Blurred Lines: Kome zapravo pripada naša slika?

21.12.2020.

U društvu razlomljenom u kadrove, u kojemu je privatnost gotovo arhaičan koncept, kome zapravo pripada naš lik i djelo? Nedavno je temu otvorila model, glumica i ultimativna „hot girl“ generacije Emily Ratajkowski u povodu knjige osobnih eseja koju priprema za objavu. Opisujući niz nevjerojatnih situacija u kojima su drugi ljudi slobodno, legalno i beskrupulozno uspjeli profitirati od njezina lika, mimo njezine volje i znanja, Ratajkowski nas inspirira da preispitamo lakonski pristup kulturi pretjeranog dijeljenja.

S kime smo sve danas podijelile fragmente svoje intime? Internetska se kultura u posljednjih nekoliko desetljeća naglo razgranala i ispreplela se s našom svakodnevicom do te mjere da smo postali neka vrsta kiborga, trajno spojenog na gadgete bez kojih se osjećamo kao da nam nedostaje ud. Kurirati i dijeliti misli, doživljaje i iskustva svakodnevno postalo je norma, bilo da ste globalni celebrity ili samo zvijezda svoga malog univerzuma. Komunikacija se promijenila, retorika je postala sve oštrija i agresivnija, bez obzira na to izražava li ljubav ili mržnju, ljudi nikada nisu bili glasniji u svojim mišljenjima, potraživanjima i očekivanjima od svijeta. Suvremeni su nam mediji dali mnogo toga bez čega ne pamtimo kako smo ikada živjele, no postavlja se pitanje – znamo li zaista cijenu toga?

Copyright na život

Možda joj neće svatko znati točno napisati prezime, ali nema toga tko ne prepoznaje lik Emily Ratajkowski. Najpoznatija po svojoj nadrealnoj ljepoti i senzualnosti koja joj je karijeru vinula među zvijezde, Ratajkowski nije samo glumica i model nego i poduzetnica, dizajnerica, aktivistkinja te spisateljica koja je nedavno tekstom „Buying Myself Back: When does a model own her own image?“ objavljenim u magazinu New York, zatim na stranici The Cut, najavila knjigu osobnih eseja pod radnim naslovom My Body. Upravo njezino tijelo, koje joj je osiguralo celebrity status, odjednom se u beskrajnom umnožavanju fotografija odvojilo od osobe i postalo predmet koji su drugi kupovali, razmjenjivali, krali ili poklanjali. Pišući o situacijama u kojima je postala akutno svjesna toga da joj njezin lik više ne pripada, Emily opisuje osjećaj kao da su time odnijeli i dio nje.

Nije tajna da svijet modelinga ima sjenovitu stranu koja nivelira glamur vidljiv u prvome planu, a u opisu posla jasno piše da modeli trguju svojim likom koji prepuštaju u različite svrhe zainteresiranim strankama. No možete li zamisliti da vas netko tuži zato što ste na Instagramu objavile paparazzo fotografiju sebe? Ili da netko preuzme vašu fotografiju s Instagrama, isprinta je na platno i prodaje u galeriji? Ili da fotografije snimljene u drugu svrhu odluči objaviti kao knjigu s vašim likom, a da vam to i ne javi? Dobro došle u svijet supermodela.

Slučaj I: Paparazzi

Nakon što je princeza Diana izgubila život u automobilskoj nesreći tijekom utrke s paparazzima, u SAD-u i Velikoj Britaniji postroženi su zakoni koji bi trebali zaštititi ljude od nasrtaja fotoobjektiva. Izmjene su bile više kozmetičke te, osim što paparazzi ne smiju nekoga goniti u automobilu ili vam ulaziti na privatni posjed, svaka šetnja javnim prostorom postaje photo op. Čak i ako se pravila prekrše, pojedini fotografi i mediji koji objavljuju fotografije radije će posegnuti u čarapicu u kojoj drže novac upravo za takve slučajeve nego odustati od najlukrativnijeg segmenta suvremenog novinarstva. Jer koliko god izvedbi pravedničkog bijesa ljudi uprizorivali na društvenim mrežama, činjenica jest da je jedino novinarstvo koje nije na respiratoru ovih dana upravo ono koje se zadržava u mulju celebrity glasina i ukradenih privatnih trenutaka.

