje proslave nazvan je Baguettemania i zamišljen je kao dva i pol mjeseca dugo postavljanje specijalno osmišljenih izloga u Parizu, New Yorku, Milanu, Londonu, Rimu, Tokiju, Hong Kongu i New Delhiju.

Potom predstavljanje spomenute Rizzolijeve monografije te puštanje u prodaju šest reizdanja torbice (Specchietti – ogledalca iz proljetne kolekcije 1999.; potom Jeans, Zucca i Gialla, izvorno lansirani u proljeće 2000.; Paglia od izvezene rafije iz kolekcije za proljeće/ljeto 2002. te perlicama potpuno izvezen Tucano iz proljetne kolekcije 2005.), koje je za tu priliku iz opsežne arhive izdvojila njihova dizajnerica Silvia Venturini Fendi, unuka osnivačice brenda i njegova kreativna direktorica za modne dodatke i mušku kolekciju.

“Nosite je poput onog dugačkog francuskog kruha!”

Silvia Venturini Fendi osobno se pojavila na mondenom okupljanju u pariškoj konceptualnoj trgovini Colette 3. srpnja, kad je u sklopu tjedna visoke mode ta omiljena adresa trendsetera i šopingholičara prva postavila pop up store u kojem se samo tri tjedna mogu kupiti navedena reizdanja.

Na otkrivanju izloga posvećenog torbici sa Silvijom je pozirao njezin mentor i prijatelj Karl Lagerfeld, koji za Fendi dizajnira luksuzni prêt-à-porter i raskošne krznene kreacije još od 1965. (nije prestao ni nakon što je 1983. postao Chanelov dizajner).

Upravo je Lagerfeld 1992. predložio da tada 31-godišnja Silvia preuzme dizajniranje torbi i modnih dodataka, a samo pet godina poslije ona je za sezonu jesen/zima 1997./98. lansirala Baguette i pokrenula lavinu koja do danas nije stala.

Koji je razlog tolike popularnosti jedne ženske torbice?

Baguette je ime dobila u prvom predstavljanju tisku, kada je Carla Fendi, tadašnja čelnica kuće, okupljenima demonstrirala kako se nevelika plosnata torbica na kratkom remenu nosi preko ramena, zabačena unatrag i pridržana nadlakticom ispod koje stoji.

Od prve sezone predmet sakupljačkih strasti poklonica mode dubljeg džepa, torbica je bila prvi Fendijev model zbog kojeg su stvorene liste čekanja

Očito dizajnirana u pravom trenutku, nova it-torbica zadovoljila je sve potrebe moderne žene. Dovoljno mala da se, osobito u svečanijim i nakićenijim verzijama, može nositi i kao večernja torbica, Baguette je ujedno i dovoljno prostrana da u nju stane ono najpotrebnije: ključevi, novčanik razumne veličine, maramice, olovka, mobitel, naočale i samo ono od kozmetike što ćete ponovno nanositi tijekom dana.

Situacija se do danas nije promijenila, a osobito su tražene najskuplje verzije, lansirane u vrlo ograničenim serijama, poput Baguette od ručno tkane svile, koja nastaje u firentinskoj manufakturi Lisio, znaju je izraditi samo tri tamo zaposlene osobe, a i njima polazi za rukom dnevno istkati svega 5 centimetara tkanine, zbog čega za izradu pojedinačne torbe tog tipa treba nešto više od 12 dana.

Umjetnici – dizajneri

U minulih 15 godina Baguette su, osim Silvijine nepresušne mašte, dorađivali i brojni suvremeni umjetnici pa se tako diljem svijeta pojedini kolekcionari mogu pohvaliti unikatima koje su dizajnirali Michelangelo Pistoletto, André, Jeff Koons, Damien Hirst, Richard Prince, Francesco Vezzoli, Tom Sachs i mnogi drugi.

Za svoj golemi uspjeh dizajnerica sama priznaje: “Sva sreća da sam po prirodi neposlušna. Baguette je nastala u trenutku kada se od mene tražilo da osmislim jednostavnu i funkcionalnu torbu koja je trebala, poput vremena u kojem je rođena, biti naglašeno minimalistička i na neki način tehnološki napredna. Moj odgovor bio je oprečan svim uputama.”

