Rise of the Basic Bi*ch

22.12.2020.

Bilo da ih simpatiziramo ili preziremo, jednostavne curke koje radosno prate trendove, neironično dijele motivacijske poruke, srijedom nose ružičasto te uglavnom utjelovljuju sve klišeje suvremene ženskosti srednje klase jedan su od najrasprostranjenijih suvremenih tipova, a njihova je rastuća moć nezanemariva. U povodu recentne kontroverzne Emily u pohodu na francusku metropolu, pitamo se što znači biti „basic bitch“, što voli, koga nosi i kako je uspjela zavladati svijetom?

Više guilty nego pleasure

Ako u posljednjih mjesec dana niste gledale “Emily in Paris”, niste živjele. Serija koja je trebala biti guilty pleasure godine za ljubiteljice skupe mode i jeftinih rom-com uzbuđenja uz obilje pariških klišeja, odjeknula je kao možda najkontroverznija pojava u pop univerzumu ove sezone. Naslovna Emily marketinška je stručnjakinja koja mora naglo zamijeniti šeficu na putovanju u Pariz i pomoći u tranziciji s agencijom koju je njezina tvrtka u Chicagu nedavno kupila. Entuzijastična i lingvistički potkapacitirana, fokusirana na social media marketing i obožavateljica vrišteće mode, Emily od samoga početka ne kotira dobro kod Parižana. A iskreno, ni kod publike.

Emily nije dopadljiva junakinja, više je naučimo tolerirati kako se epizode nižu nego što je zavolimo, a suprotno očekivanjima da će dolaskom u Pariz otkriti čari pariške životne filozofije i dobrog stila, metamorfoza izostaje. Možemo dovući Emily u Pariz, ali ne možemo izvući Chicago iz Emily, čini se. No izostanak progresa i transformacije toliko je sustavan tijekom sezone da je gotovo avangardan za konvencionalni rom com. Serija istodobno  uspijeva biti puna općih mjesta i izbjeći svima srcu nam mile stereotipe romantičnih narativa. Dosta je kritika šamaralo seriju zbog pretpostavljeno zastarjelih klišeja o francuskoj kulturi i populaciji, ali dok su francuski stereotipi nekako ispali šarmantni, američka je kultura prikazana kao noćna mora u neonskim bojama. Osim toga, romantične se komedije ne gledaju zbog njihove točne reprezentacije bilo čega pa bi se, barem što se toga tiče, hejteri mogli smiriti sa svojim sacre bleu.

No kao što joj dežurni Parižani neprestano spočitavaju, Emily je nepopravljivo basic, njezin je stil hodajuća dizajnerska klaster glavobolja, a njezina misija u životu pretvoriti ekskluzivni glamur u opće dostupno dobro. Ono što je zanimljivo u premisi ovog festivala kiča, serija hotimice ili nehotice prikazuje da ovaj svijet vrvi varijacijama na Emily koje su faktički ovladale tržištem. Postavlja se pitanje: može li uopće luksuz opstati pod najezdom Emily ovoga svijeta?

Ringarde!

Što zapravo znači kada se nekoga okrsti nimalo laskavim epitetom basic, još manji laskavim kad uz njega ide pripadajuća imenica, i kako je taj termin ušao u upotrebu? Basic bitch isprva se pojavila u stand-up komediji i rasprostranila u hip-hop i rap kulturi početkom prošlog desetljeća, a termin označava primarno žensku osobu koja robuje najkomercijalnijim trendovima te u pitanjima ukusa pokazuje određenu misaonu jednostavnost. Istodobno, jedna od važnih dimenzija djevojaka koje bi se nazvale basic njihova je nezajažljiva žeđ da nekako dobave ono što im neprestano izmiče: istinski stil, cool faktor, pariški je ne sais qoui… Kad je sintagma počela iskakati na sve strane u pop kulturi, ozbiljni su si portali poput The Cut ili New York Times dali truda da shvate što zapravo znači ova aliteracijska uvredica; članci su pisani, diskusije vođene, ali nitko nije mogao sasvim zahvatiti puninu bića ove pretpostavljeno jednostavne osobe. Definicija je uporno cirkularna i svodi se na unutarnji radar kojim raspolažu upravo oni koji sami nisu basic. Basically, basic bitch je jednostavno ekstremno obična osoba, konformistica koja voli redom sve što bi trebala voljeti kao konvencionalno ženstvena žena ili, kako se o tome izrazila blogerica Ms. Not Right Now, ima „začudnu sposobnost da aspirira osrednjosti“.

