„O moj Bože, blimpovi? Predobro.“ Odessa A’zion jednako se kao i svi mi čudi promotivnoj turneji filma Marty Supreme - s tom razlikom što u filmu i glumi. Tijekom kratkog Zoom razgovora za Elle početkom prosinca, glumica priznaje da viralne letjelice još nije vidjela uživo, no iste večeri, uoči premijere u Los Angelesu, napokon će je doživjeti u punom sjaju.
Iako su Timothée Chalamet i njegove promotivne ludorije uoči izlaska filma privlačile svu pažnju, sada, kada se film prikazuje u kinima, publika napokon vidi razlog tolikog uzbuđenja. Ne samo zbog Chalametove, možda i najbolje uloge u karijeri, u kojoj tumači tenisača uvjerenog da mu je suđena mega karijera, već i zbog izvrsne sporedne glumačke postave, među kojima se A’zion nameće kao neosporna zvijezda u usponu.
Dok ju je publika posljednjih tjedana gledala kao influencericu generacije Z Tallulah Stiel u HBO seriji I Love LA, Marty Supreme otkriva sasvim drugačiju stranu njezina raspona. U ulozi Rachel Mizler, Martyjeve prijateljice iz djetinjstva i ljubavnice, A’zion ravnopravno parira Chalametu. Rachel je udana, ali i trudna s Martyjevim djetetom. Iako Marty stalno laže, Rachel je vjerojatno jedina osoba koju ne može prevariti. Štoviše, i ona ima nekoliko trikova u rukavu.
Rachel ima hrabrost i odlučnost, daleko od stereotipne pasivne djevojke koja šutke trpi dok muški protagonist kreće u svoju herojsku avanturu. Upravo zato još više boli trenutak kada je Marty na kraju ostavlja, uvjeren da je predodređen za nešto veće, a ona nije. A’zion svom liku daje istodobno električnu energiju i bliskost. Zbog redateljskog stila Josha Safdieja gotovo da nije bilo proba, pa se većina izvedbe temeljila na onome što je spontano nastajalo na setu. Ponekad bi unaprijed smislila improvizacije koje je, kako kaže, „držala u stražnjem džepu“, spremna za trenutak kada kamere krenu snimati. Barem jedna takva replika ušla je u film - i ostavlja bez daha.
Za početak, čestitke - Marty Supreme je nominiran za najbolji film na Zlatnim globusima. Kako ste dočekali vijest?
Iskreno, netko me označio na fotografiji i tako sam to vidjela. Bila sam zbunjena. Nisam znala da objavljuju nominacije i nikad to nisam posebno pratila. Za mene je to uvijek bilo: „Aha, Globusi su večeras!“ Nikad nisam bila dio toga, pa mi je sve jako čudno. Ali Josh [Safdie], Ronnie [Ronald Bronstein, koscenarist], Eli [Bush, producent] i svi koji su radili na filmu zaista su nevjerojatni. Ne bi me iznenadilo da su ostali nezapaženi, ali oni su izvanredni filmaši.
Jeste li osobno doživjeli dio ludila promotivne turneje?
Ovo mi je prvi put da prolazim kroz ovakvu turneju. Radim već oko deset godina, imala sam projekte i prije, ali sve je bilo znatno mirnije. Najviše promocije dosad imala sam za Until Dawn. Ostali projekti izlazili su tijekom pandemije, za vrijeme štrajka ili su bili nezavisni filmovi bez ovakve promocije. Tako da mi je ovo prvo pravo iskustvo. A I Love LA je izašao u isto vrijeme. Raditi oboje istovremeno bilo je ludo, ali i jako uzbudljivo.
Film se bavi idejom veličine - kako je postići i kako neki ljudi osjećaju da im je suđena. Tko za vas utjelovljuje veličinu?
Za mene je to uvijek bio Jack Nicholson, kada govorimo o glumcima. Janis Joplin, The Beatles. Vratite mi se na to pitanje, sigurno ću se sjetiti još nekih imena.
