Ana Petričić Gojanović, PR stručnjakinja: ‘Kolege su mi druga obitelj’

15.03.2021.

Ana Petričić Gojanović s PR i kreativnom agencijom PRiredba studio stoji iza brojnih evenata i kulturnih događanja za pamćenje, a za našu rubriku Elle Active podijelila je svoja razmišljanja o karijeri i stilu, ali i o tome što je potrebno Zagrebu nakon razornih potresa

Prošla je godina bila iznimno izazovna za Anu Petričić Gojanović i njezin tim iz PRiredbe: zbog pandemije nisu se mogli održavati spektakularni eventi i kulturna događanja po kojima su poznati, a potresi koji su tresli ovaj dio Hrvatske primorali su ih da potraže novi ured. Bolje rečeno, s obzirom da Ana kolege doživljava kao drugu obitelj – novi dom. No, naša sugovornica priznaje da su joj izazovi najveća motivacija. Stoga ne čudi što se uključila i u rad Udruge SOS Zagreb koja želi plan obnove i više sigurnosti u glavnom gradu nakon potresa.

Iako su se u poslu prilagodili novonastaloj situaciji i spremni su na sve scenarije, priželjkuje ponovno uživanje u druženjima. A koje karakteristike najviše cijeni kod suradnika, što je po njezinu mišljenju najvažnije za uspjeh i što bi savjetovala osobama na početku karijere – pročitajte u ekskluzivnom intervjuu u nastavku.

Poznati ste kao ‘mastermind’ za organizaciju glamuroznih evenata i PR stručnjakinja. Što je, po vašem iskustvu, potrebno za uspjeh?

Hvala vam na komplimentima, no uistinu se ne smatram mastermindom za glamurozne događaje. Takav termin mi je pretjeran. Istina je da smo radili događaje, priredbe i evente koji su produkcijski bili na iznimno visokoj razini, a uz to krasila ih je visoka estetiziranost, a nerijetko smo ih, zajedno s klijentima, koristili za stvaranje pozitivnih društvenih promjena. Za sve nas u PRiredbi, eventi su ono za što živimo i oko čega uvijek dajemo svoj maksimum i upravo iz tog razloga, naši se projekti ističu. Nama je promišljanje projekta, ali i same komunikacije, višeslojan projekt, koji brainstormamo na nekoliko razina, tijekom kojeg smo svi uključeni i svaki prijedlog je validan i uzima se u razmatranje. Upravo iz tog razloga, mislim da smo uspješni, jer imamo dobro međuljudske odnose temeljene na sudjelovanju svih kolega i uvažavanju prijedloga.

Je li važniji težak i naporan rad ili networking?

Mislim da jedno ne isključuje drugo i ne bi trebalo isključivati. Naš tim uistinu čine različiti i iznimno vrijednih ljudi, koji svaki izazov vide kao mogućnost da nešto novo nauče i od kojih u ovih 15 godina još nisam čula da se nešto ne može. Također, usudila bih se reći da je cijeli tim odličan u networkingu. Imamo različite interese, ali svi smo infiltrirani u strujanje grada, pa nemamo problem s networkingom. Naravno, networking se često u našoj struci poistovjećuje s raznim poslovno nemoralnim radnjama, no oni koji rade na duge staze, vjerujem kako ne sudjeluju u tome, a za nas mogu potvrditi.

Što vas najviše nadahnjuje?

Puno toga me može nadahnuti, ljudi, umjetnost, mirisi. Prvo, bih rekla da me nadahnjuje moja obitelj. Nakon toga, nadahnjuje me moj PRiredba tim, kako često znam istaknuti, moja druga obitelj. Nadahnjuje me i druženje s mojim prijateljicama. Također, nadahnjuje me umjetnost, volim dobre izložbe, predstave, filmove… često obilazim razna kulturna događanja, pa mi znaju reći, ‘da je kultura hrana ti bi bila pretila’! Trenutno me nadahnjuje i moj parfem Ani Nishane, koji kad god nanesem, u ova doba kad nema putovanja, odvede me na mjesta gdje sam s njim bila.

Iza nas je pandemijska godina u kojoj je većina događanja otkazana ili preseljena u digitalnu sferu. Što vam je bio najveći izazov u protekloj godini? Kako ste se nosili sa svim nastalim problemima i poteškoćama? Kako ste se prilagodili novonastalim uvjetima?

