Upoznajte mladu hrvatsku pjevačicu, arhitekticu i dizajnericu nakita koja ne pristaje na kompromise

28.08.2017.

Miranda Vukasović je mlada hrvatska pjevačica arhitektica i dizajnerica nakita koja je u svojim ranim tridesetima napustila karijeru arhitektice i okrenula se pjevanju kojim se trenutno bavi u Pekingu gdje već neko vrijeme stanuje

No, Peking je tek još jedna postaja za Mirandu Vukasović koja je živjela u gradovima diljem svijeta na gotovo svim kontinentima. Studirala je dizajn u Milanu, a onda i urbanizam u Ciudad de Méxicu, radila je s Renzom Pianom i Giannijem Ranaulom što ju je odvelo i u Pariz, a živjela je i u Rio de Janieru, Londonu, New Yorku, te je danas smještena u Pekingu. No, tko zna za koliko dugo.

Na tom je putu do danas Miranda naučila govoriti čak šest jezika, a promijenila je i tri karijere te se nakon arhitekture i fotografije danas bavi prvenstveno pjevanjem unutar skupine “The Radiance”, ali i dizajnom nakita. Što nam je otkrila o svom životu ispunjenom putovanjima, učenjem i upijanjem novih kultura i, još nevjerojatnije, kako je to sve stigla u tako ranoj dobi, pročitajte u intervjuu.

Živjela si u Milanu, Rio de Janeiru, Ciudad de Méxicu, Londonu, New Yorku, a sada i u Pekingu. Što te odvelo u sve te gradove, čemu te naučilo i kako si sve to stigla u tako ranoj dobi?

Znatiželja! Uvijek sam sanjala da ću jednog dana putovati i upoznati cijeli svijet, a snovi su pokretač! Volim svijet i različitost! Svijet me naučio puno toga, najviše o toleranciji, različitosti i snalažljivosti. Naravno i o ljepoti i o širini svega što postoji, o prijateljstvu, o prirodi, o muzici, o umjetnosti, o kulturi i kako u toj različitosti i poticanju uzajamnog poštovanja i razumijevanja, možemo živjeti u slobodi i veselju.

Imam snažnu želju da se stalno mijenjam, jer to je izazov! Ono što nas uistinu čini jedinstvenima su naša sjećanja i iskustva, a kada si damo slobodu da se mijenjamo onda doista napredujemo i učimo. Danas je važno izraziti tu jedinstvenost i individualnost, jer živimo u vremenu globalizacije, gdje se individualnost gubi.

U sve te gradove vodili su me interesi, a kako sam to stigla… jednostavno (smijeh), kada sam odlučila nešto potražiti onda sam to tražila, našla i krenula! Meni je izazov mijenjati se!

Nakon studija dizajna u Milanu, a onda i urbanizma u Mexico Cityju neko si se vrijeme bavila arhitekturom. Na kakvim si projektima i s kojim ljudima radila i što je taj posao značio za tebe? Kako te oblikovao?

Radila sam uglavnom na projektima dizajna interijera, ali najviše projekata vezanih uz kulturu, uz postavljanje izložbe ili “prolazne” arhitekture i instalacije. Radila sam s Renzom Pianom na projektu “Zero Gravity”, a nakon toga sam ostala raditi i na izložbi “Visible Cities”. U Kini sam radila kao kustos i na konceptu Jianzi pavilliona za vrijeme pekinškog Tjedna dizajna 2015. godine. U Londonu sam radila s Karakusevic-Carson Architects na programima urbane regeneracije u East Londonu. Radila sam i na interijerima stanova, kuća, vila, restorana s Giannijem Ranaulom u Parizu i Gomezom de Tuddom u Meksiku. I još uvijek se bavim produkt dizajnom kao freelancer u Kini. Nedavno sam dizajnirala Paravan za Domani Casa, a uskoro stiže cijela linija. Želim naglasiti da sam imala priliku raditi s puno ljudi koje cijenim, što me čini sretnom.

U tvojoj je karijeri svoje mjesto pronašla i fotografija. Kakvom si se fotografijom bavila, što ona znači za tebe i kako je prakticiraš danas?

