Najbolji filmski trenuci i najvrjednije životne lekcije neustrašive Jeanne Moreau

13.10.2020.

Pronađite modnu i životnu inspiraciju u filmografiji originalne femme fatale

Jedna od najmarkantnijih glumica prošlog stoljeća čije je nevjerojatno lice i fantastičan talent obilježio kinematografiju pedesetih i šezdesetih godina, Jeanne Moreau bila je i ostala inspiracija na filmu i izvan njega. 

Kao školovana glumica, Moreau je karijeru započela na kazališnim daskama da bi s vremenom i ne bez muke konačno stala pred kamere nekih od vodećih redatelja razdoblja koje će u filmskoj povijesti ostati zapamćene kao Novi val. Intenzivnog pogleda uokvirenog podočnjacima i senzualno obješenih usana, Moreau se nije smatrala klasičnom ljepoticom, a snimatelji je nisu smatrali fotogeničnom. Zato je odluka kultnog redatelja Louisa Mallea da je gotovo posve ogoli od šminke i predstavi kao novu iteraciju fatalne žene pod prirodnim svjetlom, u jednostavnoj odjeći i opirući se konvencionalnom muškom pogledu bila gotovo revolucionarna. Jeanne Moreau zaokrenula je povijest reprezentacije ženskosti u filmskoj povijesti.

Njezina je karijera bila duga i bogata, Moreau je glumila aktivno još i u svojim osamdesetima, neopterećena pritiscima kulture koja privilegira mladost. U svome je stilu prokomentirala u intervjuu za New York Times 1995. godine: „A što bih trebala napraviti? Upucati se? Nikad me starenje nije brinulo. Ako ste ekstremno, bolno opsjednuti starenjem, to se vidi. Život ne staje u tridesetoj. Za mene je dob samo broj, samo je broj! Koga briga?“ 

Ascenseur pour l’échafaud (Lift to the Scaffold) 1958. 

r. Louis Malle 

Modernistički noir triler s kojim je debitirao Louis Malle uvodi Moreau u ulozi bogate udane žene koja navodi ljubavnika da joj ubije muža te oblikuje čitavu spletku kako bi se njezina namjera obistinila. Moreau je tada snimila već dvadeset nezapaženih filmova, no suradnja s Malleom konačno ju je lansirala: „Devet godina loših filmova, bila je to filmska adolescencija. Nikad se nisam osjećala opušteno pred kamerama jer sam bila svjesna koliko sam daleko od ljepotice,“ rekla je kasnije. Na stranu koliko je teško povjerovati da se ta prekrasna žena smatrala ičime drugim negoli prekrasnom ženom, njezina je tada nekonvencionalna ljepota prvi puta zaista zasjala na platnima upravo zato što je Malle znao s njome raditi. Moreau je u ovom filmu odjevena u niz jednostavnih, relativno konzervativnih jednobojnih kombinacija koje prepuštaju spotlight njezinu licu, osobito očima uokvirenima crnom olovkom. 

Les Amants (The Lovers) 1958. 

r. Louis Malle 

U drugoj suradnji s Malleom, Moreau je dobila status nove vrste seks simbola, osobito zahvaljujući kontroverznom prizoru seksa u kojem žena – doživljava orgazam. Optužbe za pornografiju frcale su u šokiranoj javnosti kojoj je čak i taj relativno suzdržani prikaz ženskog seksualnog užitka bilo teško progutati, no s druge su strane mnogi (i mnoge) bili posve oduševljeni prijelomnim momentom, kao i prekrasnom Jeanne Moreau koja u ovome filmu igra elegantnu ženu u jednostavnim haljinama akcentiranima fetiš objektima poput bisera, šešira, krznenih kaputa i rukavica… 

La Notte (The Night) 1960. 

r. Michelangelo Antonioni 

Antonionijev uron u prikaz bračne dosade i buržujske blaziranosti donio je još jednu idealnu ulogu za Jeanne Moreau pored neizbježnog Marcella Mastroiannija. Udana za slavnog romanopisca, obrazovana i kompleksna žena ne pronalazi sreću u njihovom glamuroznom životu te luta Milanom u potrazi za sjećanjima na nekadašnju strast. 

