Uvid u svijet Petera Lindbergha

20.03.2014.

Ekskluzivno vam donosimo priču o fotografu čija je izložba već proglašena događajem godine

Preko 150 fotografija iz dva serijala Petera Lindbergha – „Images of Women“ i „Unknown“ – vidjet ćemo na njegovoj zagrebačkoj izložbi u Domu HDLU-a od 8. travnja do 10. svibnja.

Naravno, ova dva ciklusa ne predstavljaju jednu zajedničku cjelinu, čak i potječu iz različitih dekada rada ovog doajena i svakako jednog od najpriznatijih živućih svjetskih fotografa. Serijal „Images of Women“ predstavljen je 1997. godine u Berlinu, dok je noviji imena „Unknown“ nastao u ovom mileniju prvi puta izložen 2011. u Pekingu. „Unknown“ nije  „samo“ izložba, nju je pratila impozantna instalacija s plesnim točkama upečatljive koreografije, pri čemu su se sjene plesača projicirale na velike zaslone i zastore kroz koje se – razgledavajući izloške – probijalo više od 70 tisuća posjetitelja. Međutim, sam Lindbergh kaže kako se ove izložbe nikad ne postavljaju dva puta na isti način, što znači da nam ovo pekinško iskustvo ne govori puno o onom što nas čeka u Zagrebu, na jedinoj njegovoj ovogodišnjoj europskoj izložbi.

Ipak, pogledamo li barem eksponate iz obaju ciklusa, ne čini se da je ideja o njihovu spajanju baš slučajna – iako različiti i svaki na svoj način briljantan, oni se i nadopunjuju na impresivan način.

 

Peter Lindbergh

 

„Images of Women“ prikazuje Lindbergha upravo na onaj dominantan način, fotke koje nam dolaze pred oči kad na njega pomislimo. Tu su slike „pravih“ supermodela devedesetih, u čijem je stvaranju aktivno sudjelovao – prvi koji su ih snimali zajedno, više njih na okupu. Na slavnoj naslovnici američkog Voguea iz siječnja 1990. nalazi ih se pet (Naomi Campbell, Linda Evangelista, Tatiana Patitz, Christy Turlington i Cindy Crawford). “Images of Women” također donosi mnogo modela – da spomenemo samo Lindberghove omiljene Kristen McMenamy, Lindu i Naomi, Nadju Auermann, često i Millu Jovovich…

Tu su, naravno, i filmske i glazbene zvijezde, ljepotice poput Charlotte Rampling, Nastassje Kinski, Madonne i druge, jer kad se radi o nekom tko je tako dugovječan i superioran u svom radu kao što je to Peter Lindbergh, popis onih s kojima je radio duži je od onog na kojem su oni s kojima – nije. Goli ili odjeveni, modeli su u intimnom odnosu sa sobom – nerijetko se dodiruju, drže se za glavu, dlanovi su im prekriženi na srcu, pokrivaju se odjećom, ili je pak odmiču sa sebe.

 

Peter Lindbergh

 

I onda naravno ono u čemu Lindberghu nema premca – način na koji je sve to složeno. Ciklus je uvlačeća, artistička kombinacija „pravih“ modnih fotografija, ali i onih koje izgledaju kao da su okinute posve „slučajno“, bilo to tako ili ne, u backstageu, među rekvizitom. Na nekima se i ne vide lica, nego samo dijelovi tijela u krupnom planu, noge Tine Turner i Helene Christensen, stopalo Catherine Deneuve… Tu su i prazni setovi, cipele bačene na pijesak, refleksije u vodi, ali i apstraktni, „mutni“, posve neodgonetljivi i nerazvidni kadrovi. Pa detalji krajolika – bile to stepenice Eiffelovog tornja, Lindberghove omiljene plaže u talijanskoj Ostiji kraj Rima, ili Beauducu južno od Arlesa. Ovu potonju plažu fotograf je otkrio u mladosti, kad je inspiran Vincentom van Goghom u tom kraju proveo nekoliko mjeseci, radeći kao radnik na imanju koje se nalazi (i) na jednoj od Van Goghovih slika.

