Je li ‘it’ pojam pandemijske ere – samo prolazni trend ili početak nove ere?

18.04.2021.

Što je zapravo upcycling, te kako je i zašto postao pojam koji se sve češće vezuje uz luksuz?

Kada je urugvajska dizajnerica Gabriela Hearst, danas kreativna direktorica pariške kuće Chloé, u veljači 2017. godine predstavila svoju kolekciju sačinjenu od recikliranog kašmira i zaliha tkanina koje su u skladištu bezrazložno skupljale prašinu, u pompoznome modnom rječniku termin upcycling zvučao je gotovo kao psovka. U kozmosu fokusiranom na ekskluzivnost, status i novac, upcycling je imao prljavu, hrđavu patinu, zazivao je asocijacije na nešto staro i nešto passé, nešto previše skromno, rezervirano samo za nevješte DIY projekte vikendom i alternativne indie dizajnere koji si nisu mogli priuštiti kilometre novih materijala nekoliko puta godišnje.

Realnost je vrištala za promjenom, za tračkom obzira i usporavanjem suludo brzog tempa na čiju su neodrživost mnogi odavno upozoravali. No malotko je slušao. Rijeke Bangladeša, u kojima je nekoć stanovao život, tekle su obojene hit-nijansama sezone izlazeći iz tvornica koje su na svojim žuljevitim rukama nosili premoreni i potplaćeni radnici, a tone viškova sačinjene od gomila neprodane odjeće zatrpavale su ionako pretrpana odlagališta otpada ili su pak bile spaljivane pod okriljem noći.

A onda je svijet koji je, utvarajući si da je nezaustavljiv, počivao na bešćutnom konzumerizmu i iživljavao se nad planetom pod egidom napretka, gotovo preko noći zaustavila pandemija. Globalna pošast neznanog virusa poharala je društvo nemilice se ugnijezdivši u svaku poru ljudskog djelovanja, navodeći nas da preispitamo sve što smo donedavno uzimali ‘zdravo za gotovo’, a tektonski poremećaji kojima je pandemija prodrmala tradicionalne obrasce djelovanja nisu zaobišli ni modnu industriju. Nenadani neprijatelj, razoran, ali oku potpuno nevidljiv, primorao je modu da učini ono što je odavno trebala učiniti na vlastitu inicijativu.

Epizoda: opstanak

Kada je, na samom početku pandemije, virus okovao sjever zemlje, Italija je bila prva država zapadnog svijeta koja je širenje nemilosrdnog virusa odlučila suzbiti lockdownom. Preko noći, žamor ulica ušutkan je sablasnom prazninom, ljudi su se povukli u sigurnost svojih domova, a vrata svojih tvrtki zaključali su svi čije djelovanje nije nužno za osnovno funkcioniranje društva. I tekstilne tvornice koje već desetljećima opskrbljuju svijet luksuzne mode rafiniranim tkaninama s cijenjenom etiketom ‘Made in Italy’ na svojim su ulaznim vratima, do daljnjega, izvjesile natpis ‘chiuso’. Istu sudbinu dijelile su, naravno, i tekstilne tvornice diljem svijeta, što je brendove luksuzne mode i njihove dizajnere stavilo u poprilično nezavidnu poziciju.

Iznenadna nestašica novih materijala nastala zbog lockdowna, ali i otpuštanja viška radne snage te sablasno spora isporuka prouzročena zatvaranjem granica navele su modne brendove da revidiraju svoje poslovanje radi opstanka. No, kako dobra stara izreka kaže, ‘svako zlo za neko dobro’, tako je i situacija u kojoj se moda dosad nije našla navela njezine sudionike da odbace tradicionalne obrasce poslovanja, zarone u neistraženi bazen svoje kreativnosti i pronađu rješenje za vlastiti spas.

Srećom, to rješenje nije bilo dobro samo za njihov profit nego i za okoliš koji je predugo vapio za pozornošću, a moda ga je pronašla u upcyclingu, onoj istoj praksi koju je sve donedavno smatrala nedostojnom luksuza, suviše ‘alternativnom’ i pomalo ‘prljavom’. Uz trenirke koje su već u prvim pandemijskim tjednima poharale modni svijet i potpuno izokrenule kulturu odijevanja fokusirajući je na udobnost i neopterećenost, upcycling je definitivno obilježio turbulentnu 2020. kao najvažniji trend prelivši se, jasno, i na 2021. godinu.

