Kratka povijest ‘summer body’ koncepta

17.07.2021.

Odolijevajući prijetnjama ozonskih rupa i štetnosti UV zračenja, preplanulost je u 20. stoljeću postala obilježje zdravlja i ljepote. Ispruženo, obnaženo, okupano sunčevim zrakama, tijelo je ljeti predmet svih pogleda, no uz ideju prirodnosti i opuštenosti, iza hashtaga #summerbody kriju se i novi izazovi, društveni imperativi te bolna tiranija idealnog tijela -  čvrstog, preplanulog, zavodljivog. Ljeto nas skida, ali oslobađa li nas zaista?

Priprema, pozor, start! Kako se približava ljetni solsticij i rastu temperature, tako se čednost povlači, ramena razgolićuju, noge izlažu pogledima… Kao i svi drugi, uskoro ćemo jurnuti na plaže naoružane kremama za sunčanje, novim (teksturiranim!) bobom i, ako smo dobro odradile domaći zadatak, saturirane beta-karotenima i ponosne na uspješno savladanu lekciju o ‘3 kile manje za ulazak u kupaći’. Negdje u Medulinu, Lošinju ili Tučepima pridružit ćemo se bujici tijela u horizontali, spremnih na disciplinirano prženje u lovu na zanosnu, brončanu put. No jeste li se ikad upitali odakle taj običaj?

Vjerojatno nikad niste razmišljali o tome, no nema ničeg prirodnog u tome da ljeti hrlimo na obalu kako bismo se ispružili na vrućem pijesku i sunčali. Jednako kao što nije nimalo prirodno da na plaži pogledima izlažemo dijelove tijela koje ostatak godine skrivamo ili da kontakt s užarenim sunčevim zrakama i vjetrom na trbuhu doživljavamo kao nešto posebno ugodno.

Zaronivši u stotine arhiva, francuski povjesničar Christophe Granger u megahitu ‘Ljetna tijela’ (Les corps d’été) istražio je i dubinski analizirao evoluciju svih društvenih i kulturnih dimenzija tijela u posljednjih sto godina. Suprotno onome što bismo mogli misliti, ljeto je dugo bilo demonizirano, koliko zbog straha od mikroba i epidemija, toliko zbog vladajućih estetskih kanona.

Bijela put ističe se kao ideal ljepote još u Bibliji, a kolektivno skrivanje od sunčevih zraka stoljetni je imperativ za elite koje su naglašenim bljedilom potvrđivale svoj društveni status. Žene su svoj alabastreni ten isticale mliječnim kupkama i eliksirima od limuna, a uz naprašivanje lica nama nezamislivim miksom krede, brašna i olova, neke su za ljepotu bile spremne posegnuti i za radikalnijim metodama poput puštanja krvi. Ukratko, ljetna sezona bila je omražena, djecu se učilo da nipošto ne idu na sunce, a takvo se ponašanje još potkraj 19. stoljeća poticalo dramatičnim vijestima o serijskom umiranju od toplinskih udara.


SUNCE NA PROZORČIĆU

No masovnim uvođenjem cjepiva i sterilizacijom hrane strah od mikroba postupno jenjava i praksa se mijenja: studije potvrđuju blagotvorno djelovanje sunca na razne bolesti, a liječnici potiču odlazak u prirodu i zagovaraju uživanje u toplini, suncu i svjetlosti koje čovjeka povezuje sa svim osjetilima.

Između dva rata rađa se i novi oblik odmora, u početku namijenjen eliti, a uvođenjem plaćenih godišnjih odmora i svima ostalima. Stare prakse preko noći postaju anakrone, a nove elite, obrazovanije i progresivnije, promiču koncept ‘tjelesnog kapitala’ koji nameće nove kodekse ponašanja. Reportaže iz ljetovališta promoviraju nove obrasce ponašanja, utemeljene na prirodnosti i opuštenosti, koji veličajući ljepotu vitkog, oblikovanog i preplanulog tijela. Dok su škole i dalje podijeljene na muške i ženske, plaže su miješane, a tijela ispružena na vrelom pijesku više ne traže samo preplanulost nego i užitak u dodiru sunca na koži, senzualnu ugodu tog novog iskustva obnaženosti, koja je ostatak godine pod strogom kontrolom.

Nova liberalizirana estetika ‘ljetnog tijela’ potaknula je Grangera da istraži kontekst u kojem je nastala: ‘Činilo mi se zanimljivim shvatiti kako je došlo do toga da smo, naizgled niotkuda, izmislili vrijeme i mjesto gdje se možete razgolititi, ispružiti na pijesku u javnosti, izložiti suncu i pogledima… U jednom smo trenu anulirali sve postojeće kodove i ljeto pretvorili u sezonu u kojoj se društveni kriteriji definiraju u odnosu na tijelo. Tijelo nas predstavlja, govori u naše ime.’