Pet sestara Fendi nastavile su razvijati modnu kuću što ju je 1925. godine utemeljila njihova majka Adele

Naime, bilo je to doba apsolutne vladavine Pradinih najlonskih torbi u svim oblicima i veličinama, a i kožne su imale jednako čiste linije i bile potpuno lišene ukrasa.

Autor ovog teksta, tada u svojim buyerskim pohodima za potrebe jednog zagrebačkog butika, dobro pamti ponos s kojim su mu u showroomu u Fendijevu rimskom sjedištu pokazali prvu kolekciju torbica Baguette.

Varijante su se kretale od bazičnih, izrađenih od jednobojne kože ili prepoznatljivih prugastih materijala ili pak prekrivenih dvostrukim F (koji je obilježio lokalno pomodarstvo u drugoj polovini 1990-ih), pa sve do nezamislivo šarenih i upadljivih primjeraka od kojih je najbizarniji, najlimitiraniji i, naravno, najskuplji imao zastrašujuću cijenu od 20-ak tisuća tadašnjih njemačkih maraka.

Susret sa signorom Fendi

Bila je riječ o torbici od crnog krzna činčile, s remenjem od krokodilske kože i kopčom od bijelog zlata optočenom prvoklasnim kristalima Swarovski izbrušenim u obliku krupnih pravokutnih dijamanata

Tom istom zgodom upoznali su me i sa Silvijom Venturini Fendi. Gotovo sramežljiva, istodobno ugodno suzdržana i neopisivo ljubazna, iskazala je zadovoljstvo što se kreacije njezine obitelji toliko cijene i u susjednoj Hrvatskoj, koju je njezina teta Paola, aludirajući na povijesne poveznice Italije i Hrvatske, nazvala “novim, a opet starim tržištem”.

Tog sam dana potpuno impresioniran napustio Fendijevu upravnu zgradu, još jednom se uvjerivši da veliko moderno zdanje smješteno izvan grada, u blizini autoceste, ničim ne priprema posjetitelja na ono što ga unutra čeka – dojam koji se ponavljao svaki put kada sam tamo bio.

Ljubazna recepcionarka, koja osim što spaja pozive i najavljuje posjetitelje uvijek nešto ručno pakira (od čega su me prilikom jednog posjeta najviše dotukle duge rukavice s našivenom gomilom činčilina krzna u gotovo dječjoj veličini, pakirane za isporuku na Daleki istok), smjestit će vas u salu za sastanke kojom dominira veliko ulje na platnu – portret pet sestara Fendi koje su nastavile razvijati modnu kuću što ju je 1925. godine utemeljila njihova majka Adele.

Obiteljski posao

Moram priznati da sam upravo na primjeru Fendijevih, u četiri godine i ukupno sedam posjeta njihovom rimskom carstvu, najbolje shvatio što znači uspješan obiteljski posao, kako se on vodi i kako u njega treba uključivati nove generacije.

Fendi je od 1999. sa 51 posto dionica u većinskom vlasništvu francuskog konglomerata luksuza LVMH

Anna, Carla, Paola, Franca i Alda Fendi (s vremenom sam imao čast i zadovoljstvo biti predstavljen svih pet sestara te sa svakom kratko porazgovarati) svijetao su primjer odgovornosti, požrtvovnosti i predanosti obiteljskom poslu koji su naslijedile i učinile sve da ga održe, razviju te – kad je to zbog tržišnih kretanja i pravila igre velikih na globalnoj razini postalo neminovno – pametno udome kod partnera koji će nastaviti istim putem na obostrano zadovoljstvo.

Iako je novi vlasnik povremeno imao i upitnih poteza – poput lansiranja Diorove Saddle, torbice koja veličinom, koncepcijom i raznovrsnošću izdanja u kojima je ponuđena previše podsjeća na Baguette – u trenutku apsolutne prevlasti Johna Galliana nad svim ostalim dizajnerima njegove generacije, nesporno je da je brak Fendija i LVMH stabilan i uspješan.

I zapečaćen, umjesto prstenom, torbicom za kojom luduje čitav svijet, trajno “nabrijan” u iščekivanju novih lica predmeta želje koji ni nakon 15 godina i gotovo 1000 izdanja nikom nije dosadio. 

Tekst: Ivan Lozić
Foto: net-a-porter.com

Preporučujemo

Pročitajte i...

▲ Povratak na vrh