Bio je osmišljen kao kontrapunkt Gospodinu Bigu (kojeg Carrie u posljednjoj epizodi zove John, zbog čega su mi trebale dvije ili tri sekunde da shvatim o kome je riječ). Stabilan, lojalan, iskren, bez straha od vezivanja, spreman na ozbiljnu vezu i ozbiljne emocije, Aidan je uz sve to, tamo, tih ranih dvijetisućitih, bio I zgodan (John Corbett bio je apsolutni wet dream moje generacije, još iz Života na sjeveru). Aidan nije ipak bio „samo“ kontrapunkt; bio je i dizajner, cool tip u flanelskim košuljama, s narukvicama koje je uspijevao isfurati seksi, dugačkom kosom i ručno izrađenim namještajem od kojeg je toliko dobro živio. Aidan je bio remedy za Carrie, izmučenu hoću-neću aferom s Gospodinom Bigom, bogatim, ali emotivno nedostupnim frajerom za kojim je bila luda (on, not so much), i koji joj je slomio srce jedno 10 puta. Naravno da smo svi znali da će Carrie prevariti Aidana s Bigom čim joj se ukaže prilika (čitaj: čim Big to poželi).
Naravno da je to serija koja je zanimljiva upravo zbog toga što likovi rade greške, i što se publika može poistovjetiti s tim greškama. Tko smo mi da 2002. sudimo Carrie, kad smo jednako patile za zločestim momcima kojima je emocionalna nedohvatljivost drugo ime? I ne samo mi: cijela pop kultura ih je slavila. Bili su glavni lik u svakom romanu, svakoj seriji, svakom filmu. Onaj drugi bio je opcija B, utješna nagrada, dosadan tip na kojeg se žena može osloniti, ali to baš i ne želi. Enters Aidan: tip na kojeg se žena može osloniti, a pritom to jaaaako želi. Sjajno napisan i pomno producentski odabran, bio je dašak svježeg zraka, i, moram priznati, više mi se vizualno sviđao od Biga čije su me preširoke hlače od odijela bile teški turn off. Što takva kulerica, mislila sam, poput seks and relationship kolumnistice koja radije kupuje modne časopise i cipele nego večeru radi s tim dosadnim starijim bankarom koji nedjeljom vodi mamu u crkvu, mamu s kojom ju nikada nije upoznao? O čemu razgovaraju? O dionicama? O organskom lososu?
Nisam nužno bila team Aidan, jer, srce želi što srce želi, a ja sam ionako oduvijek bila team Carrie: nek naša cura radi što god poželi. No od svih frajera s kojima je hodala (Berger, političar, Petrovsky), Aidan je ozbiljan catch. Kad su prekinuli jer se Carrie nije htjela vezati, unatoč prekrasnom prstenu (hvala Samantha), kupovini stana i spontanoj prosidbi u Carrienom stilu, nije mi srce bilo slomljeno: Carrie ne želi djecu i farmu u preriji, ne želi (predivnog!) psa Petea i muškarca koji će otkupiti njezin voljeni stan i proširiti ga, te u njega integrirati najljepši parket na ovom dijelu hemisfere.
U redu, razumijem. Kasnije, mnogo kasnije, kad su se pisci već krenuli spoticati, i kad su se Carrie i Big konačno vjenčali, i dalje sam bila team Carrie. Big je ostario i shvatio da je kovrčava, divlja, neukrotiva, flambojantna spisateljica žena njegovog života kojoj želi, u staromodnom stilu ljubitelja crvenog mesa, pirjati teleće šnicle, a ona je dobila muškarca s kojim je davno spavala na prvom dejtu, noseći onu golu haljinu. Producenti doista nisu mogli ništa drugo do ubiti Biga, ne samo radi slijepe ulice sreće u kojoj se našla naša glavna junakinja, već i zbog toga što je Chris Noth bio optužen za seksualno nasilje, i, stotinu godina kasnije, Carrie je opet bila single.
Istina, susreli smo Aidana tu i tamo tijekom ovih desetljeća: jednom, ako me sjećanje služi, na tržnici u Maroku, a jednom usred New Yorka, kad je u nosilici za bebe bio njegov u ovim novim epizodama potpuno nepodnošljivi sin Wyatt. Ništa nije moglo govoriti da je njihov prekid u četvrtoj sezoni bio fenomenalna odluka više od tog susreta: Carrie u krpama koje samo ona može odjenuti na način da postanu cool i trend, u visokim petama, usred neke nove drame, nje ili njezinih jednako duhovitih prijateljica; i Aidan, čvrsto vezan bebom, stabilan obiteljski čovjek kakav je oduvijek bio.
Ta je scena bila i pomalo tužna, jer na njemu se nisu vidjeli ostaci nekadašnjeg coolnessa tipa s kojim je Carrie izlazila i vodila uzbudljiv newyorški život; vidio se samo umor mladog tate koji će vrlo brzo zamijeniti grad koji nikada ne spava nekom srednjom Amerikom, gdje će odgajati svoje troje prekrasne ali razmažene djece s prosječno izgledajućom kolegicom dizajnericom/mamicom. Možda je ta scena bila nepotrebna i okrutna prema Aidanu, koji je uvijek bio više od dosadnog tatice, ali pisci su nam tada htjeli poručiti kako nema povratka na staro, kako Carrie mora nastaviti dalje jer je smisao života da teče, pa smo ju progutali.