Razmišljajući o modi, glamuru, luksuzu i stilu, ne možemo pobjeći od načina na koje su ti fenomeni premreženi s klasnom dimenzijom društva. Nekoć je jasno hijerarhizirana aristokracija živjela dekadenciju na sigurnoj udaljenosti od iskorištavanog pučanstva koji im je to osiguravao. Pojednostavljeno gledano, upravo je s razvojem moderne demokracije došlo do otvaranja mogućnosti društvene vertikalne mobilnosti, status nije više garantirao bogatstvo, a bogatstvo je moglo pribaviti status, iako ne nužno i poštovanje koje je išlo uz njega. Aristokracija je pala, ali naviruće je građanstvo svejedno htjelo biti poput nje te je preuzimalo obrasce ponašanja, vrijednosti, simbole ukusa, a kako to već biva kad netko nasilu pokušava preuzeti tuđu auru, u procesu se rodio kič. Zatim je došlo do daljnjeg raslojavanja, pojavilo se malograđanstvo s vlastitim stremljenjima, a na mjesto pravih statusnih simbola dolazile su jeftine zamjene za njih. U osnovi basic bitch je suvremena verzija malograđanke ili onoga što bi moja baka nazvala hohštaplerkom, osoba koja poseže izvan vlastitih mogućnosti, s jedne strane financija, a s druge strane ukusa kao takvog.

Tako naša Emily objašnjava kako ima relativno skromnu i nimalo kozmopolitsku pozadinu te da je njezin over-the-top stil nastao iz kompenzacije za manjak sredstava da si priušti objekte od ukusa. Emily kaže svojoj narogušenoj pariškoj šefici da je upravo ona ciljna publika njihovih marketinških kampanji baš zato što kao autsajder želi ono što Sylvie već prirodno ima – istinski stil i seksi nonšalanciju. No serija nam na neki način poručuje da nije poanta u tome da euforični wannabe zaista postigne to što navodno želi biti, čini se da je dovoljno u tome uživati by proxy, biti tome blizu i preuzimati pojedine elemente luksuza koji im u cijelosti izmiče. Ili ih preuzimati toliko da prestaju biti luksuz i postaju okidač epilepsije.

Anatomija stila

E sada, da se razumijemo, Emily u garderobi broji markice o kojima gledateljice uglavnom mogu samo sanjati daleke snove, a opet uspijeva demolirati komade svojim nebuloznim stilističkim izborima. Ženska ima nekoliko pari Louboutinki (i da, jedne imaju natpis „Paris“ kao dio printa), više torbica Chanel nego što možemo izbrojati, za trčanje nosi Chanel crop top, jedan od onih uznemirujućih kačketa je Dior, a onaj kaput boje ciklame? Kenzo. Žuti komplet koji nosi u parku? Ganni. Kratki sako na doručku u pokrajini Champagne? Vivienne Westwood. Večernja haljina koja je ujedno jedini zaista besprijekorni stilski moment u seriji? Christian Siriano. Na sekundu vidimo čak i da na ručak s prijateljicom nosi čizmice Margiela Tabi koje su već ozbiljan modni potez! Kako da si objasnimo ovaj modni kaos?

Patricia Field, stilistica i kostimografkinja koja je kreirala lookove kojima je obilovao “Seks i grad”, kao i kultne outfite koji su defilirali u filmu “Vrag nosi Pradu”, potpisuje i kostimografiju ove serije. Ali ne moramo poznavati Patricijin rad kako bi nam bilo jasno da ništa ovdje nije slučajno. Emily je u tom smislu zaista modna žrtva koja se od silne sreće što si može priuštiti neke od najmoćnijih brendova globalne modne scene odlučila ugušiti u njima (na stranu pitanje kako si itko u ranim dvadesetima, kakav god posao imao, može priuštiti tu garderobu). Ukus se ne može kupiti čak ni kada dolazi s ugrađenom stilisticom A-klase, ali taj bjesomučan trud ono je što nas tjera da istegnemo očne mišiće od kolutanja.