Prilagodba nije bila jednostavna, svima nam je to bilo novo. No, jedan dan smo shvatili da moramo prelomiti i da do kraja tjedna kompletan rad moramo prebaciti u digitalnu sferu. Svi smo pokrenuli naše digitalne kanale komunikacije, svu potrebnu dokumentaciju smo prebacili na cloud sferu, kako bi svima bili dostupni, i krenuli u kreiranje digitalnih evenata. Tako smo za jednog klijenta osmislili prvu online izložbu, fotograf John Pavlish fotografirao je 11 hrvatskih glumica preko Zooma u njihovom intimnom okružju, a online izložbu koju bi inače predstavili u Galeriji Kranjčar smo održali također putem Zooma. Bila je to vrlo intimna online izložba i event, koji je upravo bio potreban u vrijeme lockdowna, kad smo svi bili zaključani u kućama bez puno informacija o virusu koji je oko nas.

U zagrebačkom potresu vam je stradao ured na Britancu. Kako se nosite s tom situacijom?

Prvi, zagrebački potres, dobro je prodrmao temelje našeg ureda na Britancu, no nakon drugog, onog petrinjskog, shvatili smo da, nakon dugih 13 godina boravka u njemu, moramo naći drugi dom. Tužni jesmo, jer smo tamo proveli najljepših 13 godina našeg rada. I dalje će nam ostati najljepša mikrolokacija grada, tržnica s predivnim tetama koje nam uvijek kažu koje voće taj dan ima poseban okus, sajma antikviteta gdje smo uvijek bili rado viđeni gosti… Park Tuškanac u koji smo znali prošetati pa sve do ispijanja kave na zagrebačkoj žili kucavici – Ilici. Bilo je tu puno lijepih uspomena, no nova vremena tražila su da poduzmemo nove korake, sad je vrijeme da od pomalo uspavanog Kaptola napravimo novo ‘it’ mjesto u gradu i da ispišemo nove stranice.

Je li stradavanje vašeg ureda bio primarni razlog uključivanja u rad Udruge SOS Zagreb, u čijem ste Nadzornom odboru? Koji su ciljevi Udruge?

Petrinjski potres nas je sve probudio, on nam je bio alarm da je drhtanje tla nešto što će nam se sad događati sve češće i da nećemo više spavati čvrstim snom. Kako se obnova našeg grada nije nazirala, moje nezadovoljstvo je raslo, a kulminiralo je nakon potresa u Sisačko-moslovačkoj županiji. Ono što nas je smetalo je što se s građanima ne komunicira, a kad se komunicira, ne komunicira se konzistentno i s razumljivim informacijama. Građani i dalje ne znaju kome se obratiti, koje papire prikupiti, u koju instituciju ići, gdje se javiti. Udruga SOS Zagreb je, pored toga što smo korektiv raznim dvojbenim odlukama, i savjetodavno tijelo, jer u našim redovima su ljudi raznih vokacija, od arhitekata, statičara, građevinara, urbanista, sve do komunikologa, ekonomista i konzervatora. Želimo #planobnove, #jasnerokove, #manjebirokracije, #višesigurnosti, a sve kako bi Zagreb postao siguran grad pun života, sveučilišno, povijesno i kulturno središte, turistička destinacija, administrativno-politički centar. Zagreb treba hitnu pomoć da ponovno oživi, a naša je namjera je uključivanjem građana u proces obnove grada Zagreba, pomoći nadležnim institucijama da pomognu nama – građanima.

U ovakvim stresnim vremenima punim neizvjesnosti, što vas najbolje opušta?

Znam da nije pametna metoda, no najbolje se sa stresom nosim ako si natovarim dodatnih obveza, tako da sam uvijek u pokretu, kao na baterije. Za mene dan ne traje 24 sata, nerijetko traje puno duže, ili mi barem to tako izgleda, a kad navečer legnem u krevet, zatvorim oči i odmah zaspem. Naravno, opušta me i druženje s prijateljima, a za fizičko opuštanje i resetiranje zadužena je moja prijateljica i trenerica pilatesa Asja Petersen.

Koje su vam želje i planovi u poslu za predstojeću sezonu?

Planova i želja je mnogo, no pitanje je što će biti izvedivo. Mi smo spremni za sve scenarije, ali iskreno se nadam da će lockdown potpuno završiti, da će nam sezona biti dobra, a granice otvorene. Želim putovati, družiti i grliti se s prijateljima, hodati bez maske i uživati u sunčanim danima. Želim da je sve ovo iza nas i da se vremena pandemije prisjećamo kao opomene prirode zbog svega što joj činimo našim neodgovornim ponašanjem.

Što vas najviše motivira u radu?

U radu me najviše motiviraju izazovi. Pod tim ne mislim konkretno na nužno pretjerano velike budžete, već na to da moramo dati uvijek više, uvijek biti bolji. Uvijek želimo dići stepenicu više, koju već na idućem projektu ponovno osvajamo. Mislim da je u tom sva ljepota rada, natjecati se sam sa sobom i sa svojim očekivanjima.