BITKE ZA PLAŽU

Pokazati se na plaži u 30-ima za elitu je pitanje bontona, ljeto postaje nova omiljena sezona, a sunce eliksir mladosti. Ipak, Granger nas podsjeća na to da običaji koji nam se a priori čine logičnima i prirodnima, nisu takvi bili oduvijek: ‘Plažu danas doživljavamo kao mjesto lišeno svih problema, no tijela na suncu nisu bila izložena samo UV zrakama – ona su bila društvena tijela par excellence. Na njima su se lomila pitanja politike, morala, religije… Rađanje ‘ljetnog tijela’ pratili su jake emocije i animozitet koji su povremeno prerastali i u prave bitke.’

Za konzervativne struje tijelo utjelovljuje cijeli sustav vrijednosti, simbolički kapital koji izmiče kontroli i prijeti urušavanju morala. U lovu na vještice diljem Francuske organiziraju se lige protiv ‘dekadencije, erotizma i nemoralnog ponašanja žena’, 1927. u Bretanji ogorčene gomile kupače na izlasku šibaju koprivama, a sukobi kulminiraju 1934. kad prosvjednici uz slogan ‘Francuska mora živjeti u čistoći’ pokušavaju zauzeti parlament. Istoga ljeta u Lotu, južno od Cahorsa, skupina biciklista uređuje plažu na obližnjem jezeru izazivajući sablazan male ruralne zajednice. Križarski rat protiv ‘orgija’ počinje prosvjedima i peticijama, kulminira oružanim prijetnjama i svećenikovom odlukom da im uskrati pričest, a završava dekretom kojim gradonačelnik točno propisuje koliko kože smije biti izloženo pogledima. Slične uredbe uskoro donose i Biarritz, La Rochelle, Arcachon…

TEST ŠTIPANJA

No povijest nezaustavljivo grabi naprijed. Tajice, suknje i haljinice za brčkanje skratile su se još u dvadesetima, ramena, dekolte i noge otkrivaju se u tridesetima, dok će četrdesete ostati zapamćene po bikiniju, a sedamdesete po monokiniju.

Francuska 1936. uvodi dva tjedna plaćenog odmora, Ambre Solaire upisuje se u povijest kao prva krema za sunčanje, a popularni časopis Canard Enchaîné udarni tekst posvećuje ‘tjeskobi kupaćeg kostima’ i ženskim patnjama u odjevnom predmetu ‘koji sve otkriva – i ništa ne oprašta’. Novi društveni kodeks, primjećuje Nouvel Observateur, nalaže da tijela moraju biti ‘vitka i preplanula, a ten boje endivije, opušteni mišići i zaobljeni bokovi odjednom poprimaju tragičnu važnost’.

Unatoč svemu, društveni slojevi na plaži blijede, a ženski tisak idealizira ljeto gradeći mit o demokratizaciji tijela koja se, svedena na svoj ‘prirodni jezik’, susreću i miješaju. ‘Ljeti je na plažama, uz minimum odjeće, gotovo nemoguće društvenu klasu neke žene detektirati prema izgledu (…) Budući da one društveno privilegirane nastoje izgledati što jednostavnije i prirodnije, dok se one skromnije trude djelovati rafinirano, mogli bismo neku princezu zamijeniti za dadilju, i obrnuto’, piše novinarka francuskog Ellea u lipnju 1965. godine.

Ma koliko privlačna, ta je vizija prema Grangeru bila i ostala čista iluzija: ‘Istina, pravila igre se mijenjaju, no onaj tko se ne uklapa, tko ne vlada novim kodovima – u startu je diskvalificiran. I u tome je cijeli paradoks. Kupaći kostim trebao je osloboditi tijelo uštogljene gradske odjeće u korist slobodnijeg i spontanijeg allurea, no ta se opuštenost pokazala vrlo relativnom, a postizanje ‘prirodnosti’ izrodilo se u ambiciozan pothvat koji traži brojne kompetencije. Uštipnite se i znat ćete imate li pravo na kupaći kostim’, savjetuje francuski Elle 1959., referirajući se na ‘test štipanja’, novu tehniku mjerenja masnih jastučića koja utjelovljuje znanstveni akcent i duh modernosti. ‘Također, morate poraditi na držanju kako biste uvijek djelovale prirodno i opušteno, ali pritom se ni na trenutak ne smijete zaboraviti i prepustiti trenutku.’ Toliko o prirodnosti i opuštenosti!