Who is who of fashion

Na stranu ljubavni četverokut (ili šesterokut ili osmerokut) u kojem se našla Emily u Parizu, jedan je od najvažnijih zapleta serije modni sukob između fikcionalnih predstavnika stare i nove modne garde, dizajnera Pierrea Cadaulta koji je inspiriran uvelike Karlom Lagerfeldom, s modnim dvojcem Grey Space temeljenim na liku i djelu Virgila Abloha za Off-White. Pritom Pierre Cadault utjelovljuje starinski pristup modi, kada je fokus prije svega bio na siluetama koje podržavaju figuru, na ručnom radu i probranim materijalima, modi u kojoj će zablistati osoba koja je nosi, poput decentne svjetlosti pod kojom sja prirodna ljepota. Suvremena je moda pak u svom divljem eklekticizmu zagrabila u najrazličitijim smjerovima, promišljajući vlastitu prirodu konceptualno, apsorbirajući sve moguće druge umjetnosti i utjecaje, dajući često prednost inovativnim i avangardnim rješenjima pred nosivom ljepotom kada je riječ o haute couture.

S treće pak strane veliki uzlet doživljava streetwear, anti-moda inicijalno osmišljena i stvarana za radničku klasu – jednostavna, praktična, udobna. Njezin je pak prodor u modu bio omogućen hip-hopom i općenito uličnom kontrakulturom koja je postupno integrirana u mainstream, da bi se popela do najviših visina visoke mode, primjerice s radom Virgila Abloha za Louis Vuitton ili Matthewa Williamsa za Givenchy. Grand finale serije na neki je način sudar svih tih usmjerenja s nejasnom poantom – Cadault predstavlja pop-up reviju u sklopu koje modeli izlaze iz kamiona za smeće u neonskom tilu s natpisima (Basic Bitch, Pierre Cadault is Dead i slično), koji je nimalo uvijeni citat kultne revije Viktor & Rolf SS19 couture revije. Preko puta je Grey Space, pobijeđen u vlastitoj igri anti-mode i ekshibicija za publicitet, dok u prvom redu za Pierrea navija Emily, kompletno odjevena u floralnu haljinu i puffer jaknu marke Off-White.

Kako iščitati ovaj modni klinč? Nije ni moda što je nekad bila? Činjenica je da se odnos prema modi promijenio i u određenom smislu moda se prelama pod pritiscima da drži korak s bukom vremena. Ali ako je jedini sigurni zakon suvremenog stila „sve prolazi“, ako su kič i streetwear integralni dio visoke mode, ako high street kopira što zapravo glamur čini glamurom, luksuz luksuzom, a stil stilom? 

Bonjour, la plouc!

Nedaleke 2014. godine spisateljica i deklarirana feministkinja Daisy Buchanan napisala je za Guardian „zašto je ponosna biti basic bitch“, braneći svoje sveto i neotuđivo pravo na Uggsice, mirisne svijeće i začine za kavu, kao da ga je netko pokušao nesveto otuđiti. Smatrajući da je korištenje riječi bitch još problematično unatoč feminističkim pokušajima aproprijacije rodno opterećene uvrede (što je, okej, fer argument), Buchanan kaže da nema ništa feministički u tome da se ženama osudom uskraćuju „ženski kulturni označitelji“. Daisy promašuje tri poante – činjenicu da će basic ljudi uvijek biti više nego bilo koje vrste alternativaca, da malo se rugati nekoj skupini ne znači zabraniti joj da postoji, pali svijeće i nosi ružne čizme te, konačno, što su pobogu „ženski kulturni označitelji“? Ne samo da ljubiteljice plišanog kiča baš nitko ne priječi u njihovim užicima, njihovim se (ne)ukusima apsolutno podilazi.

