O održivoj modi s Ivanom Biočinom: ‘Moramo ponovno učiti što znači prirodno, što znači život uz prirodu’

ivana biočina
23.07.2021.

Autorica triju knjiga o modi, Ivana Biočina, svoj teorijski angažman na promicanju ekološke proizvodnje odlučila je osnažiti konkretnim djelovanjem: iz Zagreba se preselila u Podravinu, gdje od prirodnih materijala stvara neodoljive modne kreacije, a u sklopu svog novoosnovanog Instituta održive mode nastavlja s edukativnim djelovanjem

Kad i kako si odlučila teorijsko bavljenje modom zamijeniti konkretnim djelovanjem, proizvodnjom održive mode, za koju si se zalagala i u svojim knjigama?

To je zapravo moj povratak praktičnom radu. Kreirala sam i šivala i prije nego što sam upisala Tekstilno-tehnološki fakultet, a onda sam na drugoj godini iz prakse skrenula u teoriju.

Ideja o povratku dizajnu dugo se rađala, a rodila se u ljeto 2019., koje smo moj dečko Tomo i ja proveli u Koprivnici, njegovu rodnom gradu. Podravina i boravak u prirodi inspirirali su me da ponovno počnem malo eksperimentirati s dizajnom, vratila sam se šivanju i bojenju tkanina te malo-pomalo počela razmišljati o tome da sama počnem nešto stvarati na području održive mode.

Zadala sam si da ću za Božić svima u obitelji napraviti poklone održive mode, da će to biti svojevrsni test. Pokloni su se svima jako svidjeli i podržali su me u odluci da nastavim tim putem, a podrška nam je svima uvijek potrebna. Bio je to neki prijelomni trenutak. Vrlo brzo nakon toga preselili smo se iz Zagreba u Podravinu jer smo uvidjeli da se ovdje osjećamo mnogo bolje i slobodnije, a ja sam definitivno odlučila krenuti u održivu modu.

Ipak, nisi se ograničila samo na proizvodnju…

S obzirom na moje iskustvo u istraživanjima i bavljenju teorijom, zaključila sam da nije dovoljno samo postaviti i razvijati vlastiti brend, nego da trebam napraviti nešto šire i drukčije. Tako se rodila ideja o osnivanju Instituta održive mode, koji će promicati edukaciju i ideju održive mode, kao novo, hibridno mjesto koje će se razvijati organski i tek će se vidjeti kamo će me dovesti. Institut je na svom početku, mlad, na papiru je to obrt otvoren sredinom listopada, a krajem prosinca ušla sam u svoj radni prostor koji smo sami sagradili.

Ivana u studiju

Kad si počela pisati o održivoj modi, ona je bila gotovo marginalna, tek se rađala, a danas je trend. Ipak, modna industrija i dalje je drugi najveći zagađivač na svijetu, a danas proizvodi čak dvostruko više CO2 nego 2015. Po čemu su tvoji proizvodi drukčiji?

Cijeli moj pristup je drukčiji, održivost je za mene drukčiji put. Moja je moda održiva te nastojim da svaka serija i svaki model budu što održiviji i bolji. Održivost, da bi bila prava, istinska, a ne samo marketinška kategorija, mora prožimati svaku poslovnu odluku i kreativnu misao, svaki rad.

Proizvodnja je u svakom koraku drukčija, od ideje i pristupa do toga što za mene znači određeni proizvod, kojoj se publici obraćam, što želim komunicirati i kako tome pristupam, preko dizajna, koji treba biti cirkularan, a to znači da otpad mora biti minimalan, odnosno da je iskoristivost materijala između 90 i 98 posto. Istražujem kako da ona bude što veća, a da ostaci budu iskoristivi za modne dodatke.

Osim toga, nastojim da svaki moj odjevni predmeti bude minimalistički, kao i da se može prenamijeniti. Nije dovoljno napisati da je nešto biorazgradivo, da se može reciklirati i zato uz svaki predmet koji dizajniram ponudim mogućnost njegova pretvaranja u nešto drugo.

Nastojim proizvoditi predmete koji će služiti generacijama u obitelji, kao nekoć, kad je bilo sasvim prirodno da se stvar prenese s majke na kćer, a potom na unuku itd., a ako taj predmet dođe do kraja svog životnog ciklusa, uvijek ponudim mogućnost njegova novog života. Primjerice, ovu majicu možete pretvoriti u torbu ili teglu za cvijeće ili nešto treće. Ipak, materijali, sirovine, najvažniji su dio održivosti.

Kako ih nabavljaš?