Čudesan slučaj koji se dogodio Emily Ratajkowski jest da ju je autor paparazzo fotografije tužio jer je svoju-njegovu fotografiju podijelila na Instagramu. Iako je diskutabilno što je autorski u paparazzo fotografijama, kako je fotograf autor fotografije, on posjeduje copyright na nju, bez obzira na to što, odnosno koga fotografija prikazuje i bez obzira na to je li snimljena protiv nečije volje. Kako je to njegov izvor prihoda, činjenica da je ona iskoristila fotografiju (jer joj se svidjelo kako cvijeće iza kojega skriva lice izgleda kao da joj niče iz tijela), ugrožava njegovu zaradu i narušava njegovo intelektualno vlasništvo.

Čak i kada kao savršeno anonimna osoba hodate gradom, izlažete se opasnosti da vaš lik osvjetla stranice portala, bilo u varijanti street style fotografije ili na jednoj od onih jezivih «guzice i sise» stranica za koje je potpuno nejasno kako mogu biti u redu i legalne. Kao što je i Ratajkowski napisala u svome eseju, problem sudskog sustava jest u tome što guta goleme količine novca, a ako ste glumica i model na početku karijere, imate više slave nego sredstava. Naravno, ako niste ni to, niti bogata nasljednica, niti imate vlastiti odvjetnički ured, tužba je najčešće prazna prijetnja koju gotovo nitko neće ozbiljno shvatiti.

Slučaj II: Instagram  

Kada je riječ o materijalu koji činimo dostupnim svaki dan na društvenim mrežama, zakoni su relativno mutni i većina ljudi o njima ne zna gotovo ništa. Dok klikamo „Agree“ na dnu stranice gustog teksta koji nismo pročitale, nekako računamo da u pozadini svega toga leži sustav koji ne bi dopustio da se nešto ozbiljno otme kontroli. Hajdemo redom.

Kad stavimo fotografiju koju smo same snimile na Instagram, ne gubimo copyright, ali prema uvjetima korištenja platforme, predajemo Instagramu pravo na „neekskluzivnu, plaćenu podlicencu za korištenje našeg materijala, bez tantijema“. Sve što je legalno raditi unutar Instagrama ono je što Instagram sam po sebi dopušta, što će reći da repostanje nije zapravo u granicama dopuštenog, osim ako smo dobile dopuštenje osobe čiji materijal koristimo, barem dok Instagram službeno ne uvede opciju Regram.

Načelno je sve što stavljamo u javni prostor, što je naših ruku i umova djelo, zaštićeno autorskim pravom koje priječi druge ljude da nalijepe vlastito ime na to te od toga profitiraju. Međutim, u internetskoj divljini granice su nejasne, informiranost slaba, različite zemlje imaju različite zakone, a slobodna cirkulacija sadržaja koja nam toliko toga pruža ima svoju cijenu. Stvari se kompliciraju kada se, primjerice, u obzir uzme okvir tzv. poštene uporabe (fair use ili fair dealing) koji dopušta korištenje tuđeg autorskog rada u vlastitome, pod nekoliko ne savršeno jasnih odredbi koje se odnose na to što, kako i zašto koristimo. Primjerice, koristiti potpisani rad druge osobe u edukativne ili informativne svrhe uglavnom odolijeva zaštiti, dok koristiti tuđi materijal u svrhu vlastite zarade definitivno narušava prava i izlaže vas tužbi.

