Feminizam i ‘cancel culture’

19.03.2021.

Sestrinstvo je odavno feministički ideal, no kako se borba tijekom desetljeća granala, neki sestrinski podmlaci počeli su se brutalno sudarati. U svjetlu recentnih okršaja i suvremenih izazova Ana Fazekaš pita se je li riječ o neminovnim sestrinskim svađama ili je vrijeme da se stari ideali iz korijena preispitaju?

Prvi dio teksta, o pop renesansi feminizma, pročitajte ovdje.

Za početak, cyberbullying nikada nije u redu, ali ne bi bilo naodmet primijetiti da bi žene koje streme mijenjati svijet ipak trebale imati malo deblju kožu te znati čuti, podnijeti i procesirati kritiku koja im je upućena. Što neće reći da je svaka ta situacija doista vrijedna posvećene pozornosti, niti da se cyber strelice često mogu nazvati kritikom u punom smislu riječi.

Paradoks leži u tome da uza sav privid hiperkritičnog diskursa koji vlada na društvenim mrežama i u suvremenim brzim medijima, promišljene je i važne kritike zapanjujuće malo. Štoviše, velika količina woke kritike postala je naprosto formulaična, površna i jednostrana te uglavnom prelijeće na online horizontu kao komet koji bljesne i nestane. S druge strane, doista nešto kritizirati znači tome posvetiti priličnu količinu vremena i pažnje, s pretpostavljenim ciljem da se razgovor obogati. Osim toga, nekoga kritizirati ne znači htjeti ga uništiti, a dokle god uzgajamo odnos prema kritici koji prije ide u smjeru revolta i indignacije, nego da kritičkoj misli da šansu poboljšati naš misaoni proces i djelovanje, samo cementiramo svoje pozicije koje po zakonima prirode i ljudskosti nikada nisu toliko točne da bi bile nepomične.

Nakon svog nasilja koje su feministkinje trpjele i preživljavale u borbi za prava koja uživamo danas, a nismo još ni blizu željenom idealu, nije li tragikomično otvarati prostor za cendranje jer javnost na neki istup reagira zločestim komentarima ili revoltiranim odgovorima? Pritom, cancel kultura postoji samo u odnosu na ljude koji su se u svom djelovanju već odlučili eksponirati, što znači da su morali pristati na to da će reakcije biti – svakakve. Logika po kojoj smatramo da nešto što mislimo i radimo drugi trebaju vidjeti i konzumirati, ali da feedback pritom bude samo ‘brava brava’ jednostavno ne drži vodu. Salve online hejta su sasvim sigurno neugodne, ali u praksi nikoga nikada nisu doista otkazale.

Društvene mreže su monstrum koji smo sami stvorili i hranimo ga svaki dan, klik po klik. I koliko god bila ružna i destruktivna, agresija na društvenim mrežama postala je dijelom suvremene (ne)kulture komunikacije. Osobno možemo samo birati hoćemo li je i na koje načine perpetuirati, ali onkraj toga, ne možemo je dokinuti. Ali u ovom me kontekstu više muči pretpostavka da ‘u ime feminizma’ valja prešutjeti probleme koji se javljaju unutar feminističkog terena koji je pritom postao toliko raznolik i nepregledan da mu je nemoguće naći zajednički nazivnik osim neodređenog pentanja o ravnopravnosti, ženskosti i ženskim pravima. A čak i kad dođemo do ovih naizgled samorazumljivih pojmova, otvara se cijeli univerzum problema…

No Home TERF

Prošlog je ljeta odjeknula objava na blogu J. K. Rowling, dotad obožavane feministkinje i spisateljice u čijim smo paralelnim svjetovima mnoge odrasle, u kojoj ona zabrinuto piše o rastućem broju transrodnih osoba, osobito među vrlo mladom generacijom, smatrajući da se možda olako propisuje hormonalna terapija kada dijete pati od tjelesne disforije. Usput je Rowling iskazala izvjesnu ironičnu frustraciju time da se rastače kategorija ženskosti upravo u svjetlu sve veće vidljivosti transrodnosti i drugih nenormativnih i nebinarnih identiteta, smatrajući da je žena ipak žena samo kad njezino tijelo s kojim je rođena odgovara onome što smatramo ženom. Iako se nije izravno negativno izrazila o transrodnim osobama, njezine su se izjave postrojile uz vokalnu zajednicu feministkinja koje se nazivaju TERF, trans-exclusionary, odnosno trans-isključive radikalne feministkinje. Ukratko, to su feministkinje koje sa svoga borbenog horizonta odbacuju trans-osobe, u svojim najparanoidnijim varijantama pronalazeći u transrodnosti neku vrstu mizogine ugroze za žene kao takve. Takav stav rasprostranjen je i na domaćoj i regionalnoj feminističkoj sceni, a u recentnim se okršajima diskusija osobito neugodno rasplamsala.