Također, „Images of Women“ transcendira sekundarna spolna obilježja, jer među ovim fotografijama, ne zaboravimo, i nekoliko fotografija muškaraca. I to sve objedinjeno jedinstvenom dramaturgijom, uz koju nikad ne znate što donosi idući prizor. To je zapravo neki faktor koji u Lindberghovom slučaju ne bismo mogli nazvati tek „iznenađenjem“, iako on to nesumnjivo jest, nego nekom pažljivije biranom riječju, to je poput neke tople radoznalosti, posve diskretne, dobroćudne, iako naravno i zarazne, jer prelazi na gledatelja na način da ne možete dočekati da vidite što donosi idući prizor.

 

Peter Lindbergh

 

Lindbergh kaže kako od polovice nultih radi isključivo digitalno, ali slike su mu i dalje malo retro – „zrnate“, kao što su nekad bile one snimljene na visokoosjetljivim filmovima. Ovo spominjem zato što ta „visokoosjetljivost“, sačuvana i u digitalnom sučelju, ne funkcionira samo u smislu rastera koji stvara sliku, nego je u Lindberghovom slučaju na neki način i metafora za fotografa samog. Ovdje se dakle ne radi samo o „visokoosjetljivosti“ medija nego i hipersenzibilnosti onoga tko taj medij stvara.

Odnos prema modi u oba fotografska ciklusa istodobno je subverzivan i emancipirajući. S pozicije onog što danas smatramo za postprodukcijski standard, ove su slike često „podigrane“, na njima se i supermodelima vide bore, mane na koži, nesavršenost tijela. Ta stvarnosna inklinacija koja tijelo posvaja onakvim kakvo jest nije nimalo naturalistička, patetična ili neumjerena – upravo suprotno: spontana je, humana i topla. Kao da su vanjska atmosfera i unutrašnje raspoloženje u Lindberghovom fokusu puno prije nego izgled modela. Mnogi primijenjeni umjetnici naravno vole da im se tepa kao velikim stvaraocima, ali u Lindberghovom slučaju to nije pretjerano. Njegove fotografije zaista u prvom redu jesu umjetničke, a tek iza toga žanrovske: reklamne, modne, ovakve ili onakve namjene.

 

Peter Lindbergh

 

U tom se smislu Lindberghova posebnost vidi i ako ga pokušamo usporediti s još nekoliko jednako prominentnih modnih fotografa njegove generacije. Na njegovim fotografijama iz ovih serijala modeli ne poziraju tako očito kao kod Patricka Demarcheliera. Nisu savršeno ujednačene i pročišćene do aseksualnosti,  kao one Brucea Webera. Ne teže niti drugom ekstremu – snažnoj, eksplicitnoj putenosti Roberta Mapplethorpea. Nisu nadrealne, bajkovite i monumentalne kao one Annie Leibovitz. Među svima njima Lindbergh kao da ide po negdje sredini, ali više na integrativan nego srednjestrujaški način, pa su njegove slike sve to, a pritom su, nerijetko još i neposrednije i prisnije. Njegov realizam također je neupitno seksualan, ali i takav da se gledatelj, koji je također stvarna osoba, s njim može lako poistovjetiti, a ne gledati ga kao nedostižni ideal. Sugestivnost Lindberghova rada slavi život sam i ne ide za segregacijom „posebnih“ momenata koji baš i nisu svakom dostupni. To naravno ne znači da momenti koje Lindbergh „hvata“ nisu (i) posebni. No, Lindbergh kao da se ne trudi od običnih ljudi napraviti supermodele, nego upravo obrnuto. I zato kad gledamo njegove fotografije, ne osjećamo se posebno zato što ih imamo prilike vidjeti, nego zato što su one takve kakvi smo i mi.