Drugi čudesni slučaj Emily Ratajkowski dogodio se kada je na izložbi u njujorškoj galeriji naletjela na print svog posta s Instagrama među izlošcima. Riječ je o izložbi „Instagram Paintings“ vrlo poznatog umjetnika Richarda Princea koji je izgradio karijeru na poigravanju granicama autorskih prava. Nakon što se sredinom sedamdesetih odrekao svoga ranijeg slikarskog rada, Prince se preorijentirao na umjetnost aproprijacije tako što je koristio i ponekad ponovno fotografirao postojeće fotografije drugih fotografa. Ova je izložba prilično umorna neo-neo-avangardna prerada konceptualne umjetnosti koja nas zapravo suočava s neugodnom istinom koliko je malo potrebno da netko preuzme naš lik i koristi ga u vlastite svrhe. Sve što je Prince napravio jest dodao vlastiti komentar na post (u ovom slučaju: „Je li tebe stvorila grupa adolescenata u laboratoriju?“, što ima bljak faktor samo po sebi), isprintao ga na platno i uokvirio umjetničkim konceptom koji, između ostaloga, tematizira i fenomen rastakanja privatnosti te vlasništva nad vlastitim likom i djelom unutar suvremenih medija. Model čija se fotografija snimljena za Sports Illustrated našla među izlošcima opisuje podvojene osjećaje prema susretu sa svojim likom, iako su je prijatelji uvjeravali da bi odgovarajuća emocionalna reakcija bila da bude polaskana te je na nagovor tadašnjeg partnera (i uz njegovu financijsku podršku) kupila jednu od slika. Za 80.000 dolara.

Unutar područja umjetnosti materijal slobodno cirkulira oduvijek, a ideja vlasništva nad umjetničkim i kreativnim radom pripada modernim predodžbama o umjetnosti, proizvodnji i vlasništvu kao takvome te je u snažnoj vezi s razvojem kapitalizma. U daljoj povijesti se manje polagalo u individualni genij, ideje su cirkulirale. Kada bi netko, primjerice, preveo djelo, na prijevod bi potpisao sebe, a ne autora originala jer se prijevod promatrao kao prepjev, a autorstvo nije imalo težinu. U međuvremenu su se stvari drastično promijenile, ali kao kontra suvremenim predodžbama o autorstvu razvila se umjetnost aproprijacije kakvu crpe umjetnici poput Princea, često zarađujući od recikliranja tuđeg rada mnogo bolje od ljudi koji su se uložili u originalni rad.

Slučaj III. Prenamjena

Nije tajna da se Ratajkowski osjeća ugodno u svome tijelu, ne zazire od klasičnog seksepila i to je jedna od stvari koje su je pretvorile u modeling brend. Tako je pri početku karijere odradila prilično eksplicitno i besplatno (!) snimanje za relativno nepoznati umjetnički magazin s fotografom Jonathanom Lederom. Iskustvo je bilo pomalo nelagodno, ali kako joj je karijera u sljedećih nekoliko godina uzletjela (osobito i znakovito nakon spota za pjesmu Blurred Lines), potisnula je sve to dok se zaboravljeni fotograf nije ponovno pojavio u njezinu životu. Nakon što su je mediji počeli nazivati da pomogne promociji njezine knjige fotografija, doznala je da izlazi knjiga fotografija s njezinim imenom na naslovnici.

Kako je moguće da se to dogodi, a da je nitko ništa ne pita? Da nema nikakvo pravo na dio zarade? Iako je etički jezivo, sve u vezi toga ispalo je tehnički legalno, što je Emily otkrila kad je pokušala zaustaviti taj projekt. Jonathan Leder iskoristio je snimljene i neobjavljene fotografije kako bi, ne samo izdao knjigu polaroida koristeći upravo najgolišavije i najprovokativnije fotografije, nego je organizirao i izložbu čiji je cinični headline bio: „Emily Ratajkowski ne želi da vidite ove fotografije.“ Sukob zbog prava na fotografije samo je pridonio interesu javnosti te knjigu i izložbu učinio još vidljivijima. Ubrzo je postalo jasno da čak i uz tužbu zbog korištenja fotografija mimo njihove inicijalne i dogovorene namjere te unatoč tome što je dopuštenje koje je Leder proslijedio medijima da se obrani vrlo vjerojatno falsificirano, pobjeda ne bi povrijeđenoj stranci bila od pomoći jer su fotografije već kružile svijetom. Najbolje čemu se Ratajkowski mogla nadati bio je postotak od prodaje nakon mukotrpne i neizvjesne zakonske bitke koju si zapravo nije mogla priuštiti.