Jeste li se s Timothéejem prvi put upoznali na setu? Kako ste gradili kemiju između Martyja i Rachel?
Prvi put smo se našli s Joshom u malom restoranu u New Yorku. Mislim da je bio potpuno fokusiran na ulogu, imao je puno posla i teksta za zapamtiti, bio je na setu svaki dan, pa se nismo posebno trudili družiti. Više je bilo: „Dođimo na snimanje i vidimo što će se dogoditi.“ Ako je postojalo nešto o čemu smo trebali razgovarati prije, mogli smo to učiniti. Meni to odgovara jer ne volim previše probe. Volim doći na set, osjetiti trenutak i vidjeti što dolazi prirodno. Imala sam dojam da i on razmišlja isto.
Postoji li trenutak iz filma na koji ste posebno ponosni ili u kojem ste uživali?
Ne mislim da sam ikad ponosna na nešto što radim. [Smijeh.] Ali sjećam se jedne replike koja je ušla u film. Rekla sam Joshu: „Reći ću nešto, dodat ću jednu rečenicu. Mislim da je stvarno važna i prilično smiješna.“ To je ona scena u kojoj Rachel usred svađe kaže svom mužu Dionu: „I, usput, to je njegovo dijete“, misleći na Martyja.
Da sam u stvarnoj situaciji, svađam se s muškarcem s kojim sam trudna, a on se ponaša kao da dijete nije njegovo, u nekom trenutku bih rekla: „Usput, to je njegovo jebeno dijete.“ Bilo je jako zabavno to izgovoriti. Sve ozbiljno na setu bilo je istodobno i zabavno zbog slobode koju smo imali.
Rachel nije žena koja sjedi po strani i čeka da joj se muškarac vrati. Ona smišlja planove, zabavna je i nepredvidiva.
Da, jer ona uopće nije dama u nevolji. Ona kao da kaže: „Patološka sam lažljivica i natjerat ću te da me žališ kako bi me volio. Ja sam djevojka u nevolji“, a onda se okrene i izazove sav kaos.
Kako ste se povezali s tom stranom Rachel?
Ne znam zašto mi je to neugodno priznati, ali povezala sam se s njom nevjerojatno snažno. Imala sam osjećaj da je potpuno razumijem, kao da sam je trebala igrati i kao da su je napisali baš za mene. Ipak, često je bilo fizički zahtjevno. Samo trudnički trbuh — nosila sam korzet, pa još jedan, utege, trbuh s utezima, sve stegnuto, pa umjetne grudi, sve prebačeno preko ramena i još haljinu. Fizički je to bilo puno, ali htjela sam osjetiti težinu trudnoće i pritisak na pluća. Iako nisam prošla kroz sva njezina iskustva, jasno sam je vidjela u svojoj glavi.
Film dobro pokazuje dvostruke standarde između muškaraca i žena. Je li vam to bilo važno dok ste igrali Rachel?
Mislim da svi znamo kako je biti žena u ovoj industriji i ponekad doživjeti drugačiji tretman. Imala sam situacije u kojima sam osjećala da se prema meni netko ponaša drugačije nego prema mom kolegi. Kao: „Nikad ga ne tretiraš tako, ali sa mnom možeš?“ Kao da netko moju ljubaznost zamijeni za naivnost.
U tom svijetu Rachel to ne prihvaća. Divim joj se zbog toga i voljela bih da sam ponekad više takva, jer često ne želiš ispasti bezobrazna ili povrijediti nekoga. Ona se toga uopće ne boji.
Kako je bilo snimati završnu scenu pucnjave na farmi?
Bilo je suludo i nevjerojatno. Ali i potpuno ludo. Sjesti i natjerati se da hiperventiliraš kao da si upravo upucan puno je teže nego što sam mislila. Ipak, bilo je jako zabavno. Volim ovaj posao, pa uživam u svakoj čudnoj situaciji poput te.