Voljela bih da mogu sve nabavljati lokalno, no to nije moguće. Lokalno nabavljam takozvani stoljetni podravski lan i konoplju, koje sad teško pronalazim jer sajmovi, nažalost, zbog korone ne rade, a prije sam ih nabavljala od baka u starim kućanstvima, gdje su bili pohranjeni u starim škrinjama. Uvijek sam u lovu na stare plahte i tkanine koje su tkane unutar jedne obitelji i koje su prošle put od bake i majke do kćeri i unuke.

Na početku sam si zadala da u potragu za sirovinama ne idem izvan Europe, a nama je, srećom, to mnogo lakše nego našim susjedima jer smo dio EU. Organski pamuk i organsku konoplju naručujem iz Njemačke, a koprivu iz Finske.

U početku sam kupila i dosta pinatexa, najpopularnijeg održivog supermaterijala koji se proizvodi od zelenog dijela lišća ananasa, koji je zamjena za kožu, no morala sam od njega zasad odustati jer je potražnja jako velika pa srednji i mali proizvođači poput mene ne mogu doći na red. Nažalost, pristup sirovinama nije ravnopravan, veliki igrači su dominantni i to je doista problem. Velika popularnost održivosti i održivih materijala jako je povećala potražnju za tim materijalima. Pinatex se proizvodi u Indoneziji, Italiji i Španjolskoj, a s obzirom na velike klimatske promjene, poplave i koronu, došlo je do velikog poremećaja u distributivnom lancu i nisu mogli isporučiti tražene količine. No nije mi bilo teško odustati jer nisam fokusirana na torbe i druge modne dodatke.

Torba od pinatexa

Koje materijale najviše koristiš?

U potpunosti sam se usmjerila na organski pamuk, organsku konoplju i lan. I koprivu. Greenwashing ili ekomanipulacija postao je velik problem nama, proizvođačima organske mode. Recimo, mogla bih kupiti dvostruko i trostruko jeftiniji organski pamuk, no nitko mi ne jamči da je to doista organski pamuk. Na proizvođaču je da odluči kako će postupiti. Ja kupujem i plaćam dvostruko i trostruko skuplji organski pamuk, ali isključivo od proizvođača koji ima kontrolu nad svakim dijelom distributivnog lanca, od sirovina i predionica do proizvodnje, i koji jamči da je taj pamuk doista održiv, što mi je najvažnije.

Je li teško razlikovati pravi organski pamuk od lažnoga?

Za to ne treba biti znalac jer su razlike goleme. Klijentice mi javljaju kako ne mogu vjerovati što su prije nosile, odmah su primijetile razliku. Danas se u mnogim velikim dućanima, primjerice, za 10 kuna mogu kupiti ručnici na kojima piše da su od organskog pamuka, no to nije istina.

Odjeća od kvalitetnog materijala, koja nije puno skuplja, potpuno je druga priča, kao kad pojedeš domaći grašak, iz svog vrta. Kad je moja mama prije nekoliko godina uzgojila grašak, došlo mi je da zaplačem kad sam shvatila kolika je to razlika i što sam dosad jela. To je neusporedivo.

Sama i bojiš tkanine?

Da, to mi je iznimno važno i dio je pristupa održivoj modi.

Kako si to naučila?

Kao što sam rekla, održivost je put, koji nismo sami otkrili, i unutar njega je važno eksperimentirati. To posebno volim pa mi je jako važno istraživati i pokušavati nešto novo. Tako je i s bojenjem. Istražujem, griješim, imam debakle, ali i uspjehe. Nema tu recepata, to je uvijek eksperiment, moraš isprobavati. Posljednje sam eksperimentirala i bojila s narcisom. To me potaknulo na razmišljanje kako smo se odviknuli od prirodnih procesa jer važan je dio toga i miris.

U skoroj budućnosti zanimljiv materijal mogao bi biti i scooby, kojim eksperimentiram. Prirodne boje nastaju fermentacijom, u kupeljima, gdje se oslobađaju prirodni mirisi. Moramo ponovno učiti što znači prirodno, što znači život uz prirodu, da ne postoji savršena i jedinstvena boja, da je prirodna boja puna života, da se ona razvija, ima neke točkice i svaki put ispadne drukčije. To je uzbudljivo i vjerujem da na neki način dira nešto duboko u nama. Svjesni smo da smo se udaljili od prirode, ali ona je u nama i za njome zapravo svi mi žudimo.

Ulazak u taj svijet čini se vrlo uzbudljiv i zavodljiv. Jesi li poželjela posaditi narcise i drugo cvijeće kako bi mogla sama napraviti boje?

