Samozatajni alkemičar snova Serge Lutens

Serge Lutens
07.12.2012.

Slavni parfemski nos i vizionar Serge Lutens objavio je monografiju ‘Berlin to Paris’ koja je promovirana i sjajnom izložbom u Parizu

Smatraju ga alkemičarom snova i pjesnikom parfema. Već punih 45 godina jedan od najosebujnijih i najprepoznatljivijih autoriteta u svijetu ljepote, mirisa i sveobuhvatnog stylinga reklamnih kampanja za tu kategoriju proizvoda, Serge Lutens jedinstven je primjer uvaženog vizionara koji uspijeva ostati samozatajan do anonimnosti u svijetu u kojem tako uspješno i suvereno djeluje.

‘Serge Lutens revolucija je u make-upu!’ izjavila je Diana Vreeland, legendarna urednica američkog Voguea

Njegov život i karijera fascinantno su poglavlje u svijetu koji voli zvijezde, eksces i nametljivost i u kojem se nekima uspjeh – čak i na međunarodnoj razini, na kojoj su kriteriji kvalitete i originalnosti još uvijek čvršći od puke prisutnosti (ne)kulture celebrityja – počesto zalomi zbog tvrdoglave sveprisutnosti i lobiranja na pravome mjestu.

Neovisno o svemu navedenom i svemu tome usprkos, lik i djelo Sergea Lutensa izazivaju strahopoštovanje i svaka novost u vezi s njim više je nego ozbiljno shvaćena. Tako je ove jeseni velika vijest da nakon dugo vremena izlazi još jedna knjiga tog visokog svećenika stilizirane ljepote, točnije, monografija, zbir njegovih autorskih fotografija koje je prestižni i prije svega ozbiljni, intelektualni nakladnik Electa iz Milana objavio pod nazivom ‘Berlin to Paris’.

Monografija ‘Berlin to Paris’

Iako Lutens napominje da ni sam ne zna zašto se odlučio baš za taj naziv, naglašava da oba grada smatra na neki način ekstremima.

Lutensova suradnja s Diorom počela je krajem 60-ih, kad se ta modna kuća spremala lansirati svoju liniju make-upa

”Berlin je grad romantike. Opojan je i uzbudljiv poput Wagnerove simfonije. Utjelovljuje sve što poštujem – i ono prelijepo i ono užasno! Zato je izvjesno da će tamo iz svega nastati neka šteta, nitko neozlijeđen ne izlazi iz bitke između Ljubavi i Smrti. Pariz je, s druge strane, izvor utjehe… donosi sreću ili barem njezin privid. Tamo se stječe osjećaj slobode koji nije francuski, nego pariški”, kaže Lutens.

U prodaji od početka studenoga, knjiga je dodatno promovirana istoimenom izložbom u pariškoj galeriji Marchilac na lijevoj obali, u rue Bonaparte, koja će biti otvorena do 21. prosinca. Mala, ekskluzivna i sasvim u skladu s imidžem svog autora, izložba obuhvaća svega 30 fotografija nastalih od 1967. do 2008., od kojih se većina pojavljuje i u novoj knjizi.

Velik dio knjige vezan je uz Lutensovu suradnju s beauty-odjelom kuće visoke mode Christian Dior. Ta plodna, obostrano poticajna i vrlo uspješna suradnja započela je 1967., u trenutku kad se kuća Dior spremala prvi put lansirati kompletnu liniju make-upa, i potrajala je nekoliko godina.

Najdraži mirisi

Iako je od trenutka kada ju je 1992. pokrenuo najpoznatiji po vlastitoj liniji niche parfema, jednoj od najkarakternijih, najcjenjenijih i najkvalitetnijih u toj elitnoj, visokoselektivnoj i znalcima najdražoj kategoriji svijeta mirisa, Serge Lutens kao pravi multitalentirani kreativac (u službenim biografijama nezavisnih izvora definiran je kao fotograf, redatelj, majstor frizure, modni dizajner i umjetnički direktor parfema) ima iza sebe i brojna druga postignuća te osebujan životopis.

U Maroku i danas nema segregacije među mirisima, fundamentalna je pogreška po bilo čemu razdvajati žene i muškarce

Sklonost sanjarenju i ljubaznu distanciranost od okoline razvijao je od najranijeg djetinjstva. Rođen 14. ožujka 1942. u ratnim vihorom zahvaćenom Lilleu na sjeveru Francuske, odvojen je od biološke majke kao beba od svega nekoliko tjedana i život u posvojiteljskoj obitelji trajno ga je obilježio.

