Kraj jedne ere: Kako je selfie postao sinonim za selfish… i što pandemija ima s tim

10.05.2021.

Jeste li primijetili promjenu na društvenim mrežama? Nakon godina probijanja kroz nepregledne gomile fotošopiranih autoportreta, napućene usnice i Bambi eyes počinju nestajati s radara virtualne zbiljnosti. To je vrlo vjerojatno jedina pozitivna stvar koja nam se dogodila u 2020.

Korona je uspjela ubiti selfie. Dobro, barem onaj kupaonski. Daleko od toga da je ‘ja, ja, ja’ kultura zamrla, no dramatične su je okolnosti natjerale da se na neko vrijeme pritaji ili, za promjenu, okrene oko sebe. ‘The duck face’, ‘the fish gape’ i ostali samopromotivni foto trikovi vlasnika profila na društvenim mrežama bili bi doista neukusni u godini u kojoj je rečenica ‘I can’t breathe’ bila aktualna na toliko tužnih načina.

U povijest će 2020. ući kao jedna od onih godina koje nećemo pamtiti po dobru, ali definitivno ćemo je pamtiti. Od prizora kolone kamiona koji su prevozili mrtvačke sanduke iz Bergama do prizora Amerikanca Georgea Floyda kako moli za zrak policajca koji mu je devet minuta koljenom stiskao vrat, dok ga nije usmrtio.

U fotopregledu najvažnijih događaja u tih turbulentnih i izazovnih dvanaest mjeseci koje je objavio New York Times, srce nam je lomio prizor koji je prošlog proljeća u američkom zaseoku Wantaghu na Long Islandu snimio fotograf Getty Imagesa Al Bello – fotografija unuke koja u vrtu obiteljske kuće grli svoju uplakanu baku kroz prozirnu plastičnu foliju  nakon mjeseci lockdowna tijekom kojeg se nisu ni vidjele ni dodirnule.

Uz virus, financijsku krizu i rasne nemire koga još zanimaju samodopadni selfieji – 2020. postala je godina u kojoj nam je kult opsjednutosti sobom napokon dozlogrdio. Doktor Keith Campbell, psiholog i autor knjige ‘The New Science of Narcissism’, smatra da su društvene mreže najveće uzgajalište narcisoidnih poriva i krivac za sve. A kako je sve počelo?

Kad su se prvi put pojavile kao koncept, ideja društvenih mreža bila je – povezivanje s drugim ljudima. No nije trebalo dugo da neki nadobudni stručnjak za PR gumicom obriše riječ ‘networking’ i umjesto nje napiše – ‘branding’.  Pozicioniraj se u društvu, pokaži što jesi ili, još bolje, uvjerljivo glumi da si nešto što nisi. Pomoću zgodnih aplikacija à la Facetune,  ljudima se učinilo sasvim izvedivo biti savršen, poznat i važan. Barem u virtualnom svijetu.

Još 2006., četiri godine prije pokretanja Instagrama, Time Magazine je titulu Osobe godine dodijelio svima nama – uredništvo magazina ispod naslova ‘Osoba godine’ jednostavno je napisalo: ‘You’. Bio je to logičan izbor u vremenima koja je obilježila eksplozija user-generated internetskog sadržaja (blogova, YouTubea i My Spacea), ali i svojevrsna najava vremena koja dolaze. A u kojima će, baš kao što je Andy Warhol predvidio, doslovce svatko moći dobiti svojih 15 minuta slave.

Timeov urednik Richard Stengel na naslovnicu tog izdanja stavio je – prigodno – ogledalo, a odabir redakcije objasnio riječima: ‘Vi, a ne mi, transformirate informacijsko doba.’ ‘Making people matter’ zvučalo je kao dobra ideja, no je li uistinu bila? Tehnološki napredak i društvene mreže napravile su revoluciju, ali svi znamo da revolucija jede svoju djecu. Društvene mreže i internet mnoge su doslovce – progutali!

Me, myself & I generacija

YouTube kanali, podcasti i instagramski gridovi postali su nešto o čemu ljudi, pogotovo mladi, više razmišljaju i čemu posvećuju više vremena nego svojim bližnjima. Dvanaestogodišnje curice zabrinute su zbog svog imidž na društvenim mrežama temeljeći svoje samopouzdanje na broju lajkova.

Starlete à la Kim Kardashian i Kylie Jenner obećavaju svijetlu budućnost u kojoj je moguće živjeti od vlastitog lika i nedjela (dobro, i okidanje autoportreta pametnim telefonom je, pretpostavljamo, mukotrpan posao – barem dok vas, osim u Photoshopu, ne srede u ordinaciji nekog estetskog kirurga), a riječ selfie proglašena je 2012. jednim od ključnih pojmova godine, da bi se od 2013. ponosno šepirila u Oxford English Dictionaryju. Kim Kardashian je 2015. čak izdala knjigu selfieja ‘Selfish’, da bi tri godine poslije konstatirala da joj selfieji ‘više nisu napeti’. U ‘ozbiljnu vezu’ s njima tad je ušla njezina mlađa sestra Kylie i – Kim je dobila ozbiljnu konkurenciju.

