Ako kojim slučajem niste čuli za brend nakita Monies, onda ste sigurno već negdje do sada vidjeli njihove smjele, prepoznatljive komade koji nerijetko brišu granicu između umjetnosti i mode. Riječ je o danskom brendu koji je kod nas dostupan u Garderoba Concept Storeu u Zagrebu, a njihove komade nakita nosile su brojne poznate osobe poput Miley Cyrus, Rite Ore, Iris Apfel i gotovo svake manekenke na nekom od covera modnih magazina uključujući i Elle. Iza ovog danskog dragulja koji ima svoje trgovine i u Parizu i Milanu, stoji duga tradicija izrade koju su godinama vjerno njegovali Gerda i Nikolai Monies, a sada ju uspješno vodi i živi njihov sin.
Karl Monies je uspio spojiti bogatu ostavštinu svojih roditelja s vlastitom suvremenom vizijom. Odrastao je u kreativnom okruženju roditeljskog ateljea, gdje je od malih nogu upijao filozofiju crafta koji slavi prirodne materijale, slobodu izražavanja i ljepotu nesavršenog. Uoči aktualnog Tjedna mode u Kopenhagenu na kojem ćemo kao i uvijek vidjeti i njegov nakit, razgovarali smo s Karlom o tome što za njega znači kreativna sloboda, kako nastaje svaki komad nakita te zašto vjeruje da se kroz nakit izražavaju određene vrijednosti i stavovi.
Monies nakit nose neke od najvećih svjetskih zvijezda poput Miley Cyrus, brojni modeli na naslovnicama poznatih modnih magazina, ali i glumci u popularnim serijama poput And Just Like That. Kako biste u jednoj riječi opisali svoj brend?
Prirodan.
Vaši su roditelji osnovali brend s vizijom koja briše granice između nakita i umjetnost. Kada ste shvatili da želite preuzeti aktivniju i kreativniju ulogu u brendu?
Postalo je jasno prije sedam godina, kad sam se nakon deset godina u inozemstvu vratio u Dansku. Počeo sam raditi u Moniesu kao dizajner kako bih pomogao roditeljima, a onda sam shvatio da ono što su oni započeli ja zapravo mogu nastaviti, pa čak i osvježiti. Dugo sam bio posvećen tome da postanem umjetnik, i činjenica da se to odvijalo negdje drugdje pomogla je prijelazu da preuzmem brend s novom perspektivom.
Kako definirate kreativnu slobodu unutar nasljeđa vizije vaših roditelja?
Do neke mjere, što god da radim, nije daleko od onoga što su oni radili. To je nešto urođeno. Za mene i moju obitelj stvaranje, igranje i istraživanje je nešto potpuno prirodno. Nikad zapravo ne razmišljam o njihovoj viziji jer, iskreno, mislim da su oni više živjeli u sadašnjem trenutku – u tome da rukama stvore nešto lijepo. A za takav pristup, sloboda je ključna. Dakle, kreativna sloboda je oduvijek bila sve u Moniesu. Bez šale. Kreativnost ima prvu i zadnju riječ.
Smatrate li Monies više modnim brendom ili suvremenim umjetničkim projektom? Ili je to nešto između?
I jedno i drugo, a opet – ni jedno. Monies je razigrano istraživanje temeljnih vrijednosti prirodnog svijeta. Volimo prirodu, njezin jezik i sve što iz nje dolazi. Reći da je to umjetnost nije pogrešno, ali to zapravo ovisi o onome što je Duchamp pitao: Može li bilo što biti umjetnost? Može. Ali u mom razmišljanju, to ovisi o namjeri – i autora i promatrača. Dakle, vjerojatno više umjetnost nego moda. Moda je do neke mjere ritmična i spontano vođena trendovima. Mijenja se prema ljudskim uvjetima i zahtjevima. Monies je više kao otkucaj srca. Također ritmičan, ali stalan i pouzdan. Ili barem pouzdan koliko to priroda može biti.
