Martina Validžić: 'Samo da nisam u ladici, treba me pustiti, onda sam najbolja'

"Biti svoj i ustrajan. kad ne ide na jedan način, nađi drugi. Nikad se ne predato. I srce prije svega. Kad sam nakon OTV-a i NOVA TV-a, koji je tad tek bio u povoji­ma, došla na HRT, u ‘Glamour Cafe’ kod Siniše Svilana, a vrlo br­zo i kod Joška Martinovića u ‘Globalno sijelo’, dakle, u tada naj­gledanije emisije uopće, mislila sam da moram izgledati ‘hrtov­ski’. Da moram biti decentna, odmjerena, malo manje glasna i ekspresivna. Manje gestikulacije, manje smijanja. Sve ono što ja nisam. I upravo su moji mentori, Svilan i Martinović, koji su uvi­jek za svoje emisije i birali malo drugačije pojedince među novi­narskim osobljem, naglasili kako je najvažnije da ja ostanem ja, da ne zatomljujem svoju osobnost, nego da je pustim s lanca. Već su tada ta dva genijalca koja su prerano otišla znala da je u  TV svijetu osobnost sve! Razgovarala sam s ljudima na svoj na­čin, tako sam i pisala tekstove. U početku je to kod lektora izazi­valo čuđenje, ali inzistirala sam na tome da mi ne diraju stil. Ako nije Informativni program, mogu si dopustiti igru riječi, sleng, fraze, kao i neformalniji pristup razgovoru s ljudima jer ih tako opustiš pa zaborave da su pred kamerom i dobiješ uvi­jek ono nešto više, onu toplinu koja se ne može odglumiti. Tijekom svih ovih godina radila sam u svim programima, pli­vam dobro u svim novinarskim formama, no konačno sam, na­kon samo 20 i kusur godinica, dobila priliku raditi onako kako mislim da treba, da sam sama sebi urednica, novinarka, scena­ristica, voditeljica, glazbena urednica, redateljica...“ 

KLJUČNA RIJEČ – INTEGRITET 

Nikad nisam odradila išta zbog čega se ne bih mogla pogle­dati u ogledalo. Svaka osoba koja pristane na snimanje postane moj heroj za čiji ugled nakon tog priloga, reportaže, emisije sam i ja odgovorna. Mene doista zanimaju svi ti ljudi, s većinom ostanem u kontaktu, s dosta njih sam postala i prijateljica, ali opet, iskrena sam i prema njima i kažem im ako nešto nije priča, novinar­stva nikad nije nitko zvao da me progura da dobijem emisiju, ni­sam dobila ništa na dar, sve sam morala odraditi dvostruko. I još biti 17 godina honorarac. Teška novinarska bauštela. 

TKO JE MARTINA KAO NOVINARKA? 

Rekla bih da sam ja novinarka opće prakse. Sve mogu, samo da nisam u ladici! Treba me pustiti, onda sam najbolja. Uvenula bih da radim jedan te isti fah cijeli radni vijek.

U SRETNIM GRADOVIMA ŽIVE SRETNI LJUDI 

Meni je čaša uvijek polupuna. Koliko god mi teško bilo. Crnu kroniku ne volim čitati, kao ni senzacionalističke naslove i tek­stove. Zanimaju me dobre, pozitivne priče. Nažalost, one danas ne prodaju novine. Ipak, odlučila sam probati pa što bude. Inspiracija su mi bili oni mali, stidljivi članci koji bi se jedva pri­mjećivali pokraj svih afera, silikona, brakorazvodnih parnica. Iz godine u godinu i evo top-liste gradova u kojima je kvaliteta života na visokom nivou! Potom sam dobila knjigu „Danci i stranci“ Kristine Wolsperger Danilovski zbog koje sam tijekom čitanja stalno dizala obrve u čuđenju. Pa sam kupila sve knjige Meika Wikinga i doznala još hrpu zanimljivih, neobičnih, inspi­rativnih informacija o Dancima koji su ispred svojeg vremena. Ili mi, ustvari, kaskamo? Pa sam rekla - hajdemo probati uloviti njihov ritam. Ili barem naučiti kako to oni rade. Svaki od šest gradova ima neke čimbenike koji su me inspirirali - Beč svojom multikulturalnosti, Ljubljana „green city“ stavom, Reykjavik jer je dokaz da ljudi i na najdaljim, izoliranim geografskim dužina­ma, u najokrutnijim klimatskim uvjetima mogu biti sretni, za­dovoljni i baš zbog svega toga - otkačeni. Lisabon jer nije sve u novcu, nego i u suncu koje ondje dominira, čak 300 dana godiš­nje, jer se živi na ulici, jer se ljudi druže i vesele. Rim jer je naj­ljepši i zato što Talijani znaju živjeti. Onako epikurejski - ne za­marati se stvarima na koje ne možeš utjecati, nego se pobrinuti da zadovoljiš svoje osnovne želje - pojesti nešto ukusno s ljudi­ma koje voliš i nazdraviti životu.

JE LI MARTINA SRETNA? 

Rekla bih da živim baš ovako kao i Talijani - epikurejski. Za mene je sreća vožnja tijekom sunčanog dana uz dobru glazbu, ručak s obitelji i prijateljima, smijanje, pjevanje, ples, sport, do­bra knjiga ili film, igranje s nećakom i psima. 

POSTOJI LI RECEPT? 

Nema istog recepta za sve ljude. Sreća je vrlo subjektivan osjećaj, individualan. Netko će biti sretan tek kad zaradi svoj prvi milijun, a nekome je dovoljno da pojede tanjur špageta sa šalšom, popije čašu crnog vina, trkelja blesavoće i smije se sa svojim najmilijima. Imam i ja svojih loših dana, kad mi ništa ne ide od ruke, kad se ljutim ili kad sam tužna. Ali i njih treba pri­hvatiti jer iz njih najviše učimo o sebi i oni nas pokreću da bude­mo bolji.

IT GIRL MOMENT 

Uopće ovo nisam očekivala niti sam to priželjkivala, nisam se ovome nadala. Trudim se svakom kolegi od­govarati na pitanja drugačije, da ima­ju štofa, da nije suhoparno, da se ne ponavljam. Odgovorim svakoj osobi koja mi napiše poruku. Malo se i crve­nim od toliko pohvala. Najljepše mi je kad mi ljudi kažu da su se osjećali kao da su putovali sa mnom, da su plakali kad i ja, smijali se kad i ja. I da je cijela obitelj zajedno gledala svaku epizodu. Ali ne zanosim se, niti sam osoba koja bi voljela da se o meni stalno piše. Ustvari, nije mi jasno kako netko želi svaki dan biti tema široke javnosti.

PRIVATNO/POSLOVNO 

Tijekom posljednjih devet mjeseci, koliko sam radila na „Sretnim gradovima“, morala sam preskočiti puno kava, pića, ručkova, tuluma, planinarenja, druženja jer sam ili pripremala teren ili bila na terenu, ili sam pisala scenarij ili bila u montaži. Budući da sam u ovom projektu i autorica, novinarka, voditelji­ca, scenaristica, producentica na terenu, glazbena urednica, ali i suredateljica, budila sam se i išla spavati s tim u glavi. Potpuno me obuzelo. Morala sam se osamiti dok sam pisala scenarije jer bih tada ušla u duboki fokus i pisala. Ne mogu svako malo izlazi­ti iz fokusa jer izgubim nit vodilju, nikad ne bih odradila dobro sve do kraja, trajalo bi sve duplo dulje, a rokovi su stiskali. Dopustila sam si samo break kad bih išla u gym na trening, mi­nimalno pet puta tjedno. Sada se ipak lakše diše. 

SOUNDTRACK 

Sve što snimam odmah zamišljam uz glazbu. Nemam ograničenja niti kad je glazba u pitanju, ne volim ladice. Iako uvi­jek dajem prednost rocku, punku, heavy metalu, bluesu, soulu, rasplakat ću se na fado i sevdah, poželjeti plesati uz flamen­co, kubansku ili pak romsku glazbu. Volim i jazz, obožavam Jazz orkestar HRT-a. Razvaljuju! Ponosna sam što se ljudima sviđa i glazba u mojim emisijama i repor­tažama jer sve sama biram, to mi je pose­ban gušt. 

TAJNA 

Kad me neka tema zanima, potpuno me zaokupi i onda o tome moram znati sve. Da bi žena bila kreativna, treba biti odmorna. Pročitala sam negdje zanimlji­vu rečenicu koju ću pokušati parafrazira­ti - kreativci nekad trebaju samo sjediti i ne raditi ništa.