Činilo se da se nikad nećemo otarasiti selfieja, no onda nam se početkom 2020., usred ‘wahoo, vidite me koliko sam genijalan’ šepirenja na internetu, dogodio – Wuhan. Iznenada više nitko nije imao razumijevanja za besmislene copy-paste autoportrete pred ogledalom i slijepi egocentrizam. Selfie je preko noći postao sinonim za selfish. Čak i kad ga, poput jedne ruske influencerice, pokušate snimiti na aktivističkom okupljanju pa završite kao predmet sprdnje na @diet_pradi. Znači li to da smo doista postali empatičniji  i fokusiraniji na opću dobrobit nego na sebe?

Društveno angažirani hashtag je novi selfie

Stručnjaci za taj fenomen nisu baš uvjereni. ‘Selfieji jesu u padu, ali samo zato što je popularna kultura krenula dalje i ljudi su pronašli nov način signalizacije vlastitog statusa u društvu’, kaže Will Storr, autor knjige ‘Statusna igra’. ‘Našu pripadnost ‘eliti’ više ne dokazujemo svojim licem – sad to činimo svojim uvjerenjima. Društveno angažirani hashtagovi novi su selfieji kojima se traži pažnja i skreće pozornost na sebe’, konstatira dr. Campbell.

A i oni su u svojim počecima imali potpuno drukčiju namjenu. Isprva dio programerskog vokabulara, koji je kao koncept osmislio Googleov developer Chris Messina, hashtag je 2007. prvi put osvanuo na Twitteru kao pomoć korisnicima da dođu do specificiranog sadržaja koji ih zanima i da se on može na neki način grupirati. Bila je to zapravo bilo koja riječ koja ispred sebe ima oznaku # te tako predstavlja određeni pojam koji se može pretraživati. Prilično inovativan način da se koordiniraju internetske rasprave i pronađu istomišljenici, ali i brzinski informira o željenoj temi.

Hashtag se obilnije ‘primio’ u listopadu te godine kada su Kaliforniju poharali požari o kojima su baš svi na društvenim mrežama – ili pisali ili čitali. Veće širenje doživio je 2009. godine, kada je Twitter dodao linkove na sve hashtagove i omogućio njihovo pretraživanje. Uskoro su hashtagove preuzele i sve ostale društvene platforme pa je postao dio internetskog leksikona: Instagram, pokrenut 2010., koristi ih od prvog dana, Facebook ih je dodao 2013., a i Google+, Tumblr i Pinterest omogućili su opciju svojim korisnicama da grupiraju sadržaj pomoću # simbola. Danas nam, pak, više ne služi samo da pročitamo nešto zabavno, pronađemo slatke fotografije životinja ili inspirativne prizore prirode, nego i da – promijenimo svijet.

Hashtag aktivizam već nekoliko godina trese internet – #Arabspring, #MeToo, #BlackLivesMatter, #Womens­March samo su neki od hashtagova koji su zapalili aktivistički plamen na svim kontinentima.  

No stavljamo li društveno angažirane hashtagove isključivo iz altruističkih pobuda ili se iza njih krije još nešto? Campbell je siguran da se krije. ‘Čak i ako nam je istinski stalo do nekog društvenog pokreta, to ne znači kako se potajno ne nadamo da ćemo privući 1000 lajkova i horde novih obožavatelja koji će nam čestitati na našim besprijekornim uvjerenjima. Opsjednutost sobom i dalje postoji, ali očituje se u drukčijem obliku. Istraživanja pokazuju da se narcisoidni ljudi češće bave politikom. Ne bave se njome samo da promijene svijet nabolje, nego i da nametnu svoju volju i ideje te potvrde vlastitu moć i važnost, stoga je ponekad ono što se čini kao socijalna pravda zapravo nuspojava nečijeg hranjenja vlastitog ega’, zaključuje Campbell.

Bilo kako bilo, danas ćemo dvaput razmisliti prije nego što na Instagramu pokažemo svoju novu haljinu ili doručak koji smo upravo pojeli ili ispod selfieja opalimo hashtag #nofilter. To jednostavno  više nije ni in, a ni umjesno. Umjesto toga na mrežama objavljujemo citate iz nadahnjujućih knjiga koje upravo čitamo, stihove mlade američke pjesnikinje s Bidenove inauguracije, fotografije hrabrih žena koje su prokazale svoje seksualne predatore…Čak i ako to radimo djelomično kako bismo privukli pozornost i prikazali unutarnju sebe u ljepšem svjetlu, moramo se složiti da je ipak puno kvalitetnije od – kupaonskog.

Piše: Jasmina Rodić

Foto: Profimedia

Tekst je objavljen u tiskanom izdanju magazina Elle #221

Pročitajte i...

Filtrirane i editirane fotke na društvenim mrežama mogle bi biti kažnjive

Novi zakon propisuje da se uz obrađene fotografije pojasni kako su točno izmijenjene

Je li digitalni detox realističan?

Nakon što su u vrijeme lockdowna društvene mreže doživjele porast korištenja od preko 40%, sve se više ljudi, uključujući i brojne celebove odlučuje odmoriti uz ugašeni internet

kara del toro

Još jedna laž na Instagramu: Selfie u ogledalu zapravo nastaje bez ogledala?

Razdor između Instagram vs. Reality postaje još dublji

'Hvala, ali radije bih umrla nego nosila Crocsice'

Victoria Beckham imala je zanimljiv odgovor na dizajnerski dar Justina Biebera

▲ Povratak na vrh