Siesta – znak lijenosti ili najslađi odmor?
Siesta, nap, fjaka, popodnevni odmor, beauty sleep... Je li poželjno uvrstiti siestu u dnevni raspored ili se radi o znaku slabosti?
Odmalena sam ljubiteljica popodnevnog odmora, jedna od one rijetke i čudne djece koje tete u vrtiću nakon ručka nisu morale uopće nagovarati da se prestane igrati i ode odspavati. Tu sam naviku zadržala sve do odrasle dobi i njegujem još uvijek, ako raspored dopušta, na sveopće zgražanje okoline.
Siesta se često u zapadnjačkoj kapitalističkoj kulturi vidi kao znak lijenosti, dosade ili nezainteresiranosti za posao, no tradicionalno na Mediteranu ona nije ništa neobično – visoke ljetne temperature u kombinaciji s prirodnim umorom koji nastupa nakon ručka često zahtijevaju odmor, osobito ako osoba rano ustaje. Neka istraživanja navode da kratko drijemanje u poslijepodnevnim satima može dovesti do smanjenja rizika od kardiovaskularnih bolesti, pretpostavlja se zbog odmora koji smanjuje razinu stresa.
I premda siesta ima mnoge benefite jer opušta i puni energijom u trenucima kada je ona najniža i kada su naša produktivnost i koncentracija vrlo slabe, duljina spavanja u poslijepodnevnim satima bi se trebala ograničiti na kraći vremenski period jer u protivnom može negativno utjecati na noćni san.
Siesta je odličan način kako nadoknaditi izgubljenu energiju poslijepodne kako biste se kasnije mogli kvalitetnije podružiti s članovima obitelji ili odraditi što vas još čeka u danu, no ukoliko osjećate konstantan umor, trebali biste se konzultirati s liječnikom jer to može ukazivati na hormonalne poremećaje ili depresiju.
Piše: Kristina Stakor
Foto: Profimedia
