Zašto lažne vijesti, mračne istine i teorije zavjere doživljavaju svoje zlatno doba?

20.04.2021.

Ptice ne postoje, zemlja je ravna ploča, koronavirus je urota Billa Gatesa kojom će nas pretvoriti u šišmiše, a Meghan Markle je robot. Čini se da teorije zavjere ovih dana doživljavaju svoje zlatno doba šireći se osobito među sve mlađim ljudima, a osim što potenciraju sukobe, šire paranoju i dezinformacije, ujedno rapidno uništavaju bliske međuljudske odnose. O čemu je riječ i kako se boriti s prodorom tih iščašenih paralelnih stvarnosti?

Enter the Matrix

Kada svakodnevica postane nevjerojatna, a život počne nalikovati na film B-produkcije, eskaliraju pokušaji objašnjenja što se zapravo događa oko nas. Teorije zavjere ovih dana više nisu threadovi u sjenama Reddita, a pripadajući teoretičari nisu samo bijesni inceli u podrumima. Sve više sve luđih teza prodire u širu javnost. Pojavom i širenjem online kulture već godinama raste nepovjerenje u dominantne narative te se otvara sve više prostora na kojima bilo tko može iznositi svoje ideje o svijetu i životu – od blogova i Tumblra do vlogova i društvenih mreža. Nastupanjem pandemije bili smo primorani na izolaciju i fizičku distancu, što su pratile anksioznost i neizvjesnost, te smo gotovo svi potpuno uronili u cyberspace i štošta je izmaknulo kontroli.

Možda svi ovih dana imamo barem jednu blisku osobu čija nam skepsa, s obzirom na službene informacije i objašnjenja, u najboljem slučaju zvuči rubno. U mojem slučaju to je prijatelj kojeg poznajem od prvih fakultetskih dana i njegov je neortodoksni um inače nešto što sam oduvijek najviše voljela na njemu, čak i kad bi me logički sklopovi do kojih je povremeno dolazio prilično izbezumljivali. Kada je na snagu stupila karantena i medijskim je prostorom, službenim i neslužbenim, počelo kružiti mnogo kontradiktornih teza i uputa, mogle smo pratiti live stream stavova gotovo svih svojih prijatelja i poznanika (plus onih petstotinjak ljudi koje imamo na društvenim mrežama, a ne znamo tko su). Rezultati, kao i polazišne informacije, bili su prilično šaroliki. U kombinaciji s općim stresom nabijene godine i frustracijom ograničenog kretanja, sukobljeni su stavovi postali eksplozivni – više nego ikada dosad.

Svog sam prijatelja vidjela nedavno, nakon gotovo punih godinu dana. Iako sam planirala razgovarati o temama koje su mi se činile provokativnima, u nekom smo trenutku, ispijajući otprilike treću čašu bijelog vina, spomenuli aktualnu pandemiju. Razložio je svoj slučaj kratko, plaho i jednostavno, sliježući ramenima: cijela mu se situacija činila čudnom, osjećao je da se otvara prostor za manipulaciju i ograničenje sloboda, informacije su bile nedostatne i proturječne, a neki su se izvori automatizmom cenzurirali, iako mu nije bilo jasno čemu histerija cenzure ako je doista riječ o besmislicama. Sjedeći kod kuće pred svim tim sukobljenim istinama, osjećao je da mora nešto reći, konkretno, na Facebooku.

Začudila sam se što me manje iznenadio njegov kut gledanja, a znatno više smireni ton kojim je govorio i činjenica da mi je sve zvučalo relativno razložno. Ne toliko da bih se složila s njim, ali nisam imala ni potrebu nastaviti razgovarati o tome ili mu oponirati. Iskreno, da sam to i željela, ne bih znala kako. Jer nije u krivu – situacija je čudna, vodstvo nije konzistentno, objašnjenja su neprestano nedovoljna, povjerenje koje moramo imati u mehanizme koji bi nas trebali čuvati veliko je, a ne možemo osjećati da je sasvim opravdano. Da se razumijemo, čuvajte se, cijepite se i nastojte ne paliti papirnate konstrukcije s licem Billa Gatesa. Ipak, imati određeno nepovjerenje u dominantne narative i osjećaj nelagode prema strukturama moći i kontrole u ovim okolnostima nije samo ljudski nego je i razumno. To vrijedi u izvjesnim granicama, i to ako ne ugrožava druge ljude, čak ni hipotetski, čak ako i ne vjerujete da im možete naštetiti – jednostavno nemojte riskirati.

