Nedavno nas je iznenadila vijest kako će treća sezona serije And Just Like That biti posljednja, pa sada svaku novu epizodu očekujemo sa posebnom dozom uzbuđenja. Jučer je izašla 11. epizoda u kojoj se naša omiljena glumica napokon vraća kući, točnije u svoj stari stan. Carrie Bradshaw ponovno kroči u svoje nekadašnje carstvo, sada s podignutim zidovima, novim stanarkama i bez traga njenog nekadašnjeg života. I upravo ta prostorna dezorijentiranost postaje ključ metafore epizode: što se događa kad se više ne osjećamo kao kod kuće – ni u svom stanu, ni u svom životu, ni u vlastitim cipelama?
U Carrieinom svijetu stan nikad nije bio samo stan – on je bio simbol samostalnosti, slobode, kreativnosti i, naravno, dobrog ukusa. Sjetimo se samo kultne scene kada prvi put ulazi u renovirani stan s Aidanom i zbunjeno gleda po prostoru kao da je izgubila nešto dragocjeno, iako sve naizgled sjaji. Sada, sobe s pogledom više nema, a sve je puno nepoznatih lica i energija. Ta velika promjena savršeno prikazuje kako prošlost, koliko god joj se vraćali, više ne postoji u istom obliku.
Epizoda prati i njezin rad na novoj knjizi – povijesnom romanu s elementima autobiografije. I dok je izdavač oduševljen, zahtjeva "epilog koji daje nadu". Problem? Carrie više ne zna što bi joj sama dodala. Istu stvar prolazi i u stvarnom životu. Nema više jasne vizije – ne zna želi li novu ljubav, ostati solo, prodati stan, ostati u Gramercy Parku, vratiti se starom životu... kao da je i sama izgubila nit priče, kako one iz romana, tako i one vlastite.
Granice roditeljstva i presudno da
Još jedan prostor u kojem se odvija drama je Charlottein obiteljski dom. Kada Rock, njezino nebinarno dijete, zakorači u dnevnu sobu u kostimu za školsku predstavu kao Thoroughly Modern Millie u crvenoj haljini, Charlotte ostaje bez daha. Ne zato što se protivi, već zato što osjeća nostalgiju za nečim što je možda potajno priželjkivalai. Ova scena nije osuda, već sirova iskrenost jednog roditelja koji pokušava balansirati između osobnih projekcija i bezuvjetne podrške. I baš u tom trenutku, uz glazbu "Forget About the Boy", serija nam postavlja pitanje: zaboraviti prošlost ili pronaći prostor za obje verzije istine?
Modni moment dolazi s još jednim likom – Anthonyjem, koji u Bergdorfu doživljava klasičnu bajku – prosidbu u luksuznom dućanu. No odmah nakon što kaže "da", shvaća da možda nije spreman. Osjeća se napetost između želje da bude voljen i straha od obaveze koja bi ga mogla promijeniti.
Epilog koji još nismo dobili – i možda nikad nećemo
U iščekivanju finalne epizode, jedno je sigurno – serija nas ne vodi prema velikim zatvaranjima i spektakularnim završecima. I baš zato je ova epizoda važna. Ona nas suočava s mogućnošću da Carrie možda neće pronaći novi "veliki ljubavni interes", da neće kupiti još jedan savršeni stan, da neće sve znati. I da je to sasvim u redu.
