Urša Raukar: ‘Ne treba gubiti ideale, bez ideala život nema smisla’

01.04.2021.

Jedna od najmarkantnijih glumica na kazališnoj sceni, ali i strastvena aktivistkinja srasla sa zagrebačkim ulicama, Urša Raukar beskrajno je inspirativna i topla osoba koja isijava nesalomljivu snagu premreženu iskrenom nježnošću. U intervju za aktualno izdanje magazina Elle progovorila je o dubokoj ljubavi prema kazalištu, gradu i neumornoj vjeri u borbi za svjetliju budućnost…

Kako biste se predstavili nekome tko vas, nekim čudom, ne zna?

Rekla bih da sam glumica s muzičkom podlogom. Moje primarno utemeljenje seže iz rane mladosti kad sam išla u muzičku školu i što sam dulje u kazalištu, sve se više vraćam toj bazi. Glazba i kazalište imaju puno dodirnih točaka: u ritmu komada ili kompozicije, scene ili stavka, čak i na razini rečenice, a i u načinima je promišljanja rad na tekstu blizak radu na kompoziciji. I na taj se temelj nadogradilo znanje koje sam stekla na Akademiji.

Kako sam se vrlo naglo preusmjerila s glazbe na kazalište, na Akademiji sam malo toga doista shvaćala, ali kako to često biva u životu, mnogo se stvari tek naknadno razjasni. (smijeh) Za glumu bih prije svega rekla da je poziv jer svaka je uloga i izvedba uvijek novo iskustvo, novo traženje, s novim vidicima, naprosto zato što je bogatstvo ljudskih duša, karaktera, dobrih i loših osobina toliko enormno da se uvijek možemo naći pred novim izazovom.

Imate li u radu na pojedinoj ulozi neki način pripreme ili najdraži dio procesa?

Nema pravila, ponekad su mi stvari jasne odmah na početku… a ponekad ni do kraja nikada nisu. (smijeh) Najprije je tu čitanje opet i opet i opet, analize, razgovori, promatranje ljudi, gledanje filmova i predstava, dosta ovisi o energiji koja se uspostavlja odmah na samome početku rada. I sve me veseli – od podjele, koja me još svaki put razveseli kao da sam tek završila Akademiju, sve mi je predivno. Ali da je lako, nije nimalo! Naše su predstave često bolje nakon dvadesetak izvedbi nego na premijeri, što znači da se i dalje radi na predstavi, traži, živi.

Kazalište može biti sve: predivno, teško, površno, nepravedno, kao i sve na svijetu, ali moram reći da sam vrlo sretna osoba što se mjesto u ZKM-u otvorilo te davne ’83. godine. U toj sretnoj okolnosti mogu i sebi odati malu zaslugu jer tada nije bilo fora ići u ZKM, nego u HNK ili Gavellu, ali znala sam da nemam šanse ući u ta kazališta, a i nisam razmišljala o sebi kao o nekakvoj veličini. I od prvog dana sam iskreno i duboko zaljubljena u ansambl ZKM-a i taj je kontinuitet nešto veličanstveno. Upravo mislim da je kontinuitet nešto što nedostaje našem društvu.

Je li ta svijest o kontinuitetu nešto što se prelilo i u vaš aktivizam?

Da, ali nisam tada o tome razmišljala na taj način. Mislim da se već u mladim danima vide karakteristike osoba koje imaju potrebu djelovati i nešto mijenjati, a kad je Hrvatska postala samostalna, počelo me se to vrlo osobno ticati. Prije nisam razmišljala tako, bio je drugi sustav i drugo vrijeme, nisam razumjela političke instance i tijela, ali naročito sam u strašnim godinama rata osjetila potrebu da stvari budu bolje, pravednije, solidarnije. Međutim, tada to nije bilo popularno jer se aktivizam odmah vezao za ideološku polarizaciju.

I tako je bilo sa svim mojim angažmanima: jednostavno sam reagirala kad više nisam mogla šutjeti i sigurno u aktivističkom smislu nisam reagirala ili javno istupila uvijek kad sam trebala. Osim toga, znala sam se i humanitarno angažirati, kao i mnogi moji kolegice i kolege. Posebno sam ponosna na akciju kad sam s dvoje liječnika, doktoricom Ružom Grizelj i doktorom Borom Filipovićem s Neonatologije na Rebru, uspjela organizirati da nabavimo prvi inkubator za prodisavanje novorođenčadi u Hrvatskoj. Takvih stvari ima mnogo, mnogi djeluju da se i ne zna, mnogi nesebično daju potpuno izvan svjetala reflektora i poštujem to. Ali ponekad je važno o tome govoriti da se podigne duh i ljude potakne.

I tako je došlo do Varšavske koja me u javnosti definitivno zacementirala kao aktivistkinju. (smijeh) Tada sam s prijateljima organizirala javno čitanje pjesama Vladimira Vidrića jer nisam mogla prihvatiti da se tako olako ruši rodna kuća pjesnika. I danas mislim da se mogla napraviti puno razigranija i zanimljivija interpolacija u tom prostoru da se očuvaju stare zgrade, da i ne govorim o društvenom sadržaju koji je u tom prostoru mogao puno više donijeti Zagrebu nego dućani. Nakon tog prosvjeda prišao mi je Teodor Celakoski, pa sam upoznala i Tomislava Tomaševića, i tada je počela naša suradnja.