Kad mrtve zalihe ožive…

No što je ustvari upcycling? Termin je relativno nov, skovao ga je Reiner Pilz, a prvi se put pojavio u novinskom članku 1994. godine, u kojem ga je iskoristio Thornton Kay kako bi objasnio potrebu za ponovnom upotrebom odbačenih predmeta ili materijala koji procesom rekreiranja postaju proizvodi veće kvalitete ili vrijednosti od izvornih. Upravo to učinila je moda u eri pandemije koronavirusa zaronivši u tone mrtvih zaliha u skladištima i neprodane odjevne komade iz starih kolekcija koje su godinama čamile u arhivama.

Modna kuća Balenciaga svojim je kupcima ponudila ‘krzneni’ kaput sačinjen od stotina odbačenih vezica za cipele, kao i haljinu izrađenu od košarkaških koševa koja podsjeća na kultnu mrežastu kreaciju Cristóbala Balenciage, Marni je tehnikom patchworka povezao tkanine dobivene od starih odjevnih predmeta, JW Anderson lansirao je capsule kolekciju Made in Britain sačinjenu od šest komada nastalih od materijala koje nije iskoristio u prošlim sezonama, a proces upcyclinga rabio je i u kreiranju kolekcije za Loewe. Mlada francuska dizajnerica Marine Serre novu je kolekciju za nadolazeću toplu sezonu načinila rekreirajući vintage komade, a njujorški Coach svoju je kampanju stilizirao accessoiresom iz vlastite arhive (poput torbica iz 70-ih godina) kako bi poslao poruku o dugovječnosti. U listopadu je talijanska modna kuća Miu Miu najavila da će obožavateljima svog dizajna uskoro ponuditi u potpunosti upcycliranu kolekciju sastavljenu od osamdeset haljina, a sve će biti rekreirane iz pedantno probranih komada iz prošlih era kupljenih u vintage trgovinama i na sajmovima diljem svijeta. Primjera je bezbroj. Iako su mladi dizajneri, kao što su Priya Ahluwalia, Bethany Williams i Emily Bode, odavno izgradili svoje ime na rekreiranju odjeće iz rabljenih materijala, vidjeti da luksuzni brendovi čine isto označava prekretnicu u modnoj industriji i, bez ikakva preuveličavanja, drastičnu promjenu paradigme. 

Iako je nemoguće ne biti skeptičan i pitati se jesu li promjene stigle iz zbiljske želje za obzirnijim odnosom prema okolišu ili su pak rezultat čiste nemogućnosti djelovanja po starim principima, činjenica jest da se tranzicija u svijesti potrošača zakotrljala mnogo prije pandemije, posebice kada je riječ o mlađim generacijama. Pandemija ih je, mogli bismo tako reći, samo dodatno potencirala.

Cirkularna moda, u svim svojim formama, već je dugo na listi prioriteta generacije Z koja svoje modne odabire temelji na potrebi za individualnošću, ali i na većoj osviještenosti o štetnom utjecaju koji moda, i nezaustavljivi konzumerizam, imaju na ekologiju, ali i na društvo. Tome u prilog govore virtualne platforme poput Depopa na kojima je više od 90% korisnika iz 126 zemalja svijeta mlađe od 25 godina, a na kojima je velika većina, od 20 milijuna izlistanih proizvoda, dobivena procesom rekreiranja, recikliranja i upcycliranja. Tijekom lockdowna aktivnost na Depopu i sličnim platformama jednostavno je eksplodirala.

Nova era ili novi trend?

Mnogi modni brendovi koji čvrsto drže prst na pulsu društva brzo su uvidjeli da je riječ o svojevrsnom pokretu, onom kojem se nema smisla opirati, premda su se sve donedavno grozili preprodaje svojih dobara. Uvidjevši da je pokret poprilično jak, da se svijet vjerojatno neće vratiti na staro i da bi im ignoriranje suviše osakatilo budžete, u svoje poslovanje ucrtali su mudru mantru: ‘Ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se.’ Upravo na tom principu talijanski Gucci sklopio je suradnju s popularnom resale platformom The Real Real na kojoj je ponudio svoje kultne torbice, cipele i druge modne dodatke po pristupačnijim cijenama. Australski brend By FAR u suradnji s Vestiaire Collectivom kreirao je capsule kolekciju od oštećenih proizvoda i ostataka kože, Levi’s je u listopadu pokrenuo web shop Levi’s Secondhand na kojem prodaje vintage i secondhand traperice, a platforma Farfetch je nakon pozitivnog feedbacka koji je dobio njihov servis za preprodaju luksuznih torbica Second Life u Britaniji brzo osnovala i ekstenziju za američko tržište. Rastući interes za cirkularnom modom, to jest odjećom koja na neki od načina kruži sustavom umjesto da bude odbačena, zasigurno će biti nezanemariv generator profita u budućnosti. Jedna od najvećih svjetskih platformi za preprodaju i posudbu odjeće, ThredUp, predviđa da će u 2021. godini tržište second hand modnih dobara narasti za 69%, a do 2024. njegova vrijednost iznosit će 64 milijarde američkih dolara.

