Modnu dizajnericu Vjeru V pohvalila je i Elizabeta II. Otkrila nam je zašto surađuje samo sa ženama

vjera v
16.04.2021.

'Surađujem samo sa ženama jer mi je bitno podržati ih i rasti s njima', kaže Vjera Viličnik Furman, hrvatska dizajnerica s londonskom adresom koja je za svoj pristup modi nagrađena priznanjem kraljice Elizabete II i princa Philipa

Vjera Viličnik Furman mlada je dizajnerica koja iza sebe ima već brojna postignuća: studirala je u Londonu i Parizu, radila za Toma Forda i Roksandu Ilinčić, dobila priznanje britanske kraljice, ali najveći je uspjeh vođenje vlastita brenda Vjera V u kojem slijedi svoja pravila. Nakon iskustva rada za etablirana imena, upoznala je i lice i naličje mode te je odlučila svoj brend utemeljiti na strogom etičkom kodeksu: svi sudionici u proizvodnom lancu pošteno su plaćeni za svoj rad, a tkanine koje koristi za stvaranje luksuznih romantičnih kreacija vode brigu o okolišu. U potpunosti uključena u proces nastanka odjeće, Vjera surađuje s pletiljama iz BiH i krojačicom iz zagreba, te sama veze detalje. Kako se odlučila na stvaranje etičke mode, što je inspirira i koji su joj planovi, pročitajte u nastavku i naravno, pogledajte njezine predivne kreacije).

Studirali ste u Londonu, gdje sada živite i radite. Što vas je privuklo tom gradu? Što vas u vezi Londona najviše inspirira u vašem modnom izričaju?

London je grad slobodnog izričaja, sve je dozvoljeno, toliko toga se nudi. S jedne strane je divno što je svaki stil prihvaćen i tempo života takav da se ne sudi: Londončani žive svoje privatne živote i biraju podršku, prihvaćanje, pohvalu.  Ali s druge, to je također grad u kojem uvijek moraš dati sve od sebe, grad bez predaha.

To je grad u kojem sam odrasla, odbacila ideje da želim stvarati teatar, već sam pronašla svoj glas u stvaranju prvenstveno nosive odjeće, koja je nastala etično.

Izučavali ste i ručni rad na Ecole Lesage u Parizu, a ručno izvezeni detalji su i dalje važna stavka u vašem radu. Kako ste se, u ovo suvremeno doba, odlučili okrenuti tradicionalnijim tehnikama?

Odrasla sam uz baku, koja je imala veliki utjecaj na mene. Svojim je rukama stalno stvarala, bio to najljepši vrt, dom s uvijek spremnim stolnjakom za objed, ili razni vezovi i pletenje. Veoma sam zahvalna svom fakultetu, osobito profesorici modne povijesti, što je prepoznala moju tendenciju izričaja te me preporucