Dvije mlade glumice, Luna Pilić i Mia Bujan, u novoj seriji oživljavaju dinamičan sestrinski odnos prepun humora, topline i stvarnih emocija. I dok su pred kamerama Maja i Darija – dvije potpuno različite sestre – izvan seta dijele blisko prijateljstvo i zajedničku ljubav prema glumi.
Razgovarali smo s njima o snimanju, Splitu, sestrinskoj kemiji i o tome koliko su im njihovi likovi slični u stvarnom životu.
Snimanje se odvija u Splitu, gradu koji je i sam jak ‘lik’ u seriji. Koliko vam je taj ambijent pomogao da uđete u priču i likove?
Luna: Zapravo smo zbog budžetskih ograničenja u Splitu snimali samo četiri dana, ostatak vremena je Zagreb lažirao Split. Recimo, Ankičin dućan se zapravo nalazi na Ksaveru, gdje je Ministarstvo zdravlja. Taj kompleks, ako malo zaškiljiš i namjestiš kadar, podsjeća na urbanu socijalističku arhitekturu Splita 3.
Takvo rješenje ima svoje izazove. Primjerice, za potrebe jedne scene je sektor scenografije na zidu zgrade nacrtao veliki Hajdukov mural; međutim, obzirom da se dotični zid nalazi u Zagrebu, došlo je do određenih začkoljica s lokalnim navijačima. Što se kreiranja atmosfere tiče, na setu je u svakom trenutku bilo toliko Dalmatinaca i ispred i iza kamere da je ambijenta bilo sasvim dovoljno.
Mia: Studirala sam u Splitu i mogu reći da sam imala priliku dobro ga upoznati. Split je uistinu poseban. Ima jedinstvenu vibru – ne možeš to ‘fejkati’. Žiža, buka, energija ljudi, mentalitet, sve te to odmah stavi u film, doslovno (smijeh).
Kako biste opisale atmosferu na setu – je li i iza kamere bilo te iste duhovitosti i kaosa kao u seriji?
Luna: S obzirom da smo bili u velikoj stisci s vremenom zbog gore navedenih ograničenja, morali smo imati sportsku disciplinu i vrlo brz tempo rada, a u tome nekako postizati lakoću i zabavu. Jako je teško raditi komediju ako se ne zabavljate. Kako je okupljena ekipa stvarno fenomenalna i svi sektori su davali sve od sebe, nekako smo timski uspjeli. Nadam se danu kad će se moći snimati normalnijim tempom, jer je ipak cilj isporučiti kvalitetan rezultat, a dobri uvjeti rada bitno poboljšavaju učinak svih radnika na setu.
Mia: Apsolutno! Nekad i viška haha. Znate ono kad pokušavate ostati ozbiljni, ali vam ne ide? E, to je često bio scenarij na našem snimanju. U glavi mi je toliko scena koje nismo uspjeli odmah snimiti isključivo zbog toga što nam je situacija bila do te mjere smiješna da smo ‘ispadali’ iz uloga.
Sa snimanja nosim uspomene na puno smijeha, puno improvizacije, ali i ogromnu podršku koju smo jedni drugima pružali. Bila je to jedna od onih ekipa gdje stvarno osjetiš zajedništvo. Luna, Marko, Slavko, Sara, Doris... Imam osjećaj kao da smo na kraju i postali mala obitelj. A mislim da publika može osjetiti našu bliskost dok gleda seriju.
Kako ste doživjele dinamiku sestrinskog odnosa Maje i Darije? Jeste li se odmah našle u tom odnosu ili je trebalo vremena da se uigrate?
Mia: Luna i ja znale smo se otprije. Skupa smo radile predstavu "Šuti, muči" - autorski projekt Darija Harjačeka i Dore Golub - u Gradskom kazalištu mladih u Splitu i preko tog projekta smo se sprijateljile.
Možete zamisliti moju sreću kad sam čula da će mi prijateljica igrati sestru u seriji! Pritom smo u vrijeme snimanja i živjele skupa, tako da smo po dobrom starom ‘method actingu’ provodile skupa gotovo 24 sata dnevno, a time na neki način slučajno i postale sestre koje glumimo. Ta sestrinska kemija se nekako sama dogodila – nismo je forsirale i zato naš odnos u seriji djeluje tako realno.
Vaši likovi su potpuno različiti – intelektualka i otkačena studentica. Jeste li možda pronašle da imate i privatno neke od tih osobina koje vas vežu?
Luna: Duboko suosjećam s Majinim pokušajima dugačkih monologa o samo njoj zanimljivim temama kojima zamara svoje sugovornike i teorijama s kojima se nitko ne slaže. Također rezoniram i s Darijinim cjelokupnim načinom postojanja.
Mia: O da! Kad je riječ o poslu, odgovorna sam, pedantna, točna i moglo bi se reći da imam neke od tih Majinih ‘štreberskih’ karakteristika. Ali isto tako mislim da sam u privatnom životu opuštenija, kreativnija i slobodnija od Maje.
Koliko vam znači što obje dolazite iz Splita i što ste sada imale priliku zajedno stvarati projekt baš u svom gradu?
Luna: Mia i ja se uistinu poznajemo iz splitskog konteksta (i prije nego smo zajedno radile predstavu) jer je ona završila glumu u Splitu, tako da Split jest naš zajednički grad i već nas je drugim projektom povezao. Ali obzirom da je Mia Zadranka, povremeno se pomole neke nepremostive kulturološke razlike između nas. Evo recimo, Zadrani uopće nisu iz Splita. Totalno neozbiljno s njihove strane.
Mia: Ja ne dolazim iz Splita, ja sam Zadranka, ali provela sam pet godina života u gradu pod Marjanom i na neki ga način ipak smatram svojim. Bilo je nestvarno snimati ovako veliku stvar u gradu u kojem sam krenula na svoj glumački put.
Najdraži trenutak cijelog snimanja bila mi je zadnja scena koju smo snimali u Đardinu, nasuprot Umjetničke akademije na kojoj sam studirala. Vratiti se s ovakvim projektom na mjesto na kojem je sve počelo, na kojem sam sanjala o tome da jednog dana budem gdje sam danas, bilo je zatvaranje kruga i taj osjećaj zahvalnosti i ponosa nosit ću sa sobom zauvijek.
Koja vam je bila najizazovnija scena za snimiti do sada i zašto?
Luna: Bilo je par scena, da ih tako nazovem, teže romantike, gdje smo redatelj Kula i ja imali manja neslaganja oko toga kako Splićanke iskazuju romantične osjećaje. On je smatrao da treba više nježnosti, ja sam tvrdila da treba više vrijeđanja, pa smo tako kombinirali.
Mia: Ne sjećam se da je postojala jedna konkretna scena da mi je zadavala probleme... Imali smo tu sreću da smo odradili dovoljno glumačkih proba s Kulom i sve odnose i situacije utvrdili prije snimanja pa je to svakako olakšalo samo snimanje. Po prirodi nisam ‘noćna ptica’ pa su meni uvijek izazovnije one scene koje snimamo u kasne sate. Najteže mi je ostati fokusirana i zadržati energiju kad ponavljamo scenu više puta u 4 ujutro.
Jeste li vi više tatine ili mamine kćeri u privatnom životu – i jeste li to iskustvo pretočile u igru?
Luna: Hm, pa mislim da sam jednako kći i mami i tati, ali moja draga baka s mamine strane, iz Slavonije, me uvijek oslovljavala sa ‘sine’, što je poprilično prikladno za Dariju.
Mia: Teško pitanje! Mislim da sam kombinacija. Od mame sam naučila biti disciplinirana i promišljena, a snalažljivost i šarm povukla sam na tatu. Oboje su u meni, pa su tako i u Maji.
Ako biste mogle jednu osobinu svojih likova posuditi za sebe privatno, što bi to bilo?
Luna: Njena totalna nebriga hoće li biti shvaćena pogrešno.
Mia: Maja je puna empatije, razumijevanja i brige za druge, a ako je vjerovati mojim bližnjima, takva sam i ja pa bih zaključila da smo ono najbolje jedna od druge već posudile (smijeh).
Serija prikazuje obitelj koja je na neki način disfunkcionalna, ali ipak puna ljubavi. Što mislite, koliko će se publika moći prepoznati u tim situacijama?
Luna: Drago mi je da ste to prepoznali, jer i ja mislim da ima baš dosta topline u seriji. Svaka funkcionalna obitelj ima svoje disfunkcionalnosti, ali obitelji koje se vole, i one biološke koje su nam date, kao i one koje si same kroz život izaberemo, se trude živjeti i postojati zajedno u cijelom tom kaosu međusobnih različitosti.
Mislim da je to koliko nas ljudi koje volimo mogu izluđivati (i na koje sve načine), kao i to koliko volimo te ljude koji nas izluđuju, jedna univerzalna pojava s kojom se lako povezati.
Mia: Vjerujem da će se svatko moći prepoznati u tim situacijama. Ili će prepoznati nekoga iz svoje blizine. Mislim da svaka obitelj ima svoje male kaose, ali i toplinu koja ih veže. Upravo bi se u tome ljudi trebali prepoznati. Težili smo tome da odnosi budu realni, a ne idealizirani.
Serija na duhovit način govori o obitelji, što biste voljele da publika ponese kući nakon što pogleda vašu priču?
Luna: Naše malo susjedstvo u seriji je satkano od galerije šarenih likova i frikova koji, uz sve trzavice, brinu jedni o drugima i funkcioniraju kao zajednica. Voljela bih da uspijemo ljude malo nasmijati i razvedriti, i na to bih još voljela bih da se vidi kako su sve vrste karaternih, nacionalnih, jezičnih i drugih različitosti tu da malo začine stvar i budu materijal za dobre baze, a ne neka prepreka suživotu.
Mia: Da se malo opuste. Da shvate da nitko nije savršen i da to uopće nije problem. Dapače, to ih čini autentičnima. Da se nasmiju sebi i svojim “ludima” doma, i možda ih nakon toga zagrle malo jače i vole malo više.
Darija je lik koji nosi puno energije, bunta i mladenačke slobode. Koliko ti je bilo zabavno glumiti nekoga tko uvijek izleti iz okvira?
Luna: Prezabavno i vrlo oslobađajuće. Više bunta i manje okvira, dobar je to recept.
Koliko je Luna slična Dariji?
Luna: Neka ostane (ne baš veliki) misterij.
Koliko je Mia slična Maji?
Mia: Možda i više nego što bih voljela priznati. (smijeh) Obje dosta analiziramo, puno mislimo, ali i snažno volimo. Samo što Maja svoje emocije skriva iza "profesionalne fasade", a ja sam vrlo transparentna sa svojim osjećajima.
Maja barata stručnim pojmovima i voli analizirati druge. Jesi li se ti osobno morala ‘ubaciti’ u svijet psihologije da bi ju što uvjerljivije prikazala?
Mia: Jesam, i stvari koje sam naučila su me oduševile. Pročitala sam par knjiga, razgovarala sa psiholozima, i to mi je pomoglo da bolje razumijem ulogu, ali i sebe i druge. Nije mi, doduše, pomoglo da lakše "nabubam" Majine stručne pojmove - kad god bi se za to ukazala prilika, zapisivala bih sve te komplicirane fraze i termine po scenografiji ili rekviziti i bacila oko na repliku prije nego bih ju morala izgovoriti, samo kako bih bila sigurna da sam ju točno izgovorila. (smijeh)
Zahvaljujmemo se Kinu Karaman u Splitu na ustupljenom prostoru.