Jules et Jim 1962. 

r. François Truffaut 

Sami je novovalni genijalac film nazvao „subverzivnim filmom apsolutne slatkoće“, no Jules et Jim intenzivna je studija ljubavi, senzualnosti i prijateljstva, fokusirana na ljubavni trokut u kojem se sreća, nježnost i okrutnost izmjenjuju u bljeskovima. Moreau je s ekspresivnim bila idealna za ulogu Catherine koja je ostala možda najpoznatijom ulogom Jeanne Moreau u njezinoj bogatoj karijeri. Truffaut je opisao Jeanne kao Catherine ovako: „Njezine kvalitete kao glumice i kao žene učinile su Catherine stvarnom pred našim očima, učinile je uvjerljivom, ludom, posesivnom, strastvenom, ali prije svega, neodoljivom.“ 

Eva 1962. 

r. Joseph Losey 

U ovome filmu do izražaja dolazi fatalno zavodljiva strana Jeanne Moreau u ulozi kurtizane koja potpuno zaluđuje pomalo sirovog velškog romanopisca koji je ubrzo počne proganjati diljem Venecije. Pored nezaboravnog mačkastog poteza crnim tušem, Moreau u ovoj ulozi pomaže da zablista i Pierre Cardin kao dizajner fantastičnih kostima (i njezin višegodišnji ljubavni partner). 

La Baie des Anges 1963. 

r. Jacques Demy 

Moreau izgleda fantastično u neočekivanom izdanju kao platinasta plavuša u ulozi još jedne britke, pametne i nepopravljivo komplicirane žene koja ovoga puta napušta muža i djecu kako bi zadovoljina nezadrživu potrebu za uzbuđenjem i uspjehom. Njezina kaotična garderoba u filmu reflektira njezine unutarnje emocionalne skokove dok je pratimo u njezinim ljubavnim i kockarskim rizicima… 

Mata Hari, Agente Segreto H21 1964. 

r. Jean-Louis Richard 

Iako najslavnija špijunka u povijesti nije možda postala najboljom ulogom Jeanne Moreau, svakako je donijela najekstravagantniju garderobu. Igrajući nizozemsku egzotičnu plesačicu, optuženu da špijunira za Njemačku tijekom Prvog svjetskog rata, Moreau je odjevena u kreacije ruskog dizajnera po (umjetničkom) imenu Erté koji je kostime radio i za originalnu Mata Hari, kao i za Josephine Baker, Annu Pavlovu te plesačice u Folies-Bergère. 

Diary of A Chambermaid 1964. 

r. Luis Buñuel 

U svojoj je autobiografiji My Last Breath Buñuel napisao o Moreau: „Kada hoda, njezino stopalo podrhtava posve lagano na visokoj peti, sugerirajući određenu napetost i nestabilnost.“ Ta je tenzija bila idealna za naslovnu ulogu u Buñuelovoj adaptaciji romana Octavea Mirbeaua. Sobarica svjedoči perverziji, licemjerju, zadrtosti i brutalnosti nadređenih i svojih kolega u Normandiji tridesetih godina, prepuštajući se isprva prezrivoj osudi, zatim pokazujući krutost vlastite snobovštine… 

The Yellow Rolls-Royce 1964. 

r. Anthony Asquith 

Trodijelna komedija prati povijest naslovnog automobila kako mijenja svoje vlasnike, počevši od britanskog aristokrata čija je lady upravo Jeanne Moreau. Film se nije proslavio unatoč prilično impresivnom ansamblu, koji je uz Moreau uključivao Ingrid BergmanRexa HarrisonaOmara Sherifa i Shirley MacLaine, no kostimi koje su izradili Pierre CardinEdith Head i Antonio Castello definitivno su ukrali pozornost. 