Fun fact: knjiga je doživjela drugo izdanje, zatim i treće. Leder je izdao još jednu knjigu, pa onda i treću, zaradivši malo bogatstvo zahvaljujući svome modelu kojem nije uputio ni riječ u godinama koje prolaze od njihova prvog i jedinog susreta. Cijelu zalihu trenutaka zamrznutih jedne neugodne i opijene večeri odlučio je dozirano puštati u javnost, dok je Emily prilično propatila osjećajući se iskorišteno, jadno i izdano. Kad je Emily progovorila o frustraciji što se njezine fotografije koriste potpuno mimo njezina dopuštenja, o neugodnostima koje je doživjela tijekom snimanja, reakcije su uglavnom zauzele poziciju da osoba koja je toliko opuštena pozirajući za fotografije bez odjeće ne može biti sablažnjena, posramljena, pa ni iznenađena kad one pronađu put do zainteresirane javnosti.

Nije čak ni stvar u tome da je Leder psihopat i manijak, vjerojatno je samo ljigavac, ali to je još gore – relativno normalna osoba, profesionalac u svome području, toliko lako može dehumanizirati osobu koju je pozvao u svoj dom i godinama profitirati od eksploatacije njezina lika. I ne postoji sustav koji je može od toga zaštititi.

Slučaj IV. Hakiranje

U nizu nesretnih događaja Ratajkowski je također bila među celebima čije su vrlo privatne fotografije procurile u javnost nakon hakiranja koje je otad poznato kao „4chan hack“. Ne moramo se posebno zaustavljati na tome na koje je sve načine to grozno, ali vrijedi obratiti pozornost na nedavnu situaciju kada su privatne fotografije Chrisa Evansa preplavile društvene mreže. Za razliku od 4chan hakiranja, Chris je sam slučajno objavio vrlo privatnu fotografiju i iako ju je vrlo brzo maknuo, internet ne zaboravlja. No priča ima sretan kraj jer su uskočili brojni Evansovi fanovi i preplavili društvene mreže slatkim fotografijama Chrisa sa životinjicama i slično kako bi zatrpali golišavi materijal.

Sve u svemu, reakcija je bila radikalno drukčija od one s kojom se morala suočiti, primjerice, Emily ili druge žene koje su doživjele slično, i to ne samo svojom nevinom pogreškom, nego tuđom zlom namjerom. Kada je riječ o ženama, kriteriji su drukčiji (dakako), a kada je riječ o ženama koje se ne ustručavaju pokazati, pa i unovčiti svoj seksepil, tada se odjednom sva empatija topi kao gruda na suncu. Prilično je zabrinjavajuće da je tako teško shvatiti da osoba koja je voljna pokazati tijelo u nekoj situaciji, koja zna baratati seksepilom, kojoj je majka priroda dala municiju da nas baci u laganu depru svakom fotografijom i dalje ima savršeno i stopostotno pravo raspolagati svojim moćima kako god ona želi. Javnost je krvoločna kada je riječ o zvijezdama koje pomaže stvarati i čim se netko prometne u javnu ličnost, odmah počinje vampirska naplata.

Pogled u zrcalo

Kad smo na portalu objavile sretnu vijest o rukopisu Emily Ratajkowski, objava je popraćena s nekoliko emojija u grohotnom smijehu i jednim komentarom: „Ha-ha. Je li gola pisala?“ Poražavajuće je što u općoj percepciji i dalje opstoji diskrepancija između toga da je žena lijepa, da na svojoj ljepoti zarađuje, a da je istodobno pametna, načitana, pismena i kreativna. Hoće li Ratajkowski biti nova Susan Sontag? Vjerojatno ne, ali sve čime zasad raspolažemo pokazuje je kao savršeno sposobnu i zanimljivu esejisticu. Možda i jest pisala gola, no prema svoj dostupnoj empiriji odjeća ne podiže kvocijent inteligencije. Moramo li zaista voditi ovaj razgovor? Opet?

Nešto je mračno i mučno u načinu na koji svijet želi poniziti one koje istodobno uzdiže, u eksplozivnom bijesu kojim se kažnjava one koji utjelovljuju ideale koje naša kultura privilegira.

