Ženska torbica: povijest jedne ljubavi

25.12.2019.

Za nekog su statusni simbol, za nekog nužno zlo, za nekog mala škrinja tajni, za nekog divna uspomena na dragu osobu ili period života...

Marilyn Monroe nije bila u pravu, nisu dijamanti najbolji djevojčin prijatelj. Budimo realne, tražimo moguće – naš najbolji prijatelj, točnije prijateljica od koje se ne odvajamo – ipak je torba. Jedna urednica talijanskog Ellea rekla je da su za nju njezine voljene torbe kao Linusu ili bebama one njihove dekice za sigurnost koje vuku sa sobom i kad im je to spretno i kad nije. Prava torba nas uvijek može barem malo utješiti kad nam se čini da je svijet prazan, pust i ružan. U njoj se skrivaju naše male tajne, s njom uvijek živi trenutak kad smo je kupile, sjećamo se tko je bio s nama, one su za nas žive kao neki predmet iz crtića koji leži beživotno, a onda naglo počne plesati prostorijom.

Nije nam svaka torba važna, samo neke, tako lijepe da zaslužuju – svoje ime. Najveći, najskuplji i najpoznatiji dragulji svijeta također imaju svoja imena, no oni su poput Van Gogha ili Vermeera na zidu – na svijetu je doista samo nekolicina žena koje to mogu imati. I to nas se zapravo ne tiče. To prepuštamo britanskoj kraljici i curama koje se udaju u tu obitelj. O najljepšim torbama barem možemo maštati, možda ih jednom i dobiti. Kad? Kad muškarci shvate da je luksuz ženama potreban za dušu, ne za razmetanje ili kao statusni simbol. Nas ljepota hrani.

Poznata modna novinarka Dana Thomas napisala je 2007. cijelu knjigu o tome kako je istinski luksuz izgubio sjaj kad su modni konglomerati, opsjednuti isključivo zaradom na račun kvalitete, luksuz lišili majstorskog dodira i pravog dizana i pretvorili u statusni simbol koji se štanca na Dalekom istoku, jeftino, brzo, gotovo kao podvala lakovjernima. Torba od skaja s monogramom koja u materijalu i izradi vrijedi nekoliko dolara prodaje se za stotine ili tisuće. Kao da je postalo dovoljno da torba ima samo logo za razmetanje, a kad je otvorimo, iznutra je tako loše napravljena da se lecnemo jer lažni sjaj vanjštine skriva nešto ružno iznutra. Kao kod ljudi s novcem bez srca.

Bez pravog luksuza, smatra Thomas, bez savršeno oblikovanih predmeta koji su istovremeno i promišljeno dizajnirani i savršeno izvedeni, moda će odumrijeti, a s njom i naša kultura svakodnevice, najljepše od europske tradicije. To je misao koja grije dušu, što logomanija ne može: kupivši dobru torbu, ulažemo u očuvanje naše tradicije, u vječni život primijenjene umjetnosti.

Više o razlici između statusnog simbola i istinskog luksuza, o tome što je savršena torba podrazumijevala za Grace Kelly i Jane Birkin, što za Sophiu Coppolu, a što za Ivanu Nolu, Vedranu Ergić i Mariju Obrvan pročitajte u tekstu Nade Mirković u siječanjskom izdanju Ellea.

Piše: L.H.

Fotografije: Elle siječanj 2020.

Pročitajte i...

Intervju: Mirna Rustemović

O sjećanjima, strahovima i rascjepima

Veliki godišnji horoskop

Što vas sve čeka u nadolazećoj godini?

Greta Gerwig : Junakinja našeg doba

Diskretni šarm Grete Gerwig

▲ Povratak na vrh