U trenutku kada reflektori Dore još uvijek sjaje, a uzbuđenje oko odlaska na Euroviziju raste iz dana u dan, pobjednice ovogodišnjeg izbora, grupa LELEK, ulaze u novu, mnogo veću fazu svoje priče. S pjesmom „Andromeda“ ne nose samo hrvatske boje u Beč, već i snažnu, slojevitu poruku o dostojanstvu, identitetu i ženskoj snazi. Njihov nastup nije samo glazbeni broj, nego zaokruženi umjetnički koncept u kojem su zvuk, pokret i vizual neraskidivo povezani.
Upravo zato odlučili smo zaviriti iza pozornice i razgovarati s dvije strane iste priče: s dizajnerom Nicolasom, koji stoji iza upečatljivih, simbolikom nabijenih kostima, i s članicama LELEKA, koje tu viziju nose, utjelovljuju i pretvaraju u emociju na sceni. Dok Nicolas otkriva kako su spaljene teksture, pletenice i slojevi materijala postali metafora razaranja i otpornosti, LELEK govori o „Andromedi“ kao pjesmi koja ne slavi bijes, već dostojanstvo i pravo na glas.
Prije nego što čujemo kako LELEK doživljava „Andromedu“ i eurovizijsku pozornicu, zanimalo nas je kako je vizualni svijet pjesme nastao - iz perspektive dizajnera Nicolasa Diamanea koji je emociju pretočio u tkaninu.
Koja je bila prva vizualna misao/ideja o kostimima kada ste čuli pjesmu?
Prva vizualna misao/ideja, kada je riječ o kostimima za pjesmu Andromeda, bila je kako napraviti kostime koji svojevrsno pričaju priču. Kostimi su u sebi morali nositi osjećaj patnje i boli, ali istovremeno i ženske snage. Istovremeno su trebali izgledati povijesno sa suvremeno-filmski efektom na sceni što je prirodan nastavak priče koja je započela prilikom snimanja spota. Inspiracija je proizašla iz simbolike stabla kao obiteljskog stabla i stabla života. Stablo je srušeno i spaljeno, ali nije iščupano iz sjećanja. Navedena slika razorenog, ali još uvijek prisutnog života pretočena je u teksture i slojeve materijala. U konačnici, kostimi ne govore samo o razaranju nego o dostojanstvu i postojećem identitetu.
Koliko kostim mora pratiti koreografiju, a koliko može biti samostalni ‘statement’?
Kostim je morao odgovarati koreografiji, ali isto tako i koreografija je morala biti prilagođena samom kostimu. “Krpasti” dijelovi kostima su napravljeni s razlogom kako bi članice grupe Lelek imale veću pokretljivost. Sve je smisleno napravljeno u svrhu toga da na kraju cijeli nastup bude jedna zaokružena priča. Istodobno kostim može i treba biti snažan statement. Kostim ima veliku moć da već na prvi pogled ispriča dio priče i usmjeri percepciju publike. Kao dizajneru, važno mi je da se uklopim u zadani koncept i poštujem koreografiju, ali ne po cijenu gubitka vlastitog izraza. Smatram da se pravi kostim rađa upravo u toj ravnoteži između funkcionalnosti i dizajnerskog potpisa.
Kako balansirate nacionalni identitet i suvremeni, internacionalni dojam?
Balans između nacionalnog identiteta i suvremenog, internacionalnog dojma postižem kroz reinterpretaciju. Razmišljao sam kako elemente nacionalnog identiteta utkati suptilno kroz siluetu i oblik rukava. Rukavi asociraju na tradicijsku odjeću, ali su stilizirani i prilagođeni suvremenoj sceni. Pletenice koje su našivene na haljine također nose snažnu poveznicu s našom kulturnom baštinom. Kroz hrvatsku povijest su često prisutne kao simbol identiteta i pripadnosti. Umjesto da djeluju folklorno, integrirane su u dizajn na moderan način, kao teksturalni i simbolički element. Balans pronalazim u suptilnosti. Ne preuzimam tradicionalne elemente doslovno, već ih reinterpretiram kroz moderan dizajn. Tako nastaje vizual koji je istovremeno ukorijenjen i aktualan, prepoznatljiv domaćoj publici, a dovoljno snažan i čist da funkcionira na međunarodnoj sceni.