Danas ne prakticiram toliko fotografiju kao prije, ali imam doticaja s njom kroz moja putovanja. Danas se fotografijom isključivo bavim više kao konceptom i surađujem sa Samanthom Camozzi, fotografkinjom iz Rima, koju smatram osobom s nevjerovatnim talentom koja sa mnom radi na svim projektima fotografije, što nakita, što pjevanja. Fotografija za mene znači puno, iz nje proizlazi emocionalni identitet. To je važno za bilo koji brend!

Danas pjevaš u vlastitom bendu “The Radiance” koji “žari i pali” u Pekingu. Kako to da si odustala od arhitekture i okrenula se gazbi?

(smijeh) Uvijek sam voljela glazbu i za mene je glazba izraz slobode, to je čista emocija i može doseći ljudska srca. Cijeli svijet uživa u glazbi, poseban je osjećaj kada nastupate, jer stvarate izravnu emociju i vezu s ljudima koji vas slušaju. Nisam ja odustala od arhitekture, od dizajna. To je velika pozadina onoga što ja jesam i moje kulture. Ona me definira i postaje odraz mojih uspomena, obrazovanja i moje osobne kulture. Glazba mi također daje priliku efemerne arhitekture, naime glazba ima veliku moć mijenjati ljude, pjesma nas povezuje da usmjerimo emocije koje svi osjećamo, a ako im damo vizualni kontekst onda te emocije postoje u prostoru.

Kad nastupam surađujem s vizualnim umjetnicima. Želim izdvojiti umjetnika iz Kine koji se zove Honga Qilea, a koji je pratio moje pokrete svjetlom i tako sam ja u mraku, radila crteže od svjetla. Trenutno radimo s prostorom i tokom koncerta, imamo live projekcije koje su u tri dimenzije, stvaramo prostore.

Kakvu ulogu tu ima Peking? Kako to da si odabrala baš njega i što on znači za tvoj odnos s glazbom?

Godine 2011. podnijela sam zahtjev za posao, kao kustos i dizajner za međunarodni arhitektonski ured, pozicija je bila slična nečemu što sam već radila za Renza Piana, ali je bilo povezano s malo više tehnologije. Zanimao me taj posao, a iznenadilo me kada sam dobila ponudu dva sata nakon intervjua, pa sam rekla “zašto ne?” Počela sam znatiželjom otkrivati novu kulturu i nadati se da će mi novo radno iskustvo pomoći u profesionalnom rastu. I to je tako bilo. Kina doista bila velika kulturna promjena koja mi je stvarno dopustila sasvim novi način poštovanja i učenja o raznolikosti.

Peking je poseban jer raste i razvija se što mu daje posebnu vitalnu i ekonomsku energiju, grad je pun mogućnosti. Još jedna fascinantna činjenica je da je mnogo mladih ljudi uspješno u Kini, što također daje energiju koja je vitalna i mlada. To je važno osjetiti u procesu stvaranja, jer kroz to vidimo nove tendencije i pratimo promjenu u društvu.

Nedavno si potpisala ugovor s Menartom. Znači li to da će hrvatska publika češće moći čuti tvoju glazbu? Planiraš li i nastupe u Hrvatskoj?

Naravno da bih to voljela. Za sada još ništa nisam planirala, ali nadam se da će se i to uskoro dogoditi.

Uz sve to, dizajniraš i svoj nakit. Kako si se odlučila na taj potez?

U 2013. godini sam dizajnirala kolekciju nakita od betona. Ta kolekcija predstavljena je 2013. u suradnji s Micro Macro studijem na pekinškom Tjednu dizajna. Isti je rad prikazan je i na izložbi u Today ART Museum u Pekingu.

Prije svega volim nakit i meni je to način za izraziti jedinstvenost i osobnost; nježan, krhak i dragocjen kao da najavljuje duh modernih žena i muškaraca, snagu i njihovu osobnost. Stvaranjem nakita mogu odmah rezonirati identitet modernih žena koje su postale snažne dominantne figure u suvremenom svijetu. Žene koje igraju velike uloge u tradicionalnim muškim zanimanjima sada dominiraju u najsuvremenijim industrijama,  jake su, ali još uvijek ne poriču svoju krhkost,, eleganciju i suštinu.