Dok pogledom gutamo pozirane fotografije influencerica, uzdišemo nad junakinjama fantazmagoričnih modnih editorijala, bukmarkiramo savjete za njegu, zdravlje i sreću dežurnih ljepotica, nešto u nama želi ih gledati kako padaju na nos. I kako bismo makar malo iznivelirale bojno polje ovog hostilnog svijeta, podcjenjujemo ih, pretpostavljamo da su šuplje, banalne, neobrazovane, njihov rad proglašavamo za „ništa“, frkćemo jer im je genetska lutrija omogućila tu sreću da zarađuju ne radeći baš ništa vrijedno spomena. Gledajte, daleko od toga da se treba pridružiti besmislenim lamentacijama o tome kako je influencericama „ful teško“ jer im se obrok ohladi dok ne nađu pravi kut za fotku, ali količina nevidljivog rada koji stoji iza ovih poslova nije nimalo zanemariv. No ako su influenceri monstrumi suvremenog doba, pogodite tko je doktor Frankenstein?

Osim što povremeno dobiju muskulfiber od skakutanja pokušavajući dobiti savršenu fotografiju s kosom u zraku, influencerice, uz modele i javne osobe općenito, izlažu se preko standardnih granica ugode, a javnost to traži i nagrađuje. Zanimljivo je kako pored svih tih silnih zrcalnih odraza kojima je zasićena naša okolina i dalje ne vidimo što smo postali.

Piše: Ana Fazekaš

Foto: Profimedia

Tekst je objavljen u Elle #218 prosinac 2020.

Pročitajte i...

Kraj jedne ere: Kako je selfie postao sinonim za selfish… i što pandemija ima s tim

Jeste li primijetili promjenu na društvenim mrežama? Nakon godina probijanja kroz nepregledne gomile fotošopiranih autoportreta, napućene usnice i Bambi eyes počinju nestajati s radara virtualne zbiljnosti. To je vrlo vjerojatno jedina pozitivna stvar koja nam se dogodila u 2020.

Zašto lažne vijesti, mračne istine i teorije zavjere doživljavaju svoje zlatno doba?

Ptice ne postoje, zemlja je ravna ploča, koronavirus je urota Billa Gatesa kojom će nas pretvoriti u šišmiše, a Meghan Markle je robot. Čini se da teorije zavjere ovih dana doživljavaju svoje zlatno doba šireći se osobito među sve mlađim ljudima, a osim što potenciraju sukobe, šire paranoju i dezinformacije, ujedno rapidno uništavaju bliske međuljudske odnose. O čemu je riječ i kako se boriti s prodorom tih iščašenih paralelnih stvarnosti?

elle svibanj

Novi Elle je na kioscima i daruje čitateljima - Foreo maske za lice!

U novom broju čavrljamo s glumicom Csillom Barath Bastaić o 'Dnevniku velikog Perice', retro seriji u koju se zaljubila cijela zemlja, jedemo kolače slastičarske zvijezde Ivane Čuljak Lošić, otkrivamo najpopularnije modne i beauty trendove sezone, a jedan vam i poklanjamo: Foreo maske za lice - njih čak 7! Odaberite između dnevnih - Make My Day - ili noćnih maski za lice - Call It a Night! Elle i dar potražite na kioscima od 20. travnja

Tko su modne žrtve? I što to žrtvuju?

Mala povijest modnih žrtava

peitho

Poklanjamo vam dizajnerski nakit Peitho uz godišnju pretplatu na Elle!

Pretplatite se na Elle i poklanjamo vam dizajnerski nakit Peitho – srebrnu ogrlicu ili naušnice. Zablistajte uz ovaj modni detalj koji će svakoj ženi pružiti dozu elegancije i profinjenosti. Odaberite između ogrlice ili naušnica. Uz to, darujemo vam i prva 4 broja Ellea i šaljemo na kućnu adresu. Požurite jer prvih 10 pretplatnika osvaja ovaj VIP tretman by Elle

Single & fabulous: Zašto su single žene najsretnija skupina na svijetu

Od bijesne usidjelice do crazy cat lady - solerice tradicionalno nemaju atraktivnu reputaciju, no suvremene studije pokazuju da su najsretnija skupina na svijetu upravo - single žene. U društvu u kojem se čini da je osnovna mjerna jedinica par, ostati slobodan na duge staze još je tabu i dok sve više mladih ljudi napušta uvriježene ljubavne obrasce, a mnogi istražuju aromantični spektar, je li vrijeme da redefiniramo odnos prema sretnom soliranju?

▲ Povratak na vrh