Hoće li doći do promjena u kostimima na Euroviziji?
Svakako će doći do promjene kostima za Euroviziju. Već sada razmišljam o smjeru u kojem želim razviti kreacije jer eurovizijska pozornica zahtijeva snažniji, jasniji definiran vizualni identitet i dodatnu razinu scenskog dojma. Kostimi će i dalje ostati vjerni emociji i priči pjesme „Andromeda“, ali će doživjeti svojevrsnu nadogradnju. Bit će prilagođeni većoj produkciji, svjetlu i pozornici. Sve s ciljem kako bi još snažnije funkcionirali u televizijskom prijenosu i pred međunarodnom publikom. Cilj je zadržati prepoznatljivu estetiku i simboliku, ali unijeti svježinu i element iznenađenja koji će cijelom nastupu dati novu dimenziju.
Koji je detalj na kostimu Leleka vama najvažniji?
Teško mi je izdvojiti samo jedan detalj jer je u ovom slučaju svaki element dio iste priče i svi su međusobno povezani. Kostim je zamišljen kao cjelina u kojoj svaki sloj ima svoje značenje. Crni, spaljeni dijelovi simboliziraju drvo nakon plamena, ono što je ostalo iza razaranja. To je snaga koja je možda izgorjela, ali nije nestala. Siva boja predstavlja pepeo i žrtvu, osjećaj izgubljenosti, ali i sjećanje na život koji je postojao prije svega. Posebno su mi važne pletenice na haljinama. One simboliziraju identitet koji se nije raspao, unatoč svemu. Poput korijenja pod zemljom, ostaju čvrsto isprepletene i povezane. Upravo ta kombinacija spaljenog, pepela i isprepletenih detalja čini srž kostima i njegovu najvažniju poruku.
Koliko su Lelekice sudjelovale u kreativnom procesu?
Članice grupe Lelek su bile uključene u kreativni proces. Proces je bio dijalog, a ne jednostrano nametanje mojih ideja. Razmjenjivali smo ideje i emocije koje vežemo uz pjesmu, a iz tog međusobnog razumijevanja nastala je jasna estetska linija. Povjerenje je bilo maksimalno, što je izuzetno važno u ovakvom projektu kao što je Dora. Pritom nisam imao osjećaj da gubim sebe kao dizajnera. Upravo suprotno, kroz tu suradnju moj dizajnerski potpis ostao je prisutan, ali je dodatno ojačan njihovom energijom i interpretacijom. Kada postoji međusobno poštovanje i kreativni proces postaje prostor u kojem svi rastu, a rezultat je autentičan i iskren.
Kako se kostimi ove godine razlikuju od prošle godine?
Prošlogodišnji kostimi pratili su energiju tadašnje pjesme “The Soul of my Soul” i bili su elegantniji, čišćih linija i estetski profinjeniji. Naglasak je bio na ljepoti forme, skladnoj silueti i vizualnoj sofisticiranosti koja je odgovarala atmosferi nastupa na Dori. Ovogodišnji kostimi nose potpuno drugačiju emocionalnu dimenziju. S pjesmom “Andromedom“ smo željeli ući dublje u priču, u svijet koji je siroviji, tamniji i slojevitiji. Umjesto savršenstva i uglađenosti, fokus je na nesavršenosti, teksturi i tragovima „ožiljaka“ u materijalu. Kostimi su dramatičniji i snažniji. Dok su prošle godine naglašavali eleganciju, ove godine naglašavaju unutarnju borbu, otpornost i identitet. Vizualno su hrabriji i intenzivniji jer smo htjeli da publika ne vidi samo lijepu kreaciju, već da osjeti svijet Andromede i emociju koju ona nosi.
Koje metode ste koristili za izradu ovogodišnjih kostima?
Kod izrade ovogodišnjih kostima koristio sam kombinaciju klasičnih krojačkih tehnika i eksperimentalnih metoda obrade materijala. Proces je započeo istraživanjem teksture jer mi je bilo važno da tkanina sama po sebi nosi emociju i vizualnu težinu. Palili su se i topili pojedini materijali kako bi se dobio efekt spaljenosti i oštećenja, ali na estetski promišljen način. Time su napravljeni nepravilni rubovi i teksture koje podsjećaju na tragove plamena. Uz to korištena je tehnika vezanja čvorova i prokuhavanja tkanine kako bi se postigla dodatna dubina i skupljanja materijala. Dijelovi kostima izrađeni su strojno kako bi konstrukcija bila čvrsta i funkcionalna za scenski pokret, dok su detalji rađeni ručno. Upravo ta kombinacija precizne konstrukcije i kontrolirane “nesavršenosti” oblikovala je konačni izgled kostima.