U privatnom biznisu najčešće nema fiksnog radnog vremena… Kako održavate ravnotežu između radnog i slobodnog vremena?

Nekako već mislim da je floskula izreka da nađete posao koji volite i da nećete raditi minute u životu, ali to vam je zapravo potpuna istina. Meni je privatni i poslovni život potpuno isprepleten, nerijetko mi najbolje ideje dođu upravo u moje ‘slobodno’ vrijeme, kad se družim s prijateljima, kad sam na putovanju… ako uistinu volite i živite svoj posao, shvatite da se ta granica davno izgubila i da je privatno poslovno, a poslovno privatno.

Koje osobine najviše cijenite kod svojih suradnika?

Kod svojih zaposlenika, točnije, kod moje druge obitelji, najviše volim predanost poslu, kreativnost, samostalnost i samoinicijativnost. Naravno, oni svi imaju visoku razinu autonomije i uistinu se svi u takvim radnim okolnostima prema poslu odnose krajnje odgovorno. Upravo iz tog razloga, idemo na nekoliko zajedničkih putovanja i druženja tijekom godine, jer mi nismo samo radne kolege, mi smo i mala obitelj.

Poznati ste po svom besprijekornom stilu. Koliko su vam bitni stil i moda u poslu? Imate li neku ‘go to’ kombinaciju?

Ne bih rekla da su mi jako bitni, jer uistinu nisam rob modnih trendova. Imam svoj stil kojeg se već jako dugo držim, volim pročišćene linije, volumizirane stvari, monokromatsku odjeću, a bježim od trendova. Kako radimo s jako puno modnih brendova, trendove jako volim pratiti, ali ih ne konzumiram. Moja ‘go to’ kombinacija bi bila nešto vrlo udobno, u čemu se osjećam ugodno da mogu otići i na sastanak i na kavu s prijateljicama.. neka casual kombinacija koja uključuje dobre cipele ili udobne tenisice i dobar i kvalitetan kaput ili jaknu. To je ‘go to’ koji uvijek prolazi.

Imate li neki savjet za mlade na početku karijere kojima je san raditi u vašoj branši?

Budite kreativni, budite spremni na predan rad i budite svjesni koliku odgovornost svaki vaš potez nosi. Neka vas to ne uplaši, jer tko radi taj i griješi, no uvijek imajte na umu odgovornost.

Razgovarala: Kristina Stakor

Foto: Denis Butorac

Pročitajte i...

vjera v

Modnu dizajnericu Vjera V pohvalila je i Elizabeta II. Otkrila nam je zašto surađuje samo sa ženama

'Surađujem samo sa ženama jer mi je bitno podržati ih i rasti s njima', kaže Vjera Viličnik Furman, hrvatska dizajnerica s londonskom adresom koja je za svoj pristup modi nagrađena priznanjem kraljice Elizabete II i princa Philipa

LinkedIn uvodi promjene koje bi trebale pomoći roditeljima koji se žele vratiti na tržište rada

Nakon što je Heather Bolen u članku prozvala LinkedIn da koristi seksističku i zastarjelu terminologiju, poznata platforma napokon uvodi promjene koje bi trebale pomoći roditeljima koji traže posao

Dizajnerica Anamarija Brkić o inspiraciji, majčinstvu i vođenju uspješnog brenda A'marie

Anamarija Brkić u prošloj je godini osjetila negativne utjecaje pandemije na poslovanje, zbog potresa je morala iseliti iz stana, ali godinu će ipak pamtiti po lijepome: postala je mama. Kako se nosi sa svim životnim izazovima, što je najviše veseli, a zbog čega žali otkriva u ekskluzivnom intervjuu za elle.hr

Urša Raukar: 'Ne treba gubiti ideale, bez ideala život nema smisla'

Jedna od najmarkantnijih glumica na kazališnoj sceni, ali i strastvena aktivistkinja srasla sa zagrebačkim ulicama, Urša Raukar beskrajno je inspirativna i topla osoba koja isijava nesalomljivu snagu premreženu iskrenom nježnošću. U intervju za aktualno izdanje magazina Elle progovorila je o dubokoj ljubavi prema kazalištu, gradu i neumornoj vjeri u borbi za svjetliju budućnost…

Ana Pecotić, #SPASIME: 'Naša je misija da žrtve u Hrvatskoj ne moraju prolaziti kroz užas institucionalnog nasilja'

S Anom Pecotić, članicom inicijative #SPASIME porazgovarali smo o teškim, ali važnim temama obiteljskog nasilja i seksualnog zlostavljanja

Kad žene vladaju: Novi Zeland uvodi plaćeni dopust za roditelje nakon spontanog pobačaja

Jacinda Ardern vodi empatičnu vladu koja se ne boji promjena

▲ Povratak na vrh