Fake News

Dakle, Hillary Clinton pripada vještičjoj zajednici, a početkom karantene jedan se muškarac kleo da ima insajderske informacije o tome kako su izvanzemaljci zaposleni da bi pomogli održati lockdown. Trumpov uspon na vlast, koji jedva čekamo potisnuti, ojačao je do neviđenih razmjera nepovjerenje prema medijima. Osim što je brundao o lažnim vijestima svaki put kad bi mu se predbacilo nešto što mu nije odgovaralo, njegovi su predstavnici u službenim obraćanjima izgovarali doista nadrealne količine besmislica i laži. Njegov je uspjeh dijelom bio uvjetovan upravo njegovom (kvazi)antiinstitucionalnom pozicijom, uspijevao je apelirati na javnost istodobno kao antielita, antiintelektualac, antisistemski element i, bognampomogao, neka vrsta utjelovljenja američkog sna.

Jest da se nalazimo na geografski sigurnoj udaljenosti od SAD-a, ali s obzirom na moć te zemlje i njezinu prisutnost u općoj imaginaciji zapadnjačkog svijeta, nikada nismo dovoljno sigurni, a spektakularni ekstremi američkog društva obično ilustriraju neke globalne tendencije na koje ni naše društvo nije imuno.

Godine 2017. na kontroverznom blogu 4chan objavljena je QAnon teorija o sotonističkom krugu koji pokušava iskorijeniti upravo Donald Trump, a recentne ankete pokazale su da u nju vjeruje četvrtina ukupnog stanovništva SAD-a. Rezultati sličnog istraživanja provedenog u Velikoj Britaniji ukazuju na jednake brojke i s druge strane velike bare. Velik dio prosvjednika koji su upali u vošingtonski Capitol početkom siječnja upravo posvećeno vjeruje u QAnon. Iskrivljenja stvarnosti postaju manje komična kad se prisjetimo da je poticanje izrazitog nepovjerenja u medije i strukture moći jedan od osnovnih mehanizama totalitarnih režima u borbi za vlast.

Ali tu postoji još jedna zanimljiva pravilnost. Naime, većina osoba podložnih teorijama zavjere su muškarci. Istraživanje provedeno u Delawareu usmjereno prije svega na teorije zavjere u vezi s koronavirusom pokazalo je da su rodni omjeri prilično drastično na strani jačeg spola, bez obzira na ideološku i političku pripadnost ili osjećaj objektivne ugroženosti u kriznim vremenima. Studijom objavljenom na stranici Sveučilišta u Cambridgeu utvrđeno je da su osnovne karakteristike koje čine muškarce podatnijima za teorije zavjere ‘naučena bespomoćnost’ i ‘zavjereničko razmišljanje’, što je znatno slabije izraženo kod žena.

Načelno sklonije poduzimati preventivne korake kada je riječ o zdravlju i socijalizirane tako da u nesigurnim vremenima iznalaze načine zadržavanja osjećaja kontrole, pripadnice ljepšeg spola znatno će rjeđe posezati za zavjerama i češće će pratiti upute stručnjaka. Muškarci, koji u prosjeku teže podnose gubitak kontrole i tuđe vodstvo, spremniji su vjerovati čak i slabo vjerojatnim teorijama, osobito kad imaju osjećaj da su ih sami ‘otkrili’.

Erin Cassese, jedna od autorica studije, smatra da se rodna pravilnost u sklonosti teorijama zavjere može objasniti promjenama u suvremenim rodnim dinamikama i činjenicom da ih mnogi muškarci – ne podnose baš najbolje: ‘Mislimo da uvjerenja o maskulinitetu i rodnim ulogama mogu objasniti ovu razliku. Muškarci reagiraju na nesigurnost prouzročenu pandemijom, ali i na ekonomsku nesigurnost. To možda na različite načine rezonira kod muškaraca i žena upravo zbog očekivanja jačeg spola da osigura egzistenciju.’ Naravno da će ta ‘očekivanja’ zvučati smiješno mnogim ženama koje su odavno naučile biti samostalne i nositi ne jednak, nego osjetno veći teret brige o obitelji i kućanstvu, ali to je nasljeđe duboko ukorijenjeno te mnoge muškarce i dalje opterećuje nejasna priroda njihovih ‘novih uloga’.

Ekstremna desnica u punom sjaju

Vrijedi napomenuti i da veliki broj teorija zavjere ima seksističke temelje ili implikacije te da su one najraširenije među inačicama onoga što se često naziva alt-right, odnosno suvremenim varijantama ekstremnih konzervativnih ideologija utemeljenih na seksizmu, bjelačkom suprematizmu, antisemitizmu i sličnom talogu najmračnijih segmenata naše civilizacije. Nažalost, one nikada ne dolaze u nekim optimističnim i simpatičnim narativima, pa tako nitko ne govori o nevidljivim kolonijama sretnih jednoroga koje će se materijalizirati ako postanemo ljubazniji jedni prema drugima i planetu na kojem živimo. Teorije urote apeliraju na strah i bijes, pozivaju na nasilje prema pojedincima ili skupinama, najčešće već marginaliziranih ili ranjivih ljudi.