MONOKINI vs. BURKINI

Novi ljetni kodovi pred ženu stavljaju i ozbiljan zadatak menadžiranja vlastitog tijela. Tijelo je postalo kapital, neki se u tome snalaze sjajno, neki su izgubljeni, a između tih krajnosti mnogo je nijansi iz kojih će se kristalizirati nova kultura koja idealizira mladost i slobodu. Nekad skandalozni bikini postaje sve sićušniji, a potkraj 60-ih odbacivanjem gornjeg dijela blaženo sjedinjenje sunca i tijela iznova stavlja na stup srama. Godinama kasnije, dok diljem Azurne obale odjekuju lascivni stihovi Gainsbourgova megahita ‘Sea, sex and sun’, a Paris Match se najozbiljnije pita ‘traumatiziraju li gole grudi djecu’, državna anketa iz 1975. ukida sve dvojbe. ‘Monokini? Francuzi su za!’

Bitka je dobivena, ali ne i rat. Moralisti i političari neke svoje borbe još biju na plažama. Iako je u 21. stoljeću uživanje u suncu i moru ponajprije vrijeme bezbrižnosti, prilika da se riješimo loših vibracija i radimo ono što želimo, a ne ono što moramo – teško je zanemariti pritisak društvenih normi i očekivanja koji se zrcale u tuđim pogledima.

Toliko proklamirano pravo na različitost u praksi se, podsjeća nas Granger, često svodi na iluziju: ‘Što znače tri-četiri kilograma viška i zaobljeni bokovi, najvažnije je odbaciti sve umjetno’, moglo se čitati u Expressu davne 1966. godine. Višak kilograma politiziramo već pola stoljeća, ali je li ženama sada lakše nositi te kilograme? Ne vjerujem. U konačnici se uvijek vraćamo imperativu tijela kao kapitalu mladosti koji treba pomno održavati jer estetski i odjevni kodovi pokazuju da na plaži i dalje nema mjesta za sve. Kršeći društvenu normu koja nalaže da se ljeti svedemo na svoje tijelo, da ga pokažemo i ogolimo od svakog znaka pripadnosti, muslimanke u burkinijima ruše pravila ljetne igre.

Nekad su gradonačelnici u ime katoličkog morala zabranjivali odjeću koja otkriva ruke ili bedra, a 90 godina poslije problem postaje njihova ‘zamotanost’. U svemu tome najzanimljivije je da norma u ime koje se sudi kako trebamo izgledati na plaži – razodjeveni, depilirani, preplanuli – ne sadrži ništa prirodno. Jedan arbitrarni moral, institucionaliziran s vremenom, pomeo je sve ostalo.

Dobro došli u ljeto 2021., u kojem su tijela i dalje društveni transparenti, a plaže političke arene u kojima će, nadamo se, ove godine zapuhati neki tolerantniji vjetrovi.

Piše: Ana Ahel

Fotografije: Profimedia, Instagram

Pročitajte i...

Muči li vas sindrom varalice?

Zdrava doza nježne samokritike ključna je za naš profesionalni i osobni razvoj, ali ponekad nas vlastiti previsoki kriteriji mogu početi gušiti, čak i kad nam svijet poručuje da nam zaista dobro ide. Što je sindrom varalice i kako se riješiti osjećaja da nikada nismo dostatne?

Girl power: Anica Tomić o moći kazališta, cinizmu i altruizmu

Upoznajte Anicu Tomić čija je moderna interpretacija 'Orfeja i Euridike', njezina prva režija opere, oduševila publiku zagrebačkog HNK

Novi listopadski Elle je na kioscima!

Odlučili smo da nam u ovom broju mantra bude radost, da svakom stranicom otvaramo apetite, budimo znatiželju, rasplamsavamo strasti... Pridružite se našem nepokolebljivom optimizmu i uz novi Elle pronađite tisuću razloga za dobro raspoloženje, smijeh i uživanje. Za uvertiru, svim čitateljima poklanjamo izniman beauty dar, superučinkovitu masku za blistavu i zdravu put Filorga Meso-Mask, izravno inspiriranu tretmanima mezoterapije

barbara kurtović

O modi, stilu i inspiraciji s Barbarom Kurtović čije cool kombinacije volimo pratiti

Splitska fashionistica koja stoji iza Instagram profila @bkpurplelove ima super stil, a odakle crpi inspiraciju, koji su joj omiljeni modni dodaci te kako kombinira Borboleta narukvice iz Elle ljetnog paketa otkrila nam je u blic intervjuu

Poklanjamo vam DIESEL majicu uz kupnju godišnje pretplate na Elle!

Čitajte Elle 365 dana u godini! Pretplatite se i poklanjamo vam stylish DIESEL majicu uz kupnju godišnje pretplate na magazin Elle. Uz to, darujemo vam i prva 4 broja Ellea te šaljemo na kućnu adresu. Požurite jer je količina VIP darova ograničena

▲ Povratak na vrh