A kada kostim, svjetlo i pokret postanu jedno, priča prelazi u ruke onih koje je nose na sceni. Kako „Andromedu“ doživljavaju same LELEKICE i kakvu poruku žele poslati Europi?
Pjesma „Andromeda“ ima jaku poruku, kao i energiju ženskog bijesa na našim prostorima. Koja je poruka koju njome želite prenijeti publici?
Poruka pjesme nije bijes radi bijesa, nego dostojanstvo. Govorimo o ženi koja je kroz povijest često bila svedena na žrtvu, ali u našoj interpretaciji ona nije pasivna, ona je svjesna, glasna i odlučna. „Andromeda“ govori o pravu na slobodu, jednakost i pripadnost, bez obzira na okolnosti u kojima se netko našao. Taj „ženski bijes“ koji se osjeti u energiji pjesme zapravo je energija otpora i preživljavanja. Želimo da publika osjeti snagu, a ne samo težinu teme.
Osjećate li pritisak predstavljati Hrvatsku na Euroviziji?
Pritisak postoji, ali više ga doživljavamo kao odgovornost nego kao teret. Predstavljati svoju zemlju na tako velikoj pozornici velika je čast i svjesne smo da iza nas stoji publika koja nas podržava. Naravno da postoji želja da sve bude na najvišoj razini, ali trudimo se ostati fokusirane na ono što možemo kontrolirati... izvedbu, emociju i autentičnost.
Vaš vizualni identitet djeluje vrlo promišljeno – koliko vam je moda važna u pričanju glazbene priče?
Moda nam je produžetak glazbe. Ne doživljavamo je kao ukras, nego kao dio narativa. Krojevi, teksture i simbolika kostima pomažu publici da uđe u svijet pjesme prije nego što otpjevamo ijednu riječ. Budući da radimo s temama koje se oslanjaju na tradiciju, ali ih tumačimo suvremeno, važno nam je da i vizual bude most između prošlosti i sadašnjosti. Estetika je dio identiteta LELEKA i pristupamo joj jednako ozbiljno kao i vokalima.
Postoji li neka glazbena ikona ili era koja vas inspirira?
Inspiriraju nas izvođači koji su imali jasan identitet i hrabrost da ostanu svoji. Cijenimo umjetnike koji su spajali tradiciju i suvremenost te koji su kroz glazbu gradili svijet, a ne samo pjesmu. Ne oslanjamo se na jednu konkretnu eru, ali bliska nam je energija izvođača koji su njegovali snažan vizual i snažnu poruku, od Etno projekata do alternativne scene 90-ih i 2000-ih. Najviše nas inspirira autentičnost.
Imate li trenutak u pjesmi koji vam je emocionalno najteži ili najmoćniji za izvesti?
Najmoćniji trenutak je onaj u kojem se višeglasje potpuno otvori i kad osjetimo da dišemo kao jedno. To je trenutak potpune povezanosti između nas pet i s publikom. Emocionalno najzahtjevniji dio je tiši segment u kojem nema skrivanja iza snage zvuka, tada sve počiva na interpretaciji i kontroli. Upravo ti kontrasti daju pjesmi dubinu. Ako pitate samo Marinu, Najteža je ona visoka nota na kraju pjesme koju je potrebno besprijekorno uloviti kako bi sve sjelo na svoje mjesto.
Kako zamišljate LELEK za pet godina – glazbeno i estetski?
Za pet godina vidimo LELEK kao zaokružen autorski projekt s nekoliko albuma iza sebe, s publikom i izvan Hrvatske te s jasnim estetskim potpisom koji je prepoznatljiv na prvi pogled i ton. Voljele bismo istraživati nove zvukove, možda i druge jezike, ali bez gubitka temelja u tradiciji. Estetski se vidimo još hrabrije, možda produkcijski ambicioznije, ali i dalje s istom idejom da glazba, vizual i poruka čine jednu cjelinu.
