Arhitekti naših nogu

Melissa & Zaha Hadid
03.10.2013.

Jeste li znali da se i cipele nadahnjuju slavnim zdanjima diljem svijeta?

Možete li zamisliti cipele s remenčićima koji kruže oko gležnja poput cilindrične spirale na fasadi njujorškog Muzeja Guggenheim, proslavljenog arhitektonskog zdanja koje je 1943. projektirao Frank Lloyd Wright?

Je li uopće moguće stroge, čiste linije dekonstrukcijskih rješenja moderne arhitekture primijeniti u modi, konkretno u kreiranju cipela? Govoriti na taj način o arhitekturi samo se na prvi pogled čini nemogućim jer bezbroj je dokaza o utjecaju arhitekture na dizajn cipela. Izabrali smo nekoliko eklatantnih primjera.

Slavna štikla Marca Jacobsa s naopako okrenutom potpeticom središte gravitacije pomiče prema naprijed, a stražnji dio cipele ostavlja u zraku vrtoglavi dojam

Dizajneri ulažu neizmjerno mnogo truda i ambicija u kreiranje vrtoglavo visokih štikli, tog najsenzualnijeg  predmeta naše garderobe, koji žene (a i muškarci)  jednostavno obožavaju.

Kako potpetice postaju sve više i više, tako i njihova izrada zahtijeva sve veću pažnju i gotovo znanstveni pristup konstrukciji, nalik onom kakav arhitektu nalaže, primjerice, gradnja nebodera. Unatoč zahtjevnosti, ambiciozni konstruktori cipela sve su brojniji – ali i sve upućeniji.

Arhitekti – dizajneri cipela

Gil Calvalho, nekadašnji student arhitekture a danas slavni dizajner cipela, u svom novom poslu itekako koristi znanje stečeno na fakultetu:

„Za model V Concept inspirirao sam se radovima španjolskog arhitekta Santiaga Calatrava, čiji su viseći mostovi utjecali i na radove dizajnerice Tee Petrović.“

Modu s arhitekturom povezuju i staklene cipelice za Pepeljugu modernog doba s potpisom Contunuum Fashion, modne marke i eksperimentalnog dizajnerskog laboratorija.

U osnovi konstrukcije su trokuti koji su ne samo vrlo dekorativni već i cipeli daju stabilnost, a nadahnuti su onima koji drže Manhattan Bridge u New Yorku!

„Moda je arhitektura u doticaju s tijelom“, smatra avangardni kreator Hussein Chalayan

Ne tako vrtoglavo visoke, no konstrukcijski ništa manje zahtjevne, cipele dizajnerice Marloes Ten Bhomer jasno transponiraju njezin pomalo „inženjerski“ pristup.

„U svojim kreacijama istražujem strukturne mogućnosti cipela i u tome se definitivno vodim estetikom arhitekture“, objašnjava ta prominentna mlada nizozemska kreatorica koja je pohađala Royal College of Art u Londonu.

Rezultat su njezine couture cipele koje evociraju geometrijsku fasadu kuće Schroeder arhitekta Gerrita Rietvelda ili pak radove dekonstruktivista Franka Gehryja diljem svijeta.

Poput slavne štikle Marca Jacobsa s naopako okrenutom potpeticom, koja središte gravitacije pomiče prema naprijed, a stražnji dio cipele ostavlja u zraku vrtoglavi dojam.

Koristeći vlastita rješenja u projektiranju impresivnih građevina, pretačući ih u drugi artistički medij, kao po načelu spojnih posuda, pojedini arhitekti koji ne mare za konvencije i ne vole da ih se gura u šablone, povremeno osvajaju teritorij „cipelara“.

Oni su, dakako, malobrojni, no njihovi su izleti u carstvo cipela tim zapaženiji. Zaha Hadid, veliko ime suvremene arhitekture, od 2008. vrlo je uspješno zakoračila i taj vrli novi svijet u kojem je za brazilsku marku Melissa kreirala limitiranu kolekciju čiji modeli savršeno reflektiraju njezin arhitektonski „rukopis“.

Organski oblici remenčića na njezinim cipelama, istovremeno fluidni i napeti, poput čvrsto stegnutih mišića, podsjećaju na ljudsko tijelo.

Nedvojbeno, arhitektica se dokazala i u mikro i u makroarhitekturi, što  potvrđuje da veličina nije uvijek najvažnija!

Mašta i inovativnost

Njezinim je putem iste godine kročio i londonski arhitekt Julian Hakes. Njegova cipela „Mojito“, koja reproducira valovite linije mosta koji je konstruirao u Bristolu, obišla je svijet i prije nego što je dodirnula tlo – čim je fotografiju prototipa objavio online magazin Dezeen.

Omotana oko gležnja poput marame, njegova salonka ostavlja velik dio stopala da lebdi bez oslonca, namećući pitanje: Može li se u takvoj cipeli uopće hodati?

Dizajnerica Tea Petrović smatra da je to pitanje bespredmetno:

„Udobnost i funkcija nisu od presudne važnosti. Ni moje cipele nisu namijenjene za svakodnevnu uporabu – njihova arhitektonska dimenzija čini ih umjetničkim djelima. Formi sam dala prednost pred funkcionalnošću, no to je posve nevažno.“

Neke stvari naprosto se ne mogu uspoređivati. Uostalom, ni louboutinke i balerinke, premda ih povezuje ista funkcionalna namjena, dvije su sasvim različite priče, baš kao što su to ultramoderna Villa Savoye i Haussmanovi golemi stanovi na pariškim bulevarima.

Činjenica je da transformiranjem cipele u umjetnički arhitektonski accessoire, suvremeni dizajneri daju za pravo avangardnom kreatoru Husseinu Chalayanu, za koga je „moda arhitektura u doticaju s tijelom“.

Oni koji i dalje misle da sam koncept cipele ostavlja malo prostora za inovacije, morat će ostati nogama čvrsto na zemlji, u svojim malim cipelicama. Ali letjeti na krilima artističke mašte sigurno je neusporedivo zanimljivije.

Tekst: Laurent Montant
Foto: Getty Images

Preporučujemo

Pročitajte i...

▲ Povratak na vrh