Možete li nas malo provesti kroz kreativni proces – od prve ideje i odabira materijala, do rezultata?
Sve počinje s materijalima. Kad ih biramo, odmah razmišljamo o njihovom potencijalu. Prva faza u radionici je generiranje ideja – to je istraživačka faza u kojoj eksperimentiramo, a u nju su uključeni svi iz radionice. Testiramo mogućnosti dizajna. Druga faza je realistična, kritična – u njoj konkretiziramo ideje, procjenjujemo izvedivost, moguće prepreke. Treća faza je proizvodnja – stavljamo kacige, navlačimo rukavice i krećemo. Nakon toga slijedi kontrola kvalitete, svaki komad dobiva broj modela, listu materijala, cijenu, dokumentaciju, registraciju i zatim završava u trgovinama diljem svijeta. Sve su faze važne, ali one prve su najvažnije jer tada se određuje smjer.
Unikatni nakit oduvijek je bio prostor za izražavanje osobnog stila i vrijednosti. Čini se da je to danas sve prisutnije i u mainstreamu. Kako gledate na taj razvoj?
Slažem se. Mislim da svijet ide u tom smjeru i da ljudi sve manje žele da im moda diktira kako da izgledaju, a sve više traže vlastiti način izražavanja. Mislim da je to predivna i prijeko potrebna evolucija. U mnogim aspektima, to je upravo ono za što se naš brend zalaže – za jedinstvenost, za istupanje, za svjesnost o tome kako se predstavljate. I to zapravo ima puno veze s osobom koja nosi nakit, s promatračem, i s materijalima koji komuniciraju ono što ta osoba želi poručiti.
Vjerujete li da nakit može promijeniti način na koji se netko kreće ili ponaša? Kako želite da se ljudi osjećaju kada nose Monies?
Da, apsolutno vjerujem da je to jedna od temeljnih svrha nakita. Jedan aspekt je svakako status, ali u današnjem svijetu ne trebaš bogatstvo da bi pokazao status, niti status nužno pokazuješ bogatstvom. U mnogim aspektima, radi se o stvaranju vlastitog izraza i prenošenju svog stava prema svijetu, kroz ono što nosiš. Radi se o moći, o seksepilu, ali i o pokazivanju hijerarhije svojih vrijednosti. Što ti ima vrijednost? Ono što svi misle da ima – ili ono što si sam osmislio? Nadam se da će ljudi koji nose Monies osjetiti cjelovitost holističkog prihvaćanja prirodnog svijeta čiji smo dio – htjeli mi to ili ne.
Vaš dizajn odbacuje perfekcionizam i prigrljuje sirovo i nepravilno. Kako gledate na današnje trendove u modi i dizajnu nakita? Osjećate li ikada pritisak da se prilagodite?
Ne pokušavam razmišljati, reagirati ili se opirati trendovima. U mnogim aspektima, naš glavni kreativni direktor je sama priroda, a njoj ne trebaju ni utjecaji ni suparnici da bi stvorila ono što stvara. Ono što sam ja napravio jest da sam smanjio 'kulturno oblikovan' utjecaj u estetici nakita. Dakle, dopuštamo materijalima da govore sami za sebe. Oblikujemo ih i dajemo im formu, ali rezultat je uvijek utjetovan onim što je već u njima prisutno. Mi smo samo moderatori. Nikad nisam osjetio potrebu da se prilagodim ili uklopim. Mislim da bi to zapravo potkopalo naše pravo na postojanje.
Ako biste mogli surađivati s bilo kojim umjetnikom, dizajnerom ili glazbenikom koji je ikada postojao, tko bi to bio i što biste zajedno stvorili?
Uf, teško pitanje... Moram priznati da sam dugo razmišljao. Oduvijek me fascinirao Noguchi. Možda bismo zajedno napravili svemirsku postaju – nešto što je potpuno strano svojom lokacijom, a istovremeno zemljano i organsko u svom izrazu.