Htjele mi to ili ne, les ploucs vladaju ovim svijetom kao najosnovniji i najveći sloj potrošačkog društva koje na plećima nosi cijelu piramidu na čijem su vrhu glamur i luksuz. Nekoć u stanju levitirati nad običnim smrtnicima, ovaj je vršak sad oslonjen na druge slojeve i bez podrške odozdo, urušit će se u trenu. Kad Emily kaže dizajneru Pierreu Cadaultu da su mu potrebne basic bitches ovoga svijeta, koliko ih god prezirao, od količine kiča i patetike u ovom prizoru lako je previdjeti težinu istine koju Emily zapravo izgovara. Ali one si to ne mogu priuštiti, kažete, kako mogu biti potrebne pretpostavljeno jednom od najekskluzivnijih dizajnera svoga doba? Kao prvo, Emily koja nosi Chanel na Chanel to si vjerojatno može priuštiti. Nadalje, curke koje žive na Instagramu one su koje sadržaj čine relevantnim i poželjnim, koje usmjeravaju tržište čak i ako si ne mogu priuštiti sve što manično lajkaju, čak i kad ne znaju što bi s time kad se toga domognu. I konačno, velik broj njih za koju će godinu biti menadžerice i direktorice koje će si, kao i Emily, sumanuto kupovati preskupe luksuzne objekte da prebiju manjak ukusa.

Budućnost luksuza

Internet je omogućio neviđenu demokratičnost u pristupu informacijama, znanju, kanalima ekspresije vlastitih misli i doživljaja, kao i izravan medij komunikacije između zvijezda i običnih smrtnika. S druge strane, ideja je luksuza ekskluzivnost, činjenica da je rezerviran za posvećenu manjinu, dalek, izniman. Luksuz ne može biti demokratičan i dostupan, a ostati luksuzom, njegova aura ovisi o žudnji koju nije tek tako lako zadovoljiti, inače gubi cijelu poantu. Biti cool ili chic ne može se kupiti, programirati, imitirati ili proizvesti, što ne priječi mnoge da uporno pokušavaju, ne razumjevši da je taj neumorni trud upravo kontraproduktivan u odnosu na željeni cilj. U tome smislu basic bitches nisu ništa iritantnija pojava od hipstera koji su nešto glasniji u određenim krugovima, ali faktički su u kroničnoj manjini, a što je znatno važnije, jednako su formulaični i površni.

Možda je sve ovo zvučalo malo suviše strogo prema curkama u uggsicama, u konačnici svi imamo svoje basic momente. Možda je to ljubav prema “Seksu i gradu” (guilty), privjescima za torbice, divljanju s figarom… u krajnjoj liniji, uggsice su navodno stvarno vrlo tople i udobne čizme. Nije da postoji posebni krug pakla rezerviran za osobe koje nose torbice na pregibu lakta i reprodukcije Eiffelovog tornja kao accessoire, a biti basic nije najgora stvar koja čovjek može biti. Kada je riječ o luksuzu, vrijeme će pokazati hoće li i kako preživjeti te tko će biti arbitri ukusa budućnosti, ali uvijek mora postojati nešto što blista u daljini i izaziva nam zazubice. A možda nam je budućnost basic, naša sudbina ionako zacementirana i samo trebamo dodati cimet u kavu, na zid objesiti motivacijsku poruku i prepustiti se valu…

Piše: Ana Fazekaš

Foto: Profimedia

Pročitajte i...

Kako se našminkati poput Parižanke

Parižanke krasi bezvremenska ljepota postignuta bez mnogo napora ili truda, a može se rekreirati u 5 jednostavnih koraka

Serijska moda: grozni likovi u fantastičnoj garderobi

Donosimo najbolje odjevene anti-junakinje aktualnih hit serija

Modna inspiracija: Emily in Paris

Neodoljivi karirani blejzeri i francuske kapice vode nas korak bliže Parizu

Tko je modni uzor za elegantnu Sylvie iz serije "Emily u Parizu"?

Utjelovljenje francuske profinjenosti u seriji - Sylvie nas je oduševila svojim modnim kombinacijama, a one su inspirirane ni više ni manje nego...

Koliko bi koštalo živjeti kao Carrie ili Emily?

Što bi bilo kada bi se fikcija pokušala rekonstruirati u stvarnosti?

Pogodite tko se vraća sljedeće sezone!

Imamo sve moguće osjećaje u vezi ovoga…

▲ Povratak na vrh