Kasnije smo se i politički angažirali jer nismo uspjeli pronaći političku opciju koja bi zastupala, ne samo deklarativno, nego realno politički, ono za što smo se zalagali, a to su transparentnost, javno dobro, ravnopravnost na svim razinama, ljudska prava, briga za javni interes, borba protiv korupcije i svega onoga što urušava ovo društvo, bez obzira na to kako je ono ideološki orijentirano.

A što vam sada slijedi? Čemu se sljedećem veselite?

Silno me veseli što ću ponovno raditi, i to s Paolom Magellijem koji mi je među najdražim redateljima. Uvijek za njega kažem da je napravio glumicu od mene jer me nekako energetski do kraja gurnuo u glumu i on je taj koji je krajem osamdesetih, kad smo ušli u novu dvoranu, na neki način ponovno fundirao ansambl. Nije ga stvorio, jer je ansambl postojao, moja je kazališna majka recimo bila Slavica Jukić, ali Magelli je tu energiju dodatno porinuo. Sad ćemo raditi novi tekst Mate Matišića ‘Ja sam ona koja nisam’, a uvijek je veliko uzbuđenje raditi praizvedbu. Jedva čekam da dobijemo tekst, čula sam da je sjajan i ja igram pijanisticu… alkoholičarku. (smijeh). Iznimno se veselim i već znam da će to biti jedno kazališno slavlje.

Kako ne gubite duh?

Vjerujem da u bilo kojoj situaciji, od najintimnije, privatne do široko društvene, koliko se god ponekad činilo strašno ili bezizlazno, ne treba gubiti ideale, jer bez ideala život nema smisla. I vjerujem u zajedništvo – u kazalištu, aktivizmu, politici, to me uvijek najviše držalo i uzbuđivalo i vodilo naprijed.

Ostatak intervjua pročitajte u travanjskom izdanju magazina Elle koji pod egidom ‘green issue’ priča o održivoj modi i celebrity zvijezdama koje se bave ‘zelenim’ aktivizmom, teorijama zavjere i slučaju ‘Britney’… Uz to, aktualni Elle svim čitateljima daruje magazin ELLE Decoration. Potražite na kioscima!

Piše: Ana Fazekaš

Foto: Mare Milin

Pročitajte i...

elle svibanj

Novi Elle je na kioscima i daruje čitateljima - Foreo maske za lice!

U novom broju čavrljamo s glumicom Csillom Barath Bastaić o 'Dnevniku velikog Perice', retro seriji u koju se zaljubila cijela zemlja, jedemo kolače slastičarske zvijezde Ivane Čuljak Lošić, otkrivamo najpopularnije modne i beauty trendove sezone, a jedan vam i poklanjamo: Foreo maske za lice - njih čak 7! Odaberite između dnevnih - Make My Day - ili noćnih maski za lice - Call It a Night! Elle i dar potražite na kioscima od 20. travnja

Tko su modne žrtve? I što to žrtvuju?

Mala povijest modnih žrtava

peitho

Poklanjamo vam dizajnerski nakit Peitho uz godišnju pretplatu na Elle!

Pretplatite se na Elle i poklanjamo vam dizajnerski nakit Peitho – srebrnu ogrlicu ili naušnice. Zablistajte uz ovaj modni detalj koji će svakoj ženi pružiti dozu elegancije i profinjenosti. Odaberite između ogrlice ili naušnica. Uz to, darujemo vam i prva 4 broja Ellea i šaljemo na kućnu adresu. Požurite jer prvih 10 pretplatnika osvaja ovaj VIP tretman by Elle

Single & fabulous: Zašto su single žene najsretnija skupina na svijetu

Od bijesne usidjelice do crazy cat lady - solerice tradicionalno nemaju atraktivnu reputaciju, no suvremene studije pokazuju da su najsretnija skupina na svijetu upravo - single žene. U društvu u kojem se čini da je osnovna mjerna jedinica par, ostati slobodan na duge staze još je tabu i dok sve više mladih ljudi napušta uvriježene ljubavne obrasce, a mnogi istražuju aromantični spektar, je li vrijeme da redefiniramo odnos prema sretnom soliranju?

Priča o kupovini jednog planera iliti 'kako se i dalje nadati kad nam opetovano izmiče tlo pod nogama?'

Čak i kada se sve ostalo urušava, nada tvrdoglavo opstaje. Ali što kada bol i strah stvaraju toliku buku da više ne razaznajemo vlastiti glas?

Zavirite u staklenu kuću na Avali i resort u Kostariki u Elle Decorationu - dar uz novi broj magazina Elle

Travanjski Elle svim čitateljima poklanja magazin ELLE Decoration! Vrijeme je za mini proljetni makeover vašeg životnog prostora! Otkrijte originalne savjete i najinspirativnije ideje za uređenje interijera i eksterijera. Elle Decoration na dar potražite uz novi Elle na svim kioscima

▲ Povratak na vrh