E sad, kako ovo brzinski raspakirati? Čak i ako vam je intuitivna reakcija odbaciti ideje o radikalnoj fleksibilnosti kategorija roda i spola, važno je zapitati se gubimo li doista nešto ako dopustimo da pojedini dijelovi naših tijela nisu određujući za naša bića ništa više nego neki drugi dijelovi. Ako odbacujemo iskustvo ljudi koji nam govore što osjećaju i znaju o sebi jer otvaraju pitanja koja si nikada nismo morale postavljati, vršimo nasilje i diskriminaciju nad već ugroženim skupinama. Transrodne osobe na cijelom svijetu trpe jezivu količinu seksualnog i inog nasilja, stope ubojstava su strašne, a zbog uskogrudnosti društva u kojem živimo velikom je broju trans-osoba najelementarnija svakodnevica bojno polje, što ima destruktivne posljedice za psihičko zdravlje ljudi koji to ničime nisu zaslužili. Jasno da je čudno dovesti u pitanje nešto što nas kultura uči od najmlađih dana, da su curice ružičasto, a dečkići plavo, ali ako to u nama izaziva predimenzioniranu nelagodu ili bijes, to bi mogao signal da smo dosegnule važnu prijelomnu točku i da nipošto ne bismo trebale stati na tim osjećajima.

Nastavak teksta čitajte sutra!

Piše: Ana Fazekaš

Foto: Profimedia

Tekst je u cijelosti objavljen u tiskanom izdanju magazina Elle #221

Pročitajte i...

csilla barath bastajić

Csilla Barath Bastaić: 'Volim ostaviti mobitel i otići u dugu šetnju'

Csilla Barath Bastaić neizmjerno je topla, britka i duhovita osoba, koja za aktualno izdanje Ellea progovara o motivaciji, glumačkom procesu i što radi kad ne radi...

elle svibanj

Novi Elle je na kioscima i daruje čitateljima - Foreo maske za lice!

U novom broju čavrljamo s glumicom Csillom Barath Bastaić o 'Dnevniku velikog Perice', retro seriji u koju se zaljubila cijela zemlja, jedemo kolače slastičarske zvijezde Ivane Čuljak Lošić, otkrivamo najpopularnije modne i beauty trendove sezone, a jedan vam i poklanjamo: Foreo maske za lice - njih čak 7! Odaberite između dnevnih - Make My Day - ili noćnih maski za lice - Call It a Night! Elle i dar potražite na kioscima od 20. travnja

Tko su modne žrtve? I što to žrtvuju?

Mala povijest modnih žrtava

peitho

Poklanjamo vam dizajnerski nakit Peitho uz godišnju pretplatu na Elle!

Pretplatite se na Elle i poklanjamo vam dizajnerski nakit Peitho – srebrnu ogrlicu ili naušnice. Zablistajte uz ovaj modni detalj koji će svakoj ženi pružiti dozu elegancije i profinjenosti. Odaberite između ogrlice ili naušnica. Uz to, darujemo vam i prva 4 broja Ellea i šaljemo na kućnu adresu. Požurite jer prvih 10 pretplatnika osvaja ovaj VIP tretman by Elle

Single & fabulous: Zašto su single žene najsretnija skupina na svijetu

Od bijesne usidjelice do crazy cat lady - solerice tradicionalno nemaju atraktivnu reputaciju, no suvremene studije pokazuju da su najsretnija skupina na svijetu upravo - single žene. U društvu u kojem se čini da je osnovna mjerna jedinica par, ostati slobodan na duge staze još je tabu i dok sve više mladih ljudi napušta uvriježene ljubavne obrasce, a mnogi istražuju aromantični spektar, je li vrijeme da redefiniramo odnos prema sretnom soliranju?

Urša Raukar: 'Ne treba gubiti ideale, bez ideala život nema smisla'

Jedna od najmarkantnijih glumica na kazališnoj sceni, ali i strastvena aktivistkinja srasla sa zagrebačkim ulicama, Urša Raukar beskrajno je inspirativna i topla osoba koja isijava nesalomljivu snagu premreženu iskrenom nježnošću. U intervju za aktualno izdanje magazina Elle progovorila je o dubokoj ljubavi prema kazalištu, gradu i neumornoj vjeri u borbi za svjetliju budućnost…

▲ Povratak na vrh