Viva Maria! 1965. 

r. Louis Malle 

U ovome filmu, ponovno s Malleom koji joj je obilježio karijeru, Moreau se dokazala i kao dobra komičarka, uz bok Brigitte Bardot. Naizgled nevini buddy movie s provokativnom dimenzijom budući da junakinje, obje po imenu Maria, slučajno otkrivaju striptiz kao cirkuski act, film je navukao bijes J. Edgara Hoovera (tada šefa FBI-a) zbog političkog podteksta koji je raspalio po katoličkog crkvi, buržoaziji i militantnom imperijalizmu. 

Mademoiselle 1966. 

r. Tony Richardson 

Iako je u svoje vrijeme film prilično loše prošao kod kritike i publike, dijelom upravo zbog sirovog prikaza seksualnosti i seksualne frustracije provincijalne učiteljice, film Mademoiselle dao nam je iznimno značajan lik predivne Moreau. Autor ishodišnog djela, Jean Genet, poznat po mračnim prikazima ljudskog i društvenog dna, stvorio je lik koji je Moreau zapravo mrzila i mrzila igrati, ali je prepoznala silinu predloška koji joj je omogućio jednu od najmonstruoznijih i najrevolucionarnijih uloga u karijeri. 

Great Catherine 1967. 

r. Gordon Flemyng 

Bazirana na predlošku G.B. Shawa, ova slapstick komedija prikazuje slavnu rusku caricu kao hiperseksualnu žderačicu muškaraca iz čijih se ruku pokušava živ izvući ukočeni britanski oficir kojega je igrao Peter O’Toole. Povijesni su kostimi dužno raskošni, a produkciju su pratile uzbudljive glasine poput (evidente laži) da je Moreau nosila stvarne dragulje dinastije Romanovih. 

La Mariéétait en noir (The Bride Wore Black) 1968. 

r. François Truffaut 

Kao neka proto-verzija Kill Bill-a, ovaj Truffautov hommage Hitchcocku prati sustavnu osvetu udovice čiji je muž ubijen na sami dan njihova vjenčanja. Napuštajući potencijal tragičke izvedbe u ovoj ulozi, Moreau prati Truffautovu uputu da igra „kao iskusni radnik na zadatku: savjesno i uporno“. Naslovna junakinja tijekom čitava filma nosi isključivo crno i bijelo, a kostime je još jednom dizajnirao Pierre Cardin, nedugo nakon što su prekinuli svoju turbulentnu aferu. 

La Vieille Qui Marchait Dans la Mer (The Old Lady Who Walked in the Sea) 1991.  

r. Laurent Heynemann 

U kasnijoj fazi svoga rada Moreau je počela režirati vlastite filmove i nastavila nositi slojevite i provokativne uloge poput naslovne u neobičnoj komediji Laurenta Heynemanna. Lady M., koja svako jutro pokušava zaliječiti bol morskom šetnjom otkriva se kao mnogo mračnija osoba no što se činilo, čiji je luksuzni život osiguran nizom prevara i ucjena. Nova mlada ljubav u njezinu životu mogla bi mu promijeniti kurs, ali njezin je partner nije spreman olako pustiti… 

Piše: Ana Fazekaš

Fotografije: Profimedia

Pročitajte i...

Arhitekti koji su ipak odabrali modu

Koji su to velikani mode karijeru započeli kao arhitekti?

Najbolji zvjezdani Halloween outfiti 2020

Ova godina puna je "tricks", a vrlo malo "treats", no to nije spriječilo celebove da se dobro provedu kod kuće

7 filmova zbog kojih se zaželimo putovanja vlakom

(ne biste vjerovale, ali nijedan nije ekranizacija Ane Karenjine…)

▲ Povratak na vrh