Ali, And just like that. Ta tragedija Aidanovog lika i kompletno uništenje tog sna o muškarcu koji zna kako voljeti ženu. Naravno da ga pola interneta sada mrzi, jer Aidan se od tipa koji sjedi na rubu pločnika s našom curom (nama) pretvorio u neopisivo iritantnog frajera kojemu svi zajedno, u glas, želimo zavikati CHECK YOUR PRIVILEGE! Zašto su to pisci napravili Aidanu? I jesu li „krivi“ pisci ili je to naprosto realitet?
Frajer koji je odradio obitelj, troje djece, farmu, uspješan biznis, brak, sada želi ponovo malo zabave, onu koja mu je „pobjegla“, zavodljivu Njujorčanku koju nikad zapravo nije prebolio? Ali zašto bi, zaboga, Carrie ikad bila s njim? Frajer s toliko emotivne prtljage (troje djece od kojih je jedno napisano kao da nema 16, već 6 godina), koji od nje zahtijeva da ga „čeka“ 5 godina, koji potom spava s bivšom ženom a koja je prije toga molila Carrie da donese tom istom Wyattu medikamente oko kojih se Aidan (otac) i ona ne slažu.
Tu je u igri i nekakav novi partner, kastriran i upozoravajuć (i tebi će se desiti ovo što i meni ukoliko ne budeš dovoljno pazila, i ti ćeš na obiteljskim okupljanjima sjediti sa strane bez upliva u obiteljsku dinamiku ovo dvoje potpunih luđaka), i gostinjska kuća na farmi na kojoj Carrie treba skriveno spavati jer- što ako Wyatt spozna da njegov otac ima seksualni i emotivni život, tu je neko malo mjesto čiji su dućani zabavni na 24 sata, a tu je onda potom, kad se jednom pojavi u gradu u kojem je Carrie kupila novi stan (dvorac!) da Aidan jadan ne bi morao ući u prostor iz kojeg se 2002. iselio jer se Carrie nije htjela udati za njega, i njegovo bizarno ponašanje oko Carriene karijere. Sad ćeš pisati? Stvarno moraš pisati? Ali ja sam kupio odrezak! U redu, samo ti piši, ja ću pasivno-agresivno otići u krevet gladan i pustiti meso vrijedno 50 dolara da se ucrva u tvojoj bizarno maloj kuhinjici za ovu palaču!
Bi li se muškarac koji je nekad bio lijek za njezine boli u stvarnom životu zaista mogao pretvoriti u – to? Muškarci obično, ukoliko imaju izbor, razočaraju, tako da, hajde, povjerovat ćemo im. Ali ovaj je tekst zapravo namijenjen obrani onog starog Aidana, koji je u posljednje vrijeme proglašen najtoksičnijim frajerom u Seksu i gradu. Autori tih tvrdnji kao krunski dokaz navode da je „zahtijevao od Carrie da prestane pušiti“. Te sam 2002. tek praktički počela pušiti, a ta je navada trajala sve do 2015., kad sam ostala trudna. Time želim reći da je meni cigareta bila i modni dodatak i ovisnost u jednakoj mjeri kao i Carrie; ali, da sam upoznala (što je u Hrvatskoj tih godinama bilo nemoguće) čovjeka koji me voli i u kojeg sam zaljubljena li koji ne može hodati s pušačicom koja smrdi po cigaretama dok se ljube, čija kosa smrdi po cigaretama za vrijeme seksa, i koja cigaretama izaziva potencijalnu smrt ili ozbiljne zdravstvene probleme u njihovom budućem zajedničkom životu, čak ni ja, koja u svemu partnerskom vidim mrvicu zlostavljanja, ne bih mislila da me pokušava kontrolirati i nametnuti mi svoje vrijednosti: mislila bih, j*****, da je nažalost u pravu.
To u što se Aidan pretvorio ne znači da je oduvijek bio kontrolirajuća budala. Bio je top tip; ne za našu glavnu junakinju, istina. Žao mi je što je autorima serijala Aidan poslužio za „buđenje“ naše najdraže: granice koje je konačno, u prošlotjednoj epizodi, Carrie postavila. Moram priznati da mi nije do kraja jasno zašto Aidan ne bi sjedio u zajedničkom vrtu s naočitim susjedom Englezom. Ali, navikla sam da se Carrie uzrujava i oko bizarnijih stvari.
No njegovo inzistiranje da je lula odurna navika (i jest, ali Duncan ti nije žena, let it go), njegovo inzistiranje da se useljava i iseljava iz „zajedničke“ kuće kao da je hotel, a Carrie konkubina, njegova užasna- ne mogu ovo dovoljno naglasiti- obiteljska dinamika koju ne samo da održava nego velikim dijelom i kreira, sve od djeteta od kojeg se odrasla žena mora skrivati (?!) do seksa s bivšom ženom koja je, kao i on, u ozbiljnoj vezi, i to s muškarcem kojeg ta ista senzibilna djeca poznaju, sve je to, konačno, otišlo u dim ovog četvrtka kad mu je Carrie zaurlala: - Pomakla sam planine i promijenila stanove zbog tebe, i to nije bilo dovoljno!
Suznih očiju, to dete-kreten, na to će: „Ali ja trebam sto posto“. SPAVAO SI SA BIVŠOM ŽENOM I PITAO JU ZAŠTO SADA PIŠE, pljunula sam ljutito u ekran svog kompjutora. Ovo potonje smatram većim grijehom. Ali svakako, Aidan is out, and Carrie is back. Konačno.
