Olga Pakalović: glumica godine
Veliki intervju s četverostrukom dobitnicom
Ona nema ni Facebook ni Instagram, nakon premijera ne izlazi iz garderobe, niti ćete je vidjeti na fancy događanjima…ali zapamtit ćete je u svakoj ulozi, i filmskoj i kazališnoj. Upoznajte bolje Olgu Pakalović, glumicu ovjenčanu brojnim priznanjima, ovogodišnju dobitnicu (četvrti put) nagrade hrvatskog glumišta za najbolje glumačko ostvarenje, kao Marianne u „Konstelacijama“ Teatra Exit.
„Hvala na čestitkama, ali doista ne vidim kad bismo se mogli naći za intervju, a kamoli za fotkanje, jedva stižem vidjeti svoje dijete. Imam probe u HNK-u dva puta dnevno, prije i poslije proba snimanje serije na Velesajmu, a sutra je Sveti Nikola i moram žuriti kući, stvarno ne znam…“, rekla nam je telefonski Olga Pakalović, ovogodišnja dobitnica Nagrade hrvatskog glumišta za najbolje glumačko ostvarenje, za ulogu svoje imenjakinje u predstavi „Konstelacije“, ljubavnoj drami mladog britanskog pisca Nicka Paynea koja je 2012. bila veliki hit londonskog Royal Court Theatrea, a kod nas je nastala u produkciji Galerija grada Osijeka za tamošnje kulturno ljeto te ju je zbog velikog uspjeha kod publike prisvojio Teatar Exit. S grižnjom savjesti što uoči blagdana otimamo vrijeme samohranoj majci šestogodišnje djevojčice Gale, ipak smo bili sretni što smo ovu simpatičnu i samozatajnu, no briljantnu glumicu, prvakinju zagrebačkoga Hrvatskog narodnog kazališta od 2013., dobitnicu kazališnih i filmskih nagrada, uspjeli privoljeti da u svom pretrpanom dnevnom rasporedu odvoji za nas malo vremena. Jer, znali smo, povoljno vrijeme teško ćemo dočekati: za samohrane majke, pogotovo umjetnice, koje o svom poslu moraju razmišljati 24 sata, a čije se radno vrijeme nikako ne uklapa u urednu organizaciju dana kakvu zahtijevaju djeca, nema predaha. Ono što smo mi mogli učiniti da Olgi uštedimo vrijeme jest da dogovorimo razgovor u kafiću najbližem njezinoj matičnoj kući, a fotografkinja Mare Milin i naša ekipa maksimalno brzo odrade fotografiranje u kazališnoj garderobi, odmah nakon probe. I tako je točno prema dogovoru, na Svetog Nikolu u 14:30, u prostor restorana Muzeja za umjetnost i obrt, u koji se blagdanska atmosfera Orašara proširila s izložbe u prizemlju, u crnom od glave do pete, kovrčave kose, porculanskog tena, sitnim brzim koracima ušla naša laureatkinja, čije je nasmiješeno lice savršeno prikrivalo umor.
Što nam je Olga ispričala o svojoj hektičnoj svakodnevici, osvojenim priznanjima i što joj ona znače, prošlim i budućim projektima, odnosu s kolegama i što smatra svojim najvećim osobnim postignućem (i još štošta) pročitajte u velikom intervjuu u siječanjskom izdanju Ellea.
Piše: Mirjana Brabec
Fotografija: Mare Milin