Činjenica da je 1956., protiv svoje volje, sa 14 godina (u fazi kad je više od svega želio postati glumac), otišao izučiti zanat u salonu koji je objedinjavao frizeraj i salon ljepote u njegovu rodnom gradu, bila je nužnost jer je u École Montesquieu, školi koju je pohađao, zapažen kao nadaren pripovjedač, ali potpuno nekoncentriran na lekcije, koji se tijekom nastave ponašao i djelovao “kao da je na Mjesecu”.

Već na tome neželjenom prvom radnom mjestu, u dvije godine koliko se ondje zadržao, Lutens je definirao ideal ženske ljepote kojeg se drži cijeloga života: dramatično naglašeno sjenilo, besprijekorna eterična put i kratka, “zalizana” frizura geometrijski oštro definiranih kontura. Iz tog vremena datira i sveobuhvatna opčinjenost crnom kojoj je i danas u potpunosti vjeran.

Svoj je koncept prvo primijenio i usavršio na prijateljicama koje su mu ujedno i prve pozirale pred objektivom. Rodnom Lilleu poseban je hommage priredio 2004., kad je grad bio izabran za europsku kulturnu prijestolnicu. Olfaktivni labirint koji je tamo postavio posvetivši ga mirisima svog djetinjstva oduševio je publiku svih generacija. Tri godine poslije Lutens je u domovini odlikovan ordenom Chevalier de l’Ordre des Arts et des Lettres.

Nagla prekretnica u životu mladog Lutensa nastupila je njegovom mobilizacijom u alžirski rat. Odlučio se nakon razvojačenja preseliti u Pariz, što je 1962. i učinio. Iako mu je prva godina samostalnosti u glavnom gradu bila obilježena neizvjesnošću i strepnjom zbog nesigurne egzistencije, od velike mu je pomoći bila prijateljica Madeleine Levy, a i zebnje su vrlo brzo nestale.

Suradnja s najutjecajnijim časopisima

Put prema uspjehu otvorio mu se kad se javio u Vogue, časopis kojem se najviše divio: tri dana poslije dobio je priliku za suradnju na božićnom izdanju. Nakon toga nisu ga prestali tražiti ne samo Vogue nego i Elle, Jardin des Modes i Harper’s Bazaar.

Surađivao je s najvećim fotografima 70-ih nudeći visokoestetski styling koji je objedinjavao šminku i nakit

Surađivao je s najvećim fotografima tog vremena (Guy Bourdin, Richard Avedon, Irving Penn, Bob Richardson) nudeći visokoestetski styling koji je objedinjavao šminku, nakit i rijetke predmete koje je uklapao u kadar. Za to vrijeme nije zanemario rad na autorskoj fotografiji.

Nakon spomenute suradnje s Diorom, u kojoj je sublimirao sve svoje afinitete definirajući ne samo boje te kuće nego i njezin stil, reklamne fotografije i kampanje, Lutens je bio i jedno od posljednjih velikih otkrića Diane Vreeland u doba kad je ona još bila glavna urednica američkog Voguea.

Na samom početku 70-ih godina prošlog stoljeća, malo prije nego što je napustila tu prestižnu poziciju, Diana je kratko i jasno prorekla: “Serge Lutens revolucija je u make-upu!”, a njezin štićenik u tom je razdoblju postao cijeloj tadašnjoj generaciji simbol oslobođenja pomoću šminke.

Kruna dotadašnjih postignuća Lutensu je 1974. godine bio kratko-metražni film “Les Stars”, koji je snimio kao posvetu legendarnim glumicama svojih omiljenih filmova. Uslijedila je faza ekstenzivnih putovanja, tijekom koje se oslobodio veza sa svijetom u kojem je dotad živio.

Može se reći da se, putujući po cijelome svijetu, Serge Lutens ponovno rodio jer je upravo tih godina upoznao Japan i Maroko, dvije zemlje koje su trajno obilježile i njegov estetski svjetonazor i svakodnevicu. U Marakešu, naime, i danas provodi najveći dio godine.

Olfaktivna revolucija

Najpoznatiji dio opusa Sergea Lutensa široj je javnosti i dalje njegova suradnja s japanskim kozmetičkim divom Shiseidom koji ga je angažirao 1982. godine. Lutensov zadatak bio je svojim prepoznatljivim, vizualno dojmljivim kampanjama pomoći tom brendu da globalno postane jedan od ključnih aktera i jedno od najvećih imena selektivne kozmetike.

Lutensov parfem za Shiseido, Feminité du Bois iz 1992. predstavlja prekretnicu među autorskim mirisima

Bile su to godine Shiseidova izlaska iz okvira japanskoga tržišta na međunarodno. Bez imalo pretjerivanja može se reći da je, uz neupitnu kvalitetu proizvoda i pomno nadziranu selektivnu distribuciju, ključni element uspjeha tog brenda bio snažan vizualni identitet izražen u sofisticiranim, trenutačno prepoznatljivim kampanjama.

