Ako ste gledali Squid Game, možda ste osjetili nelagodu tijekom pojedinih scena, ali niste točno znali zašto. Nije bilo krvi, nitko nije vikao, a ipak je nešto bilo duboko uznemirujuće. Vrlo je moguće da je upravo glazba bila ta koja je izazvala taj osjećaj.
U ovoj seriji glazba nije samo pozadinska pratnja – ona je zaslužna za vođenje emocija gledatelja. Vraća nas u djetinjstvo, pa nas iznenada gurne u strah. U trenucima dok se svijet likova urušava, melodije često zvuče nevino, pa čak i umirujuće.
U nastavku donosimo pet nezaboravnih glazbenih trenutaka iz serije koje ćete možda sada doživjeti iz sasvim nove perspektive.
The Blue Danube
Igrači koračaju kroz šareni, labirintni prostor dok svira elegantni valcer Johanna Straussa. Vizualno sve izgleda kao bajka, no znamo da ih čeka smrtonosna igra. Glazba koja bi trebala biti uz ples i šampanjac ovdje postaje najava brutalnosti. Taj kontrast izaziva nelagodu i kod glumaca, ali i kod nas gledatelja.
Haydn – Trumpet Concerto
Svako jutro u igri počinje fanfarom koja inače označava dolazak kraljevske osobe ili početka nekog događaja, ili, u slučaju Squid Gamea početka još jednog dana borbe za život. Taj nas zvuk podsjeća da su igrači samo dijelovi jednog bizarnog spektakla. Glazba zvuči vedro, ali znamo da nema ništa vedro u onome što slijedi.
Korejske dječje pjesmice
Igrači stoje na vrtuljku i čekaju da se glazba zaustavi. U pozadini svira vesela dječja pjesmica, poznata mnogima iz djetinjstva. No ovdje ne donosi osjećaj sigurnosti, već izaziva tjeskobu. Taj nježni i poznati zvuk u ovoj situaciji budi nelagodu, a kada glazba stane, nastaje kaos.
Puccini – Nessun Dorma
Operna arija koja inače simbolizira pobjedu i nadu pušta se neposredno prije igre ruskog ruleta. Njezina dramatična melodija nakratko stvara dojam da bi sve moglo završiti dobro. No svaki klik revolvera brzo briše tu iluziju. Umjesto nade, glazba samo pojačava napetost i strah.
Fly Me to the Moon
U jednoj od najupečatljivijih scena igrači trče kako bi preživjeli, a onda se začuju prvi pucnji. U pozadini svira lagana jazz verzija pjesme Fly Me to the Moon. Glazba je nježna i smirujuća, dok se pred nama odvija nasilje. Taj kontrast između zvuka i prizora stvara osjećaj nelagode koji se teško zaboravlja.
Glazba u Squid Gameu je tihi manipulator. Ona nas vodi kroz scene, pojačava emocije i ostaje s nama dulje nego što bismo očekivali.
