Ponekad nas se ista briga u glavi vrti iznova i iznova. Analiziramo, zamišljamo scenarije, vraćamo se na prošlost ili skačemo unaprijed u budućnost. I što više pokušavamo ‘riješiti’ stvar razmišljanjem, to se osjećamo zapetljanije. Ironično, stvarnost je mnogo blaža od priče koju o njoj stvaramo u vlastitoj glavi.
Zašto naš um stalno traži problem?
Ljudi imaju urođenu sklonost obraćati više pažnje na negativno nego na pozitivno. Mozak je evolucijski ‘programiran’ da prvo uoči prijetnju. Zbog toga nam je lakše zadržati se na onome što bi moglo poći po zlu nego na onome što je u redu. Tako se i pretjerano razmišljanje najčešće pojavljuje u dva oblika: vraćanje na prošle situacije i preispitivanje što smo trebali učiniti drugačije ili zamišljanje budućih ishoda i pokušaj da ih unaprijed kontroliramo. U oba slučaja motiv je isti, a radi se o želji za sigurnošću i kontrolom.
Problem nastaje kada povjerujemo da više razmišljanja nužno donosi bolje rezultate. Do određene mjere priprema i analiza imaju smisla. No nakon te točke dodatno razmišljanje ne donosi jasnoću već zamor i sumnju.
Kako prekinuti mentalnu spiralu?
Nije realno za očekivati da možemo potpuno ukloniti brigu, ali moguće je promijeniti odnos prema mislima i time smanjiti njihov utjecaj.
Prvi korak je prepoznati da nas mozak pokušava zaštititi i umjesto da se ljutimo na sebe, možemo si reći: „Vidim da pokušavaš pomoći.” Drugi korak je dopustiti emocijama da postoje. Što se više opiremo tim neugodnim osjećajima, oni postaju jači. Kada si dopustimo osjetiti nelagodu bez borbe, ona često počne slabjeti.
Treći korak je svjesno upravljanje pažnjom. Jedna praktična metoda je odrediti vrijeme za brigu. Ako se tijekom dana pojavi zabrinjavajuća misao, možemo je odgoditi za kasnije. Meditacija i jednostavne vježbe svjesnosti također pomažu. Ne zato što izbrišu misli već zato što nam pomažu promatrati ih bez automatskog reagiranja. S vremenom postaje lakše uočiti da su te brige naše misli, a ne činjenice.
Pisanje je još jedan odličan način da prebacimo brige na papir i da one prestanu kružiti u našoj glavi.
Manje razmišljanja, više življenja
Ne možemo razmišljanjem promijeniti prošlost niti potpuno osigurati budućnost. Ono što zaista imamo pod kontrolom jest sadašnji trenutak i način na koji u njemu djelujemo. Um će ponekad dramatizirati i predviđati najgore moguće ishode. No misli su pretpostavke, a ne dokazi. Prihvaćanje nesavršenosti, neizvjesnosti i ishoda koje ne možemo kontrolirati donosi više mira nego beskonačna analiza. Ne radi se o tome da prestanemo razmišljati, već da prestanemo ratovati s vlastitim mislima.