Njih je, baš kao i sezonske lookove te kombinaciju trendovskih boja šminke, u cijelosti i bez imalo sputavanja definirao upravo Lutens. Za Shiseido je, na početku suradnje, osmislio i svoju prvu olfaktivnu kreaciju, miris Nombre Noir upakiran u ambalažu čija je kombinacija sjajne i mat crne bila u posvemašnjoj suprotnosti od svega ostalog na tržištu.

Jedna njegova kasnija mirisna kreacija, Feminité du Bois (ženstvenost drva), nastala je 1992. i s pravom se smatra prekretnicom među autorskim mirisima. Kilian Hennessy, i sam već pet godina vlasnik i suautor jedne od najuspješnijih niche kolekcija na tržištu, kune se u taj miris i navodi ga kao svoj uzor i ideal.

Te iste 1992. godine Lutens je, uz Shiseidovu podršku, pokrenuo olfaktivnu revoluciju u svijetu mirisa otvorivši za njega pod arkadama vrtova Palais Royal, u srcu Pariza, Les Salons du Palais Royal. Tim magičnim interijerom s tamnim dekorom iz bajke dominiraju stepenice od kovanog željeza, a podjednako intrigantni konceptualno osmišljeni izlozi na prvi pogled odaju da je riječ o izvanserijskom mjestu.

Salon rijetkih mirisa

Salon rijetkih Shiseidovih mirisa s jasno istaknutim autorskim potpisom Sergea Lutensa, za koje su dugo znali samo oni najprofinjenijeg ukusa, postao je 2000. i Lutensovo prvo prodajno mjesto, kad je njegova linija niche mirisa službeno preimenovana u Parfums-Beauté Serge Lutens.

Kolekcija parfemskih voda Serge Lutens podijeljena je na bež i crnu seriju koje čine karakterni mirisi poetičnih naziva

Iako je Shiseido parfem Feminité du Bois odavno povukao s tržišta, on je i dalje u stalnoj ponudi Lutensove linije. Njoj je 2004. službeno dodana i osebujna, minimalistički koncipirana, ali vrlo luksuzno osmišljena linija šminke Nécessaire de beauté (neseser ljepote) koja se i danas prodaje na svega 70-ak mjesta u cijelom svijetu.

Opsežna kolekcija parfemskih voda Serge Lutens podijeljena je na bež i crnu seriju, i obje obiluju karakternim mirisima poetična naziva poput Fille en aiguilles (djevojka na iglicama), Ambre Sultan, Arabie, Tubéreuse Criminelle (zločinačka tuberoza), Bas de soie (svilene čarape), Nuit de cellophane (celofanska noć), Jeux de peau (igre puti), Five o’clock au gingembre (čaj u pet s đumbirom) i mnogi drugi.

Miris vode

Kako mu je voda trajno nadahnuće, Lutens je 2010. pokrenuo svoju najnoviju parfemsku revoluciju (što su mu mnogi niche elitisti zamjerili proglašavajući taj potez koketerijom s komercijalnim) lansiravši L’Eau Serge Lutens, koji je opisao kao antiparfem, zamišljen kao miris čistoće, neočekivano svjež i time komplementaran njegovim prijašnjim kreacijama prepoznatljive opojnosti.

Svoj L’Eau Serge Lutens opisuje kao antiparfem, zamišljen kao neočekivano svjež, za razliku od njegovih prijašnjih kreacija

Drugo, godinu dana mlađe poglavlje te priče zove se L’Eau froide (hladna voda) i sadrži rijetki tamjan iz Somalije koji se dobiva iz drva Boswellia sacra.

Za Lutensove vode osobito vrijedi ono što je taj maestro visoke parfumerije odavno rekao o pojmu uniseks za opis mirisa: ”Za početak, to nije lijepa riječ. Vjerujem da je svaki parfem jednostavno kreacija za žene i muškarce koji vole fine mirise.

Podjela na muške i ženske parfeme socio-kulturološka je umotvorina iz doba nakon Drugog svjetskog rata. U 19. stoljeću muškarac je bez osude nosio miris lavande ili ruže ako je to želio, baš kao i žena. Ako onaj tko nosi miris nema elegancije i osobnosti, neće ih imati ni s elegantnim, karakternim mirisom. Parfem je odraz onoga što on jest, bezvremen. U Maroku i danas nema segregacije među mirisima, fundamentalna je pogreška po bilo čemu razdvajati žene i muškarce.”

Tekst: Ivan Lozić
Foto: Serge Lutens press

Pročitajte i...

▲ Povratak na vrh