Drugi serijal koji će biti izložen u Zagrebu, „Unknown“ je svojevrsna protuteža prvom, „Images od Women“. Ako su prve suptilne, interaktivne, bliske i pročišćene, inspiracija za ove druge dolazi iz „niskih“ žanrova. Kao da smo se našli u šund-stripu napadu vanzemaljaca na Zemlju, ili eventualno filmu B-produkcije iz pedesetih u kojem pred zapanjenim licima junaka i junakinja ovih fotografija jure NLO-i. Kadrovi su krupni, izrazi nisu nimalo suptilni, štoviše vrlo su jasno razvidni – sam autor opisuje ih kao emociju „straha, ali ipak ne tolikog da u njemu ne bi bilo i radoznalosti“. Ovdje nema dilema – sve što se u prvom ciklusu tek sluti, sad je kao nacrtano. Kako se visoki i niski žanrovi rado miješaju, upravo ovom ciklusu pripada i slika iz editorijala objavljenog u ožujku 1990. u talijanskom izdanju Voguea, na kojoj Helena Christensen šeta neidentificiranim krajolikom u maloj srebrnoj haljini, u društvu patuljastog „Marsovca“. Ovo je bio jedan od prijelomnih trenutaka u fashion izdavaštvu jer se editorijal prvi put formulira kao „modna priča“ – na način na koji to radimo i danas.

 

Peter Lindbergh

 

Takvi „filmski“ prizori, ili prizori uhvaćeni u pokretu, nisu rijetki za Petera Lindbergha. Lindbergh naravno snima fotoaparatom, ali se prema njemu odnosi kao prema filmskoj kameri. Budete li ikad imali prilike vidjeti ga kako radi, neće biti čudo ako klikanje “windera” njegova fotoaparata traje upadno dugo, dok se modeli cijelo vrijeme kreću, a kadar mijenja na planirane, ali i neplanirane načine – i kad kažem “mijenja” ne mislim samo na izvanjsku kompoziciju nego i na izmjene unutrašnjih stanja osoba koje su ispred objektiva, filmsko kretanje, koje je vanjsko, ali i unutarnje, istodobno i pokret i “tok svijesti”.

Dok ga fotoaparat prati i presijeca istodobno, postaje vam jasno kako je Lindbergh, distinktivan prema kolegama fotografima, zapravo duboko povezan s nekim umjetnicima koji nisu fotografi. Pritom u prvom redu mislim na dvoje njegovih prijatelja i zemljaka, Nijemaca, s karijerama svjetskim poput njegove – slavnog redatelja Wima Wendersa i – nažalost – pokojnu, fascinantnu koreografkinju Pinu Bausch.

Iako probrane iz različitih faza i smjerova Lindberghova izrazito divergentnog rada, kolekcije “Images of Women” i “Unknown” naravno ne predstavljaju ukupan opus ovog velikog fotografa, no ekstenzivnost oba ciklusa Petera Lindbergha ipak nam približava više nego što smo ga dosad imali prilike upoznati.

Tekst: Ivan Salečić
Foto: Peter Lindbergh

Preporučujemo

Pročitajte i...

Britney Spears u svojoj prvoj velikoj modnoj kampanji

Britney Spears i legendarni fotograf Peter Lindbergh udružili su snage za francusku modnu kuću Kenzo

Peter Lindbergh ponovno dobio čast snimati Pirellijev kalendar

U glavnim ulogama je zamislio četrnaest renomiranih glumica: Kate Winslet, Penelope Cruz, Nicole Kidman, Dame Helen Mirren, Uma Thurman, Robin Wright, Lupita Nyong'o...

Marion Cotillard

Kako izgledaju atraktivni modeli luksuznih torbi za proljeće 2015.?

Marion Cotillard ponovno predstavlja kolekciju torbi imena "Lady Dior"

Fotografije koje se pamte

Izložba umjetnika Petera Lindbergha službeno je otvorena

Izložba može početi!

Velikan modne fotografije Peter Lindbergh uživao je u dobrom društvu na večernjem ELLE koktelu u hotelu Esplanade u Zagrebu

▲ Povratak na vrh