Problem je u tome što su te pretpostavke često iznimno sulude ili izgrađene na lažima i besmislicama pa je o njima nemoguće polemizirati. Dio je rekreativnog užitka u teorijama zavjere za one koji se njima vole pozabaviti u izazivanju drugih ljudi na verbalno hrvanje u kojemu ne može biti pobjednika. Otprilike kao da dvije osobe sjede za igraćom plohom, ali jedna igra šah, a druga damu. Pozivati se na stvarne informacije, osobito kada su toliko zdravorazumske da su općepoznate, samo će izazvati kontraefekt kod zavjerenika jer njihove teorije počivaju upravo na sumnji u te istine.

Ponekad je naići na objavu Faktografa izvantjelesno iskustvo. Primjerice: ‘Osnivači Facebooka i Twittera nisu uhićeni, Nancy Pelosi i Mike Pence nisu ‘pogubljeni’. Na nepostojećemu Međunarodnom vojnom sudu za ljudska prava Joe Biden nije ‘pogubljen’ zbog ‘zločina nad djecom i čovječanstvom’, a inauguracija Donalda Trumpa nije ‘planirana 4. ožujka 2021.’ Portal Istinom protiv laži Bidena je lažno proglasio mrtvim drugi put u posljednjih mjesec dana.’ Simptomatično je da se web stranica koja je u posljednje vrijeme, čini se, odradila više pogubljenja od Francuske revolucije zove Istinom protiv laži, što je upravo retorika koja djeluje primamljivo teoretičarima zavjere.

Zanimljivo je da je mojem prijatelju činjenica da mu Facebook uklanja postove samo dodatno rasplamsala uvjerenje kako je na tragu nečemu, ili ako već ne to, svakako mu je proradio inat, a za očekivati je da će upravo tako reagirati veliki broj ljudi koji su otvoreni za takve ideje.

S obzirom na rast ekstremne desnice, incela i naizgled pitomijih varijanti fašistoidnih stavova koje su prisutne u svim strukturama suvremenog društva, očito je da čovječanstvo pati, a znamo da je čovjek kojeg nešto boli opasniji od gotovo bilo čega drugog na svijetu. Netko tko vjeruje da je Hillary Clinton vještica, a Meghan Markle robot na neki način nikome ne šteti.

No problem je što nas do tih suludih izvrtanja stvarnosti dovodi osjećaj beznađa i besmisla, koji nije moguće podvesti pod aktualnu pandemijsko-ekonomsku krizu jer je riječ o dubljim i trajnijim problemima. S druge strane, vjera u šašave teorije prema kojima su ptice nadzorni dronovi ukazuje na podložnost i znatno opasnijim stavovima koji u bilo kojem trenutku mogu eruptirati na načine koji nikome nisu u interesu. Paranoidni mentalni sklop počiva na projekciji straha koji se može povezati sa stvarnim osobama ili pojavama nadograđivanjem njihova značenja, doživljavajući ih kao izravnu opasnost.

Istina vs. istina

U suvremenom svijetu postoji mnogo toga što nam može stvarati nelagodu. Ne moramo biti ni mudraci ni paranoici kako bismo vidjeli da stvari nisu baš dobro postavljene, ali čak i ako uočimo gdje su pogrešni spojevi društva u kojem živimo (a mehanizam je toliko složen da je teško vjerojatno da ih baš uvijek jasno razaznajemo), ne znamo kako bismo te čvorove raspetljali. Taj osjećaj nemoći može voditi u bijes koji uglavnom brzo izgara, letargiju čiji je paralizirajući učinak vrlo opasan, racionalizacije i kompenzacije koje su možda najučestaliji modus podnošenja pritiska te posezanje za velikim pričama i sustavima koji će nam objasniti svijet. Spoiler alert: sve ono što nas uvjerava da nam može objasniti svijet ne bi trebalo zaslužiti naše povjerenje jer čak i najosnovnije skice svijeta zahtijevaju ipak više prostora od bilo kojeg threada na Redditu.

Ali nije za takvu situaciju odgovoran samo fan fiction koji je pošao po krivu i postao dogma za masu zbunjenih ljudi diljem svijeta. Za to su zaslužne i manipulacije koje dopiru sa službenih adresa, bilo medijskih, političkih ili znanstvenih. Neugodna istina o istini glasi: ona gotovo nikada ne postoji u čistoj formi. A upravo nijanse sive mogu podložne umove lako povući u crnu rupu, gdje razumna sumnja naglo prestaje biti razumna, a prestaje biti i sumnja te prelazi u zacementirano uvjerenje, slijepo u odnosu na svoje kognitivne disonance. S druge strane, ozbiljni problemi koji opsjedaju suvremeni svijet nekako ne prizivaju jednak intenzitet, kao da primjerice neminovno uništenje planeta zbog zagađenja nije dovoljno spektakularna tema za online i offline militante.

