Kao što Schiaparelliju redovno pripada pravo na otvaranje Tjedna visoke mode u Parizu tako i Marcu Jacobsu, dizajneru objektivno na razini postmodernog couturiera, pripada pravo neslužbenog otvaranja Tjedna mode u New Yorku. Jacobs je uz nekolicinu ostalih dizajnera jedini stalni dio njujorške modne scene koji i dalje bira prikazivati u Velikoj jabuci, bez obzira na to što se netko poput njega može bez problema pojaviti na pistama u srcu Pariza. No, istovremeno je jedan od onih dizajnera oko kojih su u prethodnim mjesecima kružile glasine o prodaji brenda, zatvaranju ili izlasku iz matičnog konglomerata (LVMH).
Nasreću, to se nije dogodilo, no je li se zbog toga Jacobsova donedavna estetika samo odjednom ‘’ispuhala’’ i primirila? Kroz prethodne sezone i godine nas je oduševljavao kolekcijama koje su zbog svog volumena i predimenzioniranosti podsjećale na kuću lutaka, na maksimalističku estetiku koja nas je ‘’drmala’’ kroz početak prošle godine, ali i na slavni 80’s revival koji nas i dalje ne pušta iz izrazito čvrstog zagrljaja.
Sve to je, s druge strane, i dalje prisutno u ovoj kolekciji. Novi estetski smjer koji je Jacobs postavio od hommage kolekcije Vivienne Westwood davne 2022. je i dalje u prostoriji, no nije više toliko nametljiv ili nasilan. Izgleda kao izblijedjelo sjećanje, što je upravo i poanta i inspiracija iza ove kolekcije.
‘’Sjećanje, gubitak’’, stoji u Jacobsovim bilješkama revije. “Sjećanja izranjaju, oblikuju, utječu i usmjeravaju. Prizivanje prošlosti podsjeća nas da je gubitak neizbježan i da nada traži trud. Sjećanja, istodobno gorko-slatka i lijepa, nose moć koja utječe na sadašnje i buduće postupke - na to tko smo, što stvaramo, što ostavljamo iza sebe i što nosimo sa sobom dalje.’’ Kolekcija je ujedno posvećena njegovom nedavno preminulom prijatelju.
No, nemojte se varati i brzopleto zaključiti kako je ovo pomak prema tihom luksuzu ili padanje u zamku modne i popkulturalne nostalgije kojoj se i dalje ne vidi kraja. Sjećanja u svijetu Marca Jacobsa su onakva kakva postoje u našim mislima, no bez gledanja kroz nostalgične, ružičasto obojene naočale. Sjećanja, kao i naše emocije, ovdje postaju neutralne činjenice koje je oblikovao protok vremena.
Sjećanja, koliko god pokušavali, nikada nisu trajna. Od vividnih trenutaka koje gotovo osjetimo, prizivamo osjetilnom impresijom a la Marcel Proust postaju dvodimenzionalne projekcije onoga što je nekad bila naša realnost. Postaju skenirani trenuci koje jedva pokušavamo prizvati u misli zaokupljene suvremenim, ultrabrzim životom i nerealnim sadržajem.
Ipak, bez obzira na propadanje i smanjenje kapaciteta pamćenja koje nas sve čeka u procesu starenja, neka sjećanja jednostavno ne odlaze. Neki slavni trenuci naših života, koliko god u magli bili, ostaju postojani zbog taktilnosti koju vežemo za odjeću. Bila to omiljena majica, vjenčanica, marama ili nešto drugo, moda kao takva je oduvijek imala potencijal biti kronika društva, ali i naših života. U kronici Jacobsovog života, po prvi put u njegovoj karijeri napisano crno na bijelo, imali smo priliku i saznati direktna sjećanja i inspiracije iza ove kolekcije.
Uz osobne bilješke uključio je i stranicu s “izvorima”, na kojoj je naveo reference koje se protežu od couture kolekcije Yvesa Saint Laurenta iz 1965., preko njegove zloglasne grunge kolekcije za Perry Ellis iz proljeća 1993. i rada Helmuta Langa iz devedesetih, pa sve do vlastitih kolekcija od devedesetih do danas.
Time što je Jacobs naveo točne kolekcije i modna sjećanja koja kontinuirano obogaćuju njegov rad, povukao je potez na koji se mnogi ne usude, a upravo to njegov rad čini još snažnijim. A u tom stilu smo vidjeli odlične komade koji, kao i Saint Laurent šezdesetih, oblikuju postmodernu viziju neoplasticizma kroz kombinaciju rigidne geometrije i lepršavih trenutaka. Kao i strateški izvezi, spušteni ili pretjerano visoko pozicionirani struk (trend alert) i izokrenuti ili naglašeni ovratnici, te V izrezi a la Prada devedesetih (trend alert 2).
Bez obzira na iznenadan povratak tradicionalne ‘’nosivosti’’ u svijet Marca Jacobsa, fantazija i jedinstven svijet koji je Jacobs ostaje netaknut. I izgleda da ćemo ga po tome pamtiti, dugo nakon što jednog dana doživimo neizbježan gubitak njega kao dizajnera ili njegove modne kuće. To je na kraju možda i najvažnija poruka kolekcije - trajnost koju ne možemo obrisati, koliko god pokušavali ili ne.
