“Nemam vremena” može biti najskuplja rečenica: Onkologinja Marija Pancirov iskreno o raku
Foto: Frane Miro Dobrovi, Prika Visual Studio //

Marija Pancirov

Svjetski dan borbe protiv raka koji se obilježava 4. veljače nije samo prilika za statistike i kampanje, nego i trenutak da se čuje glas onih koji su svakodnevno na prvoj liniji borbe uz pacijente. U razgovoru s onkologinjom Marijom Pancirov, dr. med specijalist radioterapije i onkologije, liječnicom koja se svakodnevno susreće s tom realnošću, govorimo o zabludama koje i dalje prate ovu bolest, o ogromnom napretku medicine, ali i o nečemu što i dalje spašava najviše života – redovitim preventivnim pregledima.

“Nemam vremena” može biti najskuplja rečenica: Onkologinja Marija Pancirov iskreno o raku
Foto: Frane Miro Dobrovi, Prika Visual Studio //

Marija Pancirov

Kao liječnica koja se svakodnevno susreće s pacijentima oboljelima od raka, kako Vi doživljavate Svjetski dan borbe protiv raka?

Za mene taj dan nije samo datum, nego podsjetnik da iza svake dijagnoze stoji osoba, obitelj i cijeli jedan svijet koji se u trenutku promijeni. Taj dan naglašava dvije stvari: koliko smo u medicini napredovali, ali i koliko još uvijek možemo učiniti u prevenciji i ranom otkrivanju. U svakodnevnom radu vidim i težinu bolesti, ali i nevjerojatnu snagu pacijenata i upravo taj dan je podsjetnik na to. 

Koja je najčešća zabluda koju pacijenti imaju kada je riječ o raku i njegovu otkrivanju?

Najčešća zabluda je: “Ako me ništa ne boli, sve je u redu.” Rani stadiji mnogih karcinoma nemaju nikakve simptome. Kad se pojave bol ili izražene tegobe, bolest je često već uznapredovala. Zato se i zove preventivni pregled – ide se dok se osjećamo zdravo. Druga česta zabluda je da je dijagnoza raka automatski ‘presuda’. Danas velik broj karcinoma, osobito ako se otkriju rano (npr. dojke, cerviksa, kože), ima vrlo dobre ishode liječenja.

Koliko su redovni preventivni pregledi bitni u borbi protiv raka i koje preglede posebno preporučujete ženama?

Preventivni pregledi su doslovno razlika između jednostavnijeg liječenja i dugotrajne, kompleksne terapije. Ženama posebno preporučujem:

  • Samopregled dojki – jednom mjesečno

  • Ultrazvuk dojki/mamografija – prema dobi i preporuci liječnika

  • Ginekološki pregled i PAPA test – redovito

  • HPV testiranje prema smjernicama

  • Pregled kože (dermatološki) – osobito kod osoba svijetle puti i onih s puno madeža

  • Kolonoskopija prema dobi i rizičnim čimbenicima

To su pregledi koji spašavaju živote, a često oduzmu manje od jednog sata.

Koliko često u praksi susrećete pacijentice koje dolaze prekasno i što su, po Vašem mišljenju, najčešći razlozi za odgađanje pregleda?

Nažalost, još uvijek često. I gotovo uvijek čujem iste razloge: “Nisam imala vremena.”, “Bojala sam se što ću saznati.”, “Mislila sam da nije ništa ozbiljno.”, “Stavljala sam sve druge ispred sebe.” Strah je ogroman faktor, ali paradoks je da je strah od pregleda puno opasniji od samog pregleda.

Što biste poručili ženama koje zbog straha, obaveza ili nedostatka vremena odgađaju preventivne preglede?

Briga o sebi nije sebičnost – to je odgovornost prema sebi i onima koji vas vole. Pregled traje kratko, a mir koji donosi traje dugo. A ako se nešto i pronađe, rana dijagnoza daje nam daleko veće šanse za izlječenje i blaže liječenje. Strah se smanjuje kad se suočimo s njim, a odgađanjem samo raste.

Koliki napredak vidite od starta svoje karijere do sada što se tiče liječenja, uspijeha i preventive?

Napredak je ogroman. Danas imamo: precizniju dijagnostiku, ciljanu terapiju i imunoterapiju, personalizirani pristup liječenju, kao i bolje potporno liječenje s manje nuspojava. Kod nekih karcinoma govorimo o bolestima koje sve više postaju kronične, a ne nužno smrtonosne. Paralelno se razvijaju i programi ranog otkrivanja, što je jednako važno kao i terapija.

Koliko ima istine u tome da je raka sve više među mladima?

Bilježimo porast određenih sijela karcinoma u mlađoj populaciji, ali to ne znači da je rak primarno bolest mladih – i dalje je učestaliji u starijoj dobi. Razlozi su vjerojatno kombinacija životnih navika (prehrana, pretilost, manjak kretanja), okolišnih faktora, ali i bolje dijagnostike.

Lifestyle