Istina, sve te to privlači, ali ne moraš imati cvjetne nasade. Moj pristup nije takav. Neću se upuštati u sadnju cvijeća niti ću kupiti tisuću narcisa, nego ću u vrtu prijateljice svoje šogorice porezati glavice narcisa koje su se osušile ili ću u šetnji šumom skupljati kore drveta, nabrati koprive na livadi…

Odlučila sam se za pristup skupljanja različitih stvari i bilja u prirodi jer gotovo sa svime možeš bojiti. Važno mi je da to bude lokalno, makar i nešto odbačeno, poput kore drveta koju vidim na zemlji. Neću rezati bilje koje je u razvoju ili cvatu.

Baš ništa ne sadiš od biljaka koje su ti potrebne?

Sadim koprivu, velika mi je želja izrađivati tkaninu od koprive, što je složen posao, i napravila sam prvi korak – posijala sam sjeme koje je sad počelo klijati.

Kako ćeš prerađivati koprivu?

Kopriva se bere ljeti, kad je velika, te se središnji dio stabljike guli i tako se dobivaju vlakna, kojima namjeravam eksperimentirati. No kopriva nije samo dobra za izradu materijala, ona može odlično poslužiti za bojenje, dobro je gnojivo, može se koristiti kao čaj, u prahu kao začin, ima puno svojstava.

Vlakna koprive smatraju se vlaknima ovog desetljeća, u koprivu se uvelike ulaže u Japanu, ima ih čak i princ Charles na svom imanju. To je vlakno posebno, kao i materijal, a malo ljudi zna da je Koprivnica dobila ime po koprivi jer ih tu ima mnogo. Nekoć je tu bila velika proizvodnja i konoplje i lana, a kopriva, kao nešto novo i inovativno, danas ima veliku perspektivu, no zasad je to još u eksperimentalnoj fazi.

U regiji ima i drugih ljudi koji se time bave, kao što je Maja Halilović iz BiH, koja se bavi biomaterijalima i biodizajnom. Svi smo se povezali, pomažemo jedni drugima pa vjerujem da ćemo eksperimentiranjem i istraživanjem doći do zanimljivih spoznaja, premda ćemo, naravno, imati i faze pogrešaka.

Prije nego što sam se odlučila za obrt, izašla je knjiga ‘Kreativnost’ Johna Kleesa koji kaže kako nikad ne smijemo izgubiti zaigranost, jer tada kreativnost umire. Ta njegova misao potaknula me da ne zaglibim u prevelikoj ozbiljnost, da ne zaboravim da se treba igrati i istraživati, dijeliti svoje spoznaje i razmjenjivati ih jer nitko ne zna sve. Mnogo je lakše napredovati kad smo zajedno na istom putu.

Razgovarala: Mirjana Brabec

Foto: Ivana Biočina

Intervju je objavljen u tiskanom izdanju magazina Elle #224

Pročitajte i...

Muči li vas sindrom varalice?

Zdrava doza nježne samokritike ključna je za naš profesionalni i osobni razvoj, ali ponekad nas vlastiti previsoki kriteriji mogu početi gušiti, čak i kad nam svijet poručuje da nam zaista dobro ide. Što je sindrom varalice i kako se riješiti osjećaja da nikada nismo dostatne?

Girl power: Anica Tomić o moći kazališta, cinizmu i altruizmu

Upoznajte Anicu Tomić čija je moderna interpretacija 'Orfeja i Euridike', njezina prva režija opere, oduševila publiku zagrebačkog HNK

Novi listopadski Elle je na kioscima!

Odlučili smo da nam u ovom broju mantra bude radost, da svakom stranicom otvaramo apetite, budimo znatiželju, rasplamsavamo strasti... Pridružite se našem nepokolebljivom optimizmu i uz novi Elle pronađite tisuću razloga za dobro raspoloženje, smijeh i uživanje. Za uvertiru, svim čitateljima poklanjamo izniman beauty dar, superučinkovitu masku za blistavu i zdravu put Filorga Meso-Mask, izravno inspiriranu tretmanima mezoterapije

barbara kurtović

O modi, stilu i inspiraciji s Barbarom Kurtović čije cool kombinacije volimo pratiti

Splitska fashionistica koja stoji iza Instagram profila @bkpurplelove ima super stil, a odakle crpi inspiraciju, koji su joj omiljeni modni dodaci te kako kombinira Borboleta narukvice iz Elle ljetnog paketa otkrila nam je u blic intervjuu

Poklanjamo vam DIESEL majicu uz kupnju godišnje pretplate na Elle!

Čitajte Elle 365 dana u godini! Pretplatite se i poklanjamo vam stylish DIESEL majicu uz kupnju godišnje pretplate na magazin Elle. Uz to, darujemo vam i prva 4 broja Ellea te šaljemo na kućnu adresu. Požurite jer je količina VIP darova ograničena

▲ Povratak na vrh