No promjena u paradigmi zahtijevat će od modne industrije pregršt drastičnih prilagodbi. Premda će upcycling, zbog limitiranog broja odjevnih komada koji se mogu proizvesti iz postojećih zaliha, dovesti do veće ekskluzivnosti i do veće vrijednosti proizvoda, činjenica jest da cirkularna moda ne ide ruku pod ruku s neumornom proizvodnjom nove odjeće. Kako bi trend cirkularne mode preživio pandemijsku eru, jednom kada se svijet ponovno otvori, modna industrija morat će usvojiti i nove principe koji će se ponajprije bazirati na dugovječnosti proizvoda, održivosti, ekološkoj osviještenosti na kvaliteti, a ne na kvantiteti te, ono što mnogima vjerojatno neće biti drago, na odustajanju od brzinskog gomilanja profita. Sve to zvuči sjajno u teoriji, no kako će izgledati implementacija kada uvjeti za poslovanje postanu povoljniji? Teško je ne biti skeptičan.

Cirkularna moda svakako je zauzela dobar dio javnog diskursa, svijest potrošača se promijenila, a upcycling je bez premca jedan od najvažnijih (ako ne i najvažniji) trend pandemijske ere. No ključno je da ne ostane samo trend koji će ubrzo pokositi bespoštedno gomilanje nove odjeće nastale u neumornoj utrci za profitom. Val obazrivijeg odnosa prema okolišu koji je zapljusnuo svijet u pandemiji ne bi smio biti pitanje prolaznog trenda koji ćemo zaboraviti čim nam opet bude dobro. Ekološka pitanja nisu od jučer, stoga se prema njima ne smijemo odnositi kao da ih je moguće riješiti u nekoliko sezona. Ako nas je pandemija nečemu naučila, onda bi to trebalo biti da promjene uvodimo prije nego što nas nešto iznova na to prisili do te mjere da nemamo izbora. Uz tone smeća koje smo dosad proizveli bezdušno zatrpavajući svoj jedini planet, cirkularna moda nije jedna od mogućnosti. To je jedina opcija koju imamo.

Više o temama održivosti i ekologije čitajte na novom portalu odrzivahrvatska.hr.

Piše: Tina Lončar

Pročitajte i...

jill biden

Modni statement Jill Biden na prvom Bidenovom obraćanju Kongresu

Jill Biden držala se provjerene i održive formule za prisustvovanje prvom obraćanju svoga supruga Kongresu

adidas stan smith forever

Legendarne tenisice Stan Smith u novom, održivom izdanju!

Stan Smith, Forever adidasov je početak transformacije prema održivosti kojom želi stati na kraj plastičnom otpadu

vjera v

Modnu dizajnericu Vjeru V pohvalila je i Elizabeta II. Otkrila nam je zašto surađuje samo sa ženama

'Surađujem samo sa ženama jer mi je bitno podržati ih i rasti s njima', kaže Vjera Viličnik Furman, hrvatska dizajnerica s londonskom adresom koja je za svoj pristup modi nagrađena priznanjem kraljice Elizabete II i princa Philipa

adidas

Uključite se u zelenu akciju adidasa i Humane Nove Zagreb

U adidas Sport Studiju u zagrebačkoj Ilici prikupljaju se stari zeleni odjevni predmeti i drugi tekstil koji će socijalna zadruga pretvoriti u zelene navlake za jastučiće i njima urediti interijer Studija

održiva moda

Hvalevrijedna akcija: Britanski dizajneri udružili snage za održivu modu

Etablirana imena u svijetu mode pomažu studentima za bolju i osviješteniju modu u budućnosti

Unesite toplinu u svoj dom održivim proizvodima skandinavskog dizajna

Nordic Mood kolekcija iz JYSK-a usmjerena je na održivost

▲ Povratak na vrh