Pod čikaškim neboderima kasnog lipnja, kad proljeće još nije službeno završilo, a ljeto je visokim temperaturama prkosilo najavljujući da je tu, stajala sam uz znak „BEGIN Historic Route 66“ ne znajući zapravo uopće što me čeka. Toliko puta opjevana, opisana, ekranizirana, u mojoj glavi je oduvijek bila simbol slobode, onog nekog duha nesputanosti kad se prepustiš avanturi, zaboraviš na „službeni“ identitet i zemlju iz koje dolaziš te zakoračiš hrabro u pustolovinu u kojoj je sve moguće. Priča je to koja traje od daleke 1926., otkako „majka svih prometnica“, dužine 3939 kilometara, prolazi kroz tri vremenske zone i spaja osam saveznih američkih država. Od Illinoisa preko Missourija, Kansasa, Oklahome, Teksasa, Novog Meksika i Arizone pa sve do Kalifornije nekada je bila glavna transportna cesta ili žila kucavica Amerike.
U doba Velike depresije značila je nadu za bolju budućnost, siromašnom stanovništvu bila je izlaz prema Zapadu, u Drugome svjetskom ratu logistička arterija, a poslije rata na ruti su počeli nicati obiteljska odmorišta, hoteli i moteli kao topla utočišta za umorne putnike. Iako već punih 40 godina, tamo od 1985., više nije službena savezna cesta i danas gotovo više nitko ne ide na Route 66 ako želi od Chicaga brzo doći do Los Angelesa (daleko je od staroga sjaja i prometne važnosti), lokalno stanovništvo će vam odmah reći da je upravo zbog toga ova cesta legendarna te da je putovanje njome savršeno da upoznate ne samo pravu američku hranu, kulturu i glazbu, nego i američki narod, i to ne onaj kakvog gledamo u serijama „Sex and the City“, „Friends“ ili „Nobody Wants This“… Putujući ovom cestom upoznat ćete i onu drugu Ameriku preko koje i mnogi Amerikanci iz velikih gradova samo prelijeću ne osvrćući se previše i ne razmišljajući o onom što se zbiva dolje.
No, usprkos svemu tome, Route 66 je i dalje vrlo zavodljiva cesta, odiše nekom posebnom romantikom i svakako je najveća vremenska kapsula Sjedinjenih Američkih Država. Ne treba zaboraviti ni njezin utjecaj na pop kulturu. John Steinbeck joj je 1939. godine dao nadimak „Mother Road“; Bobby Troup je 1946. napisao „(Get Your Kicks on) Route 66“ (iako su meni draži coveri Rolling Stonesa i Depeche Modea); šezdesetih je TV serija „Route 66“ bila kultna, a Pixarovi „Auti“ (2006.) predstavili su je mlađim generacijama. Iako sam dovoljno stara da se sjećam svih legendarnih filmova i pjesma, upravo zbog tog animiranog filma i pustolovina Jurića i njegove družine po „majci svih cesta“ nije me začudio ni velik broj pripadnika generacija Z i Y koji svake godine posjećuju Illinois samo kako bi se fotografirali kod legendarnog znaka.
Osim toga, upravo ta bogata povijest i značaj u pop kulturi omogućili su lokalnom stanovništvu da kroz program očuvanja pod nazivom „66 Corridor“ od 1999. godine obnavlja stare putokaze, benzinske postaje i lokalne priče dočekujući turiste i slučajne prolaznike. Većinom su to umirovljenici ili lokalni entuzijasti kojima je to i dodatni izvor prihoda. Od njih bi se zaista trebalo učiti ljubaznosti, entuzijazmu i kreativnosti da svakom kilometru udahnu dušu stvarajući priču iz naizgled banalnih sitnica. Tako ćete putem sigurno upoznati vesele blizanke koje prave najbolji sok od lavande, Cory, Darinn i Linze iz lokalnih turističkih zajednica otkrit će vam i najmanji detalj o tome kako se izrađuju neonske reklame kojih na Route 66 ima na svakom koraku te ispričati beskrajno zanimljive priče iz zatvora u Carlinvilleu u kojem su šerifi zatvarali nestašne putnike namjernike. Nama Europljanima, naviklim na spomenike simbole bogate povijesti i važnih događaja koji su obilježili čovječanstvo, na početku putovanja divovske skulpture u obliku astronauta, slonova, raznih likova iz crtića (koje kao da se natječu koja će biti šarenija, veća i upečatljivija) bile su smiješne, ali ubrzo smo se i mi naviknuli te smo jedva čekali vidjeti novu i slikati se pored nje.