Znate li da je prvi znanstveni uvid o globalnom zatopljenju kao učinku ljudskog djelovanja objavljen još u 19. stoljeću? Unatoč tome što već godinama postoji stopostotni konsenzus znanstvenika da imamo još jako malo vremena za smanjenje emisije ugljikova dioksida i – spašavanje svijeta, ljudima je ovu istinu masovno nemoguće prihvatiti. Intelektualno uglavnom prihvaćamo da je to točno, ali nekako nam se ne čini stvarnim. A kada osobe na najvišim pozicijama moći podilaze ideji da je riječ o izmišljotini, nekoj vrsti teorije urote, previše je ljudi spremno povjerovati u tu verziju priče. Pritom jedini ozbiljni učinak može biti postignut ako neke od najjačih svjetskih korporacija promijene svoje djelovanje, što one sustavno odbijaju, iako su ljudi-gušteri u tim korporacijama savršeno svjesni crne budućnosti koju nam svima kroje. Da se razumijemo, to nije izlika za neodvajanje otpada ili masovnu konzumaciju hrane životinjskog podrijetla. To bi bio dobar teren za pravednički bijes i društveni pritisak na moćnike. No čini se da je tzv. chemtrails atraktivniji.

Vratimo se slučaju mojega starog prijatelja. Druga je večer, ali ista scenografija (moj dnevni boravak) i isti rekviziti (boca srednje dobrog bijelog vina). Ipak, ton razgovora nešto je drukčiji. Primjećujem da se moj prijatelj svako toliko vraća na teme koje mi podižu osjećaj nelagode. Odjednom izgovara fraze kao što su ‘vi koji ste opsjednuti koronom’ i ‘ne mogu vjerovati da je svijet stao zbog prehlade’, a da ne spominjem izlete u masoneriju i nekoliko neobičnih ideja o migracijama. Mozak mi se trenutačno pregrijao i nisam čak imala potrebu osvrnuti se na sadržaj izjava, ali skrenula sam mu pozornost na vokabular koji koristi, a da pritom efektivno razgovara sam sa sobom. Kako se dogodilo da smo odjednom neki ‘mi’ ni više ni manje nego ‘opsjednuti’ nečime što sasvim sigurno nije ‘obična prehlada’? Ne moram vam reći da razgovor nije baš sretno završio.

Problem je s ovim obrascima mišljenja što su ekspanzivni i u suštini nekomunikativni. Kreću od pozicije koja je a priori agresivno defenzivna, a osoba prestaje biti receptivna za protuargumente jer svako suprotno mišljenje doživljava kao napad ne samo na svoje mišljenje nego i na vlastiti integritet. Zato bizarne ideje prestaju biti samo otkačena fiksacija i dio šarma ljudi koje bezuvjetno volimo te postaju element ozbiljnog razdora koji uništava ljubavne i prijateljske odnose, što zavjerenike samo dodatno učvršćuje u njihovim kvazipravedničkim stavovima. Nema pametnog rješenja. Možemo se samo nadati da će se svijet u dogledno vrijeme dovoljno stabilizirati da nikome neće trebati nadrealne znanstvenofantastične teorije kako bi osnažio osjećaj sigurnosti u svijetu. U međuvremenu, informacije primajte i prenosite cum grano salis, a ljudima kojima se mentalna soljenka očito prosula oprostite umjereno.

Piše: Ana Fazekaš

Tekst je objavljen u tiskanom izdanju magazina Elle #222

Pročitajte i...

Filtrirane i editirane fotke na društvenim mrežama mogle bi biti kažnjive

Novi zakon propisuje da se uz obrađene fotografije pojasni kako su točno izmijenjene

Je li digitalni detox realističan?

Nakon što su u vrijeme lockdowna društvene mreže doživjele porast korištenja od preko 40%, sve se više ljudi, uključujući i brojne celebove odlučuje odmoriti uz ugašeni internet

Kraj jedne ere: Kako je selfie postao sinonim za selfish… i što pandemija ima s tim

Jeste li primijetili promjenu na društvenim mrežama? Nakon godina probijanja kroz nepregledne gomile fotošopiranih autoportreta, napućene usnice i Bambi eyes počinju nestajati s radara virtualne zbiljnosti. To je vrlo vjerojatno jedina pozitivna stvar koja nam se dogodila u 2020.

Velik odaziv: Više od 80 posto djelatnika hotela Olympia i Olympia Sky se cijepilo

Od 120 zaposlenika u hotelima Olympia i Olympia Sky – cijepljeno čak njih 95!

Preminuo slavni dizajner Alber Elbaz

Svijet je napustio u 59. godini, samo nekoliko mjeseci nakon pokretanja vlastita brenda AZ Factory

▲ Povratak na vrh