Olga Pakalović: glumica godine
Veliki intervju s četverostrukom dobitnicom
Ona nema ni Facebook ni Instagram, nakon premijera ne izlazi iz garderobe, niti ćete je vidjeti na fancy događanjima…ali zapamtit ćete je u svakoj ulozi, i filmskoj i kazališnoj. Upoznajte bolje Olgu Pakalović, glumicu ovjenčanu brojnim priznanjima, ovogodišnju dobitnicu (četvrti put) nagrade hrvatskog glumišta za najbolje glumačko ostvarenje, kao Marianne u „Konstelacijama“ Teatra Exit.
„Hvala
na
čestitkama,
ali
doista
ne
vidim
kad
bismo
se
mogli
naći
za
intervju,
a
kamoli
za
fotkanje,
jedva
stižem
vidjeti
svoje
dijete.
Imam
probe
u
HNK-u
dva
puta
dnevno,
prije
i
poslije
proba
snimanje
serije
na
Velesajmu,
a
sutra
je
Sveti
Nikola
i
moram
žuriti
kući,
stvarno
ne
znam…“,
rekla
nam
je
telefonski
Olga
Pakalović,
ovogodišnja
dobitnica
Nagrade
hrvatskog
glumišta
za
najbolje
glumačko
ostvarenje,
za
ulogu
svoje
imenjakinje
u
predstavi
„Konstelacije“,
ljubavnoj
drami
mladog
britanskog
pisca
Nicka
Paynea
koja
je
2012.
bila
veliki
hit
londonskog
Royal
Court
Theatrea,
a
kod
nas
je
nastala
u
produkciji
Galerija
grada
Osijeka
za
tamošnje
kulturno
ljeto
te
ju
je
zbog
velikog
uspjeha
kod
publike
prisvojio
Teatar
Exit.
S
grižnjom
savjesti
što
uoči
blagdana
otimamo
vrijeme
samohranoj
majci
šestogodišnje
djevojčice
Gale,
ipak
smo
bili
sretni
što
smo
ovu
simpatičnu
i
samozatajnu,
no
briljantnu
glumicu,
prvakinju
zagrebačkoga
Hrvatskog
narodnog
kazališta
od
2013.,
dobitnicu
kazališnih
i
filmskih
nagrada,
uspjeli
privoljeti
da
u
svom
pretrpanom
dnevnom
rasporedu
odvoji
za
nas
malo
vremena.
Jer,
znali
smo,
povoljno
vrijeme
teško
ćemo
dočekati:
za
samohrane
majke,
pogotovo
umjetnice,
koje
o
svom
poslu
moraju
razmišljati
24
sata,
a
čije
se
radno
vrijeme
nikako
ne
uklapa
u
urednu
organizaciju
dana
kakvu
zahtijevaju
djeca,
nema
predaha.
Ono
što
smo
mi
mogli
učiniti
da
Olgi
uštedimo
vrijeme
jest
da
dogovorimo
razgovor
u
kafiću
najbližem
njezinoj
matičnoj
kući,
a
fotografkinja
Mare
Milin
i
naša
ekipa
maksimalno
brzo
odrade
fotografiranje
u
kazališnoj
garderobi,
odmah
nakon
probe.
I
tako
je
točno
prema
dogovoru,
na
Svetog
Nikolu
u
14:30,
u
prostor
restorana
Muzeja
za
umjetnost
i
obrt,
u
koji
se
blagdanska
atmosfera
Orašara
proširila
s
izložbe
u
prizemlju,
u
crnom
od
glave
do
pete,
kovrčave
kose,
porculanskog
tena,
sitnim
brzim
koracima
ušla
naša
laureatkinja,
čije
je
nasmiješeno
lice
savršeno
prikrivalo
umor.
Što
nam
je
Olga
ispričala
o
svojoj
hektičnoj
svakodnevici,
osvojenim
priznanjima
i
što
joj
ona
znače,
prošlim
i
budućim
projektima,
odnosu
s
kolegama
i
što
smatra
svojim
najvećim
osobnim
postignućem
(i
još
štošta)
pročitajte
u
velikom
intervjuu
u
siječanjskom
izdanju
Ellea.
Piše: Mirjana Brabec
Fotografija: Mare Milin