No krenimo redom... Na istočnoj obali SAD-a turisti obično biraju jednu od dvije rute: od Chicaga do Illinoisa pa natrag zrakoplovom ili obratno. Mi smo letjeli avionom do St. Louisa i onda autobusom natrag do Grada anđela.
Prvog dana, vrlo brzo nakon slijetanja, stigli smo u World Wide Technology Raceway, mjesto gdje se voze neke od najuzbudljivijih automobilskih utrka u SAD-u. Ručak uz rub piste bio je kao energetska uvertira za ono što nas je čekalo poslijepodne – drevni grad Cahokia Mounds, najvažniji arheološki lokalitet pretkolumbovske Sjeverne Amerike. Zbog toga je 1982. godine povijesni spomenik Cahokia Mounds upisan na UNESCO‑ov popis svjetske baštine. Na površini od oko 9 četvornih kilometara nalazi se više od 120 zemljanih humaka različitih oblika, a najveći je Svećenikov humak (Monks Mound), visok oko 30 metara i dugačak više od 300 metara – to je najveća zemljana struktura izgrađena u pretkolumbovskoj Americi sjeverno od Meksika.
Nakon cijelog dana provedenog u prirodi večer u Collinsvilleu imala je okus fine lokalne kuhinje. U Old Herald Brewery & Distillery nazdravili smo gutljajem votke s hrenom te uspjeli nažicati recept (doduše, onaj za turiste jer originalni ne daju nikome!), a zatim smo pošli do najveće boce kečapa, ponosa cijeloga grada. Desert je bio sladoled veličine dlana: Uptown Scoops u Collinsvilleu prava je adresa za sve koji vole tople kekse s hladnim punjenjem koji se jedu polako, ali nestaju brzo.
Najveća boca kečapa na svijetu
Vodotoranj u obliku boce kečapa, visok oko 52 metra (sama „boca“ je nešto veća od 21 m, a nalazi se na 30-ak metara visokim čeličnim nogama). Kapacitet mu je 100.000 galona (otprilike 640.000 standardnih boca kečapa). Sagrađen je 1949., a spasili su ga volonteri te obnovili 1995. godine potrošivši nešto više od 80.000 američkih dolara.
Od 2002. uvršten je u registar američkih povijesnih mjesta, a upravo zbog ove atrakcije povremeno se održava i Catsup Bottle Festival, poseban event u srpnju koji okuplja lokalno stanovništvo i turiste željne dobre zabave.
Sljedeći dan posjetili smo obnovljenu benzinsku crpku West End Service Station koja je poput male učionice povijesti točenja benzina prije autocesta i drugih brzih prometnica. Ako imate sreće, na pumpi će vas čekati neki ludi oldtimer. U Livingstonu je pak sve bilo u znaku žarkih boja. Na ulazu u Pink Elephant Antique Mall dočekali su nas divovski ružičasti slon, kućica Futuro i Muffler Man. Ručali smo u restoranu Ariston koji je otvoren daleke 1924., a burger i krumpirići s Coca-Colom neizostavan su dio menija. U Carpenter Parku skriva se prava stara trasa 66-ice – upravo tamo smo doznali da je cesta nekad bila samo uski pojas kroz šumu. Poslijepodne smo proveli u kući i muzeju Abrahama Lincolna, a navečer smo uživali slikajući se s oldtimerima. Tada sam prvi put probala cozy dog i moram priznati da je bio odličan!
Muzej Abrahama Lincolna
Abraham Lincoln Presidential Library & Museum u Springfieldu na nesvakidašnji način kroz multimediju, zanimljive projekcije i povijesne artefakte priča priču o životu 16. američkog predsjednika - od siromašnog djetinjstva do vođenja zemlje tijekom Građanskog rata.
Neposredno uz muzej nalazi se i kuća američkog predsjednika koju možete obići uz službenog vodiča, a u muzeju se čuvaju originalni rukopisi i bogate zbirke za povjesničare. Osim odraslima, muzej će biti zanimljiv i djeci zbog interaktivnog postava i brojnih Instagram friendly mjesta za fotografiranje.
Posljednjeg dana u Pontiacu razgledali smo Route 66 Hall of Fame & Museum, a većinu je oduševio golemi mural uz koji su se fotografirali baš svi. Nakon odličnog burgera u restoranu Old Route 66 Family putovanje smo završili u zloglasnom zatvoru Old Joliet u kojem je sniman kultni film „Blues Brothers“. Zadnju večer proveli smo u Jolietu uz chicken piccatu, pork chop i sladoled, a ujutro smo se uputili prema Chicagu.
Sljedeće godine ova će ruta biti još veličanstvenija: Amerika slavi stotu obljetnicu Route 66 i priprema se veliko slavlje od Chicaga do Los Angelesa s otvorenjem u Springfieldu. Odličan razlog za još jedno super putovanje!
Tips & Tricks
1. Krenite s juga, vozite prema sjeveru. Odletite u St. Louis (jugozapadni Illinois) i vratite u Chicago vozeći se jer, kako se približavate Gradu anđela, atrakcija će biti sve više.
2. Rezervirajte posjet atrakcijama unaprijed. Obilasci s točnim terminima brzo se rasprodaju, posebice za zatvor Old Joliet i razgledavanja muzeja s vodičem.
3. Ponesite dobre tenisice i kremu za sunce. Cahokia Mounds je nezaboravan, ali ako je sunčan dan, može biti jako vruće i naporno za hodanje.
4. Gdje jesti? Nemojte propustiti ručak u Ariston Caféu i večeru u Motorheadsu u Springfieldu. (Dođite gladni i ostavite mjesta za pitu.)
6. Suveniri Skrenite do Pink Elephant Antique Malla u kojem možete naći super suvenire i lude antikvitete.
7. Poštujte (i podržite) volontere. Većina vodiča i lokalaca volontira i živi od donacija. Nosite sitnu gotovinu za kutije s napojnicama: u Cannonball Jailu se posebno ističe natpis da su donacije dobrodošle.
8. Springfield - grad neona i umjetnosti. Prošeći Carpenter Parkom, ne propusti tipografske poslastice u Ace Sign Company Museumu, a za ljubitelje kulture tu je The Pharmacy Gallery.
9. Spavajte pametno, uz cestu. Birajte smještaje uz cestu (jeftini su i zgodni za obilazak atrakcija): DoubleTree u Collinsvilleu, Hilton Garden Inn u Springfieldu i Joliet (Harrah’s) za kraj putovanja prije dolaska u Chicago.
10. Uhvatite val stogodišnjice. Ako možete, tempirajte put u vrijeme događanja posvećenih 100. obljetnici tijekom cijele 2026. godine. Očekuju vas nezaboravne večeri Route 66 Experience u Springfieldu i tulumi u Motorheadsu!
Recept: Votka od hrena
Sastojci (za 0,75 l):
0,75 l votke (40%), 30 - 60 g svježeg hrena (oguljen, narezan ili krupno nariban), 1 trakica korice limuna (bez bijelog dijela), 6 - 8 zrna papra (opcionalno), 1 - 2 žličice meda ili šećera (opcionalno)
Postupak:
1. Sve sastojke stavite u čistu staklenku, zalijte votkom, a potom je zatvorite.
2. Držite na hladnom i tamnom mjestu ili u hladnjaku od 24 do 72 sata; kušajte svaki dan jer hren brzo daje aromu.
3. Kada okus bude kakav želite, procijedite kroz fino cjedilo ili filter za kavu pa vratite u staklenku ili bocu.
4. Poslužite hladno kao shot ili koristite za pripremu koktela.
Savjet: Mala doza limunova soka zaokružit će okus, a možete dodati i prstohvat đumbira ili crnog papra za pikantniju aromu.