Kroz nakit mogu također izraziti svoju ljubav prema arhitekturi, odražavajući njime teme iz moje profesije. Mislim da su sve umjetnosti povezane, a svi moji radovi pronalaze dodirnu točku s arhitekturom i glazbom, kao što sam i prije naglasila.

Kako uopće sve ovo stižeš? Kako izgleda jedan dan u tvom životu?

Što više radim, to više stignem, to mi daje energiju. Ja želim da je svaki dan u mom životu ispunjen kreativnim radom. Ne propuštam jutarnju kavu. Vježbam svakodnevno pjevanje i klavir. Skiciram svakodnevno ideje, uvijek nosim sa sobom olovku i mali blokić, to mi daje sigurnost da mi ideje neće pobjeći, a kada sam sigurna koja ideja mi se sviđa počnem razrađivati, istraživati, modelirati. Nekad počinjem od forme, a nekad od riječi ili koncepta.

Zapravo ovisi, ponekad posvetim više vremena dizajnu, a ponekad glazbi. Trudim se da svaki nastup bude jedinstveno iskustvo, tako da me ponekad glazba potpuno obuzme. Zadnji nastup koji smo imali bio je u 600 godina starom budističkom hramu gdje sam odlučila okupiti osam djevojaka iz različitih zemalja – Estonije, Brazila, Engleske… i grlenog pjevača iz Mongolije, bilo je to divno iskustvo. Naravno, da su pripreme bile uzbudljive, a druženje i intenzivno vježbanje trajali nekada i do kasno u noć. Tako da nije baš sve po rasporedu! Volim ići na koncerte i izložbe, a navečer provesti vrijeme s prijateljima koji su mi dragi ili uz  poeziju, jazz ili film.

Pratiš li što se zbiva u Hrvatskoj na području arhitekture, glazbe ili mode? Postoji li netko ili nešto što te posebno veseli ili možda ljuti?

Pratim tu i tamo, ali iskreno površno, a sigurno bih našla i nešto što me ljuti, a i nešto što me veseli!

Kakav je tvoj odnos prema Hrvatskoj uopće? Vraćaš li se često i planiraš li se možda zauvijek vratiti?

Dolazim u Hrvatsku najmanje dva puta godišnje, posjetim obitelj i drage prijatelje. Bih li se vratila nisam sigurna, imam još puno želja prije povratka!

Bi li savjetovala mladim ljudima iz Hrvatske da, poput tebe, obrazovanje potraže vani, a karijeru grade dalje od našeg, za poduzetnike neprijateljskog birokratskog uređenja?

Trebali bismo postati strastveni prema vlastitom nasljeđu i autentičnosti. Svi zaslužujemo biti jedinstveni! Ako mislite da to možete biti negdje van Hrvatske, krenite, a ako ste to u Hrvatskoj ostanite tu!

Tvoja je karijera doista prožeta različitim poslovima i aktivnostima. Jesi li ostvarila sve što si htjela do sada ili možda ponovno planiraš promjenu karijere?

Naravno da nisam, ima tu jos puno snova!

Tekst: N.B.
Foto: Aleksandar Selak / Yu Jin Long
Jewelry: MV Miranda Vukasovic; Clothes: UZO.MIN by Sun Min; Photos: Yu Jin Long; Copyright: UZO.MIN

Pročitajte i...

Novi trend u uređenju interijera! - Eklektično

Prostori idealni za one koji ne vole minimalizam

Želite li saznati najčuvaniju tajnu u svijetu mode?

Imamo za vas pozivnice za najekskluzivniju shopping zajednicu

Obožavamo stil Kelly Wearstler

Eklektična estetika dizajnerice interijera

Stefano Seletti: (R)evolucija dizajna

Zahvaljujući vizionarskoj demokratizaciji dizajna svakodnevnih predmeta, talijanski Seletti osvojio je svijet jedinstvenom kombinacijom ekskluzivnog dizajna i pristupačnih cijena, što je njegove proizvode približilo širokoj publici

▲ Povratak na vrh