Slušanje dobrog breakup albuma je opasan čin. Ako se sluša u krivo vrijeme može ubiti vašu radost, oživjeti bolne trenutke, ponovno vam slomiti srce, pretvoriti vas u mokru krpu natopljenu suzama. Ali pjesme o prekidima također čine velik dio najljepših pjesama ikad napisanih. Pomažu nam razumjeti svoju bol, služe kao hodogrami za prebolijevanje, čine da se osjećamo manje usamljeno. No, što ako je savršeni breakup album suvremenog doba zapravo bomba izravno bačena u samo srce pop kulture, napisan u samo deset dana i zove se West End Girl?
U petak, 24. listopada, Lily Allen je izbacila svoj prvi album nakon sedam godina duge diskografske pauze. Ako ćemo biti u potpunosti iskreni, kada je tog tjedna u ponedjeljak najavila album, mnogi su se prisjetili činjenice da je Lily Allen pjevačica čiji glas zaista dugo nismo čuli. Između redova podcastanja, kazališnog debija na West Endu, preseljenja u SAD, raspada braka sa Samom Cooperom i novog braka sa zvijezdom serije Stranger Things Davidom Harbourom (spoiler alert: metom ovog albuma), Allen je u glazbenom smislu ostala relativno tiha. Omanje tragove njenog povratka glazbi smo vidjeli 2022. kada ju je Olivia Rodrigo, jedna od mnogih pjevačica koje svoj stil pisanja pripisuju upravo utjecaju Allen, izvela na Glastonbury pozornicu. No, tada nismo mogli ni naslutiti koji vrtlog Allen proživljava u svom braku s Harbourom, te koliko će još vremena proći do njihovog prekida i konačnog prosipanja istine na naslovne stranice britanskih i drugih tabloida.
West End Girl vrlo lako možemo opisati modelom ‘’Kubler-Ross’’ na steroidima i glazbenim projektom koji nalaže slušanje redom, od prve do zadnje pjesme, jer je poput smislenog romana koji ima glavu i rep. Pet stadija tuge (i onih tisuću međukoraka) proživljavamo zajedno s Allen od prve pjesme koja ime dijeli s naslovom ovog albuma, a ukratko opisuje prvi ushit nakon što je dobila ulogu u predstavi 2:22 A Ghost Story, koja joj je naposljetku zaradila i Laurence Olivier nominaciju za najbolju glumicu. Vrlo teatralno, pjesma završava simuliranim FaceTime pozivom s, pretpostavlja se, Harbourom koji joj preko Atlantika poručuje kako želi otvoreni brak. To je, barem prema devedeset posto stihova na ovom albumu, pravi razlog raspada njihovog braka koji je službeno završio ranije ove godine u veljači.
No, sama Allen je izjavila za The Guardian i British Vogue kako nisu sve pjesme nužno ‘’istina’’ (the gospel), već kako su inspirirane situacijama koje su se događale tijekom njihovog gotovo pet godina dugog braka. Progovara o tome kako je dogovor otvorenog braka prihvatila iz straha i očuvanja vlastitog mira, no kako joj je to naposljetku donijelo više nesreće nego sreće. Otvoreno je progovorila o tome kako joj je situacija narušila zdravlje, odnos sa vlastitim tijelom i hranom, te poljuljala vjeru u ljubav općenito - do te mjere da je u jednom trenutku napravila profil na Raya, invite only dejting aplikaciji za slavne, što je krajem prošle godine uzrokovalo čitavu dramu u britanskom popkulturnom prostoru.
No, sve je to bio ‘’dio dogovora’’, aludira Allen na prvih nekoliko pjesama albuma i intervjuima nakon njegovog izlaska. ‘’Imali smo dogovor, budi diskretan i oprezan, mora biti s plaćanjem, mora biti sa strancima, ali ti nisi stranac, Madeleine’’, progovara Allen u pjesmi koja nosi ime navodne ljubavnice Davida Harboura koja je naposljetku presudila njihovoj vezi. Madeleine, sama pjesma, instrumentalno priziva njen vječni country-inspired hit It’s not fair i vrstu inverzije pjesme Jolene u kojem Allen razgovara s dotičnom ljubavnicom koja je navodno upućena u cijeli dogovor.
Ipak, prvi singl i objektivno najsnažnija pjesma ovog albuma, P*ssy Palace, zaokružuje cijelu priču ovog demi-biografskog albuma. U njoj Allen, kroz svoj dobro poznati i subverzivni način spajanja zarazne melodije i potresne tematike, otkriva kako je slučajno pronašla niz eksplicitnih dokaza odnosa sa raznim ženama u Harborouvom apartmanu u New Yorku, koji je on nekoliko puta u intervjuima nazvao svojim ‘’dođom’’.
Do kraja albuma, susrećemo se s Alleninom krizom identiteta, ponajviše u pjesmi Dallas Major u kojoj opisuje svoje iskustvo odlaska na spojeve neposredno prije prekida s Harbourom: ‘’Zovem se Dallas Major, ovdje sam zbog validacije, možda bih trebala objasniti kako sam ovdje zbog toga što su mi brak i suprug postali nastrani.’’
Naravno, reakcije javnosti su podijeljene, posebice kod onog purističkog dijela koji ovakvo ‘’prosipanje čaja’’ smatraju neukusnim. No, ukus nije univerzalna stvar, a Allen je kroz svoju karijeru odavno ugasila sve kritičare koji su ju smatrali previše izravnom i eksplicitnom. ‘’Zašto bih preuzela tvoju sramotu, zašto bih ti dopustila da pobijediš’’, zaključuje u pretposljednjoj pjesmi albuma koja je atest i ‘’spiritualno opravdanje’’ ovog glazbenog projekta.
Koncept otvorenih veza i brakova sve je prevalentnija tema za svađu na društvenim mrežama, a mnogi će reći kako je svaka takva osuđena na propast. No, čitanjem između redaka šokantnih stihova, ovdje se naposljetku ne radi o opravdavanju ili osuđivanju takvih oblika veze, opjevavanju i preživljavanju prevare kao na epohalnom album Lemonade ili odličnom breakup album kakve inače potpisuju Taylor Swift, Adele i Lorde. West End Girl je naprasno i vrlo opravdano preuzimanje kontrole nad pričom koja se u samom startu, neopravdano, prikazala kao krivica Allen, a ne njenog partnera.
