Diplomatkinja je jedna od rijetkih serija oko koje se muž i ja odmah možemo složiti da ju pogledamo: njemu odgovara jer je politička napetica, meni jer u njoj glumi Keri Russel kose raščupane kao da američka veleposlanica u Velikoj Britaniji podsvjesno želi biti Courtney Love. Nisam jedina koju istovremeno frustrira i privlači sve to s kosom: i sami autori serije u ovoj će se epizodi osjetiti pozvanim da komentiraju taj detalj- isprva tako što će jedna od agentica zaduženih za sigurnost veleposlanice nositi jednaku takvu kosu u namjeri da zavara potencijalne atentatore ili otmičare: ajde, to je duhovito, a potom Kateinim objašnjenjem istog: „to je stil, nešto kao, radim preozbiljan posao da bi se bavila izgledom“.
Zašto, o zašto je to morala izgovoriti? Apsolutno je, dragi autori, još od prve sezone, jasno da ste upravo to htjeli poručiti publici. I iako osobno mislim da ni jedna veleposlanica na ovom svijetu nije toliko prezaposlena da se ne stigne počešljati, shvatila sam i podtekst: Kate je zapravo htjela otići u Kabul, ikonično mjesto američke vanjske politike, a završila je u dosadnom uštogljenom Londonu koji ne samo da nema razumijevanja za njenu ljubav prema krvavim ratovima i ideologijama razorenim zemljama u razvoju, već smatra (i to pokazuje) da je oduvijek i zauvijek superiorna Americi u svakom pogledu.
Pa makar imali idiota za premijera (kojeg odlično igra Rory Kinnear). Pa makar se njihov ministar vanjskih poslova (dosta ukočen David Gyasi) zaljubio u neodoljivu raskuštranu Amerikanku Kate. Kad smo već kod te propale wannebe romanse, čiji je početak u posljednjim trenucima prve sezone omela pogibelji njezinog nepodnošljivog supruga Hala (Rufus Sewell), hvala svim scenarističkim svecima što su autori shvatili da od navlačenje tog mrtvog konja nema vajde ni priče. Nisu najelegantnije riješili nemogućnost afere između sada ne samo ambasadorice već i druge dame Amerike (da, da, karizmatični narcisoidni ostavljeni Hal postaje potpredsjednik u trenutku kad ga žena konačno odbacuje) - vremenski skok poznat je kao nemoć scenarista, ALI, svakako, zahvalna sam da jesu, jer mi je postalo mučno gledati loše dijaloge između dvoje navodno zaljubljenih visokih dužnosnika u četrdesetima: zaboga, prije bi se poševio i svećenik.
Vidim da mediji relativno unisono hvale treću sezonu kao nabolju do sada, no mene nisu tako lako uvjerili: što se politike tiče, bacila sam pogled na muža, on je hrkao kraj našeg psa, iako Rusi imaju najubojitije oružja (valjda nam Rusija u stvarnosti zadaje takve brige da nema te fikcije koja to može nadmašiti i uzbuditi gledatelja). Jedino zaista iskreno zanimljivo u sezoni je taj love-hate brak Hala i Kate, dvoje ambicioznih političara, koji nekako ne mogu nadići dinamiku s početka veze koju će nam pokazati u rijetkim flashbackovima: ona je mlada agentica a on senior za kojeg ona radi, dok joj skinute gaćice ispadaju iz nogavice.
Ona ga silno želi pratiti po svijetu, on se brine hoće li to utjecati na njezinu karijeru. Ipak se ne brine toliko jako da ju ne zaruči, i to fejk prstenom. Muškarci. Skupo ih plaćamo! Cut na sadašnjost: Hal se i dalje brine za Kate, ali ne toliko da ne postane potpredsjednik, iako smo na tren, začarani magijom fikcije, mislili da je uistinu moguće da to postane Kate, i da će joj se život tako iskupiti za okrutnost koju, saznat će brzo i oni koji to u prvim sezonama nisu učitali u lik, zapravo uvijek sama bira. Pet mjeseci nakon Halove prisege, Kate je i dalje u Londonu i igra, vrlo sretno, pa čak i uspješno, iako na račun američkih poreznih obveznika, dvije ogromne uloge, a tijekom igrokaza se čak uspijeva upustiti i u aferu pod tušem, sa još jednim, a što drugo, nego obavještajcem. Callum (Aidan Turner) toliko je zacopan da ne razumije da je njihova afera zapravo još jedno poglavlje u dinamičnom braku Wylerovih, i da postoji sve dok Hal reagira na nju, a Kate misli da ju emancipira.
Njoj, koja silno želi razvod (jednako silno, primijetite, molim vas, koliko je i Halu stalo do njene dobrobiti i karijere), dakako, odgovara da je razvod de facto nemoguć, jer američki narod želi stabilnu vezu na čelu države. Jer ovi za koje glasamo nekako moraju biti bolji od nas, zar ne, uostalom, kako će zadržati državu u komadu ako im se vlastiti brak raspada! Stabilna doduše nije ni veza nenadane predsjednice (Allison Janey, iz West Winga) i njezinog supruga, flambojantnog biologa (Bradley Withford, također West Wing), ali ionako je važno što javnost vidi, zar ne?
A u toj predstavi za javnost Kate spektakularno uživa, do te mjere da velika Britanija konačno popusti svoj grubi stisak i namršteno lice, te se počinju pojavljivati naslovi poput „Britain is smitten“, i do te mjere da će joj njezin nikad ostvareni ljubavnik ministar Dennison u ključnom trenutku reći da se i sam oženio za staru ljubav inspiriran snagom njezinog braka. Kate konačno tada shvati odgovor na pitanje koje joj Hal postavlja samo malo ranije u finalnoj epizodi sezone u kojoj je najdojmljivija priča upravo suptilna igra njihovog braka: Zašto ne možeš biti sretna s njim? Jer Callum nije- Hal.
Epizoda sjajnog imena „Schroedingerova žena“ završava pomirenjem koje smo svi dugo čekali, jer što je politička drama bez jednako ambicioznih, pametnih i lukavih supružnika, njezinim prepuštanjem- opet iznova- u ulogu curice koja grli svog mentora- da bi ju Hal, a što drugo, u posljednjim taktovima izdao. Sorry baby, she's Mrs President, pjevao bi Robbie Williams o tom odnosu, koji nije ni emotivna ni seksualna afera, ali Kate najviše na svijetu ionako znači s kim se Hal dogovara o ruskim podmornicama. Kratko o tom dijelu: Amerikanci su, očekivano, pobijedili, naš drugi omiljeni par Stuart (Ato Essandoh) i Eidra (Ali Ahn) oboje stavljaju svoje živote na kocku zbog Amerike (što ih toliko napaljuje da završe u krevetu), ali hej, to je Amerika, gdje je nacionalizam domoljublje, a nitko se nikada ne pita što država može napraviti za njega. Ipak, kad smo došli do posljednje epizode, bilo mi je žao što već nije snimljena i najavljena četvrta sezona.
Diplomatkinja je dovoljno dobra da popuni prazninu koju su za sobom ostavili Zapadno krilo, ona druga serija čije ime zbog glavnog glumca više ne smijemo spominjati i prve sezone sjajne Domovine. Kao jesenski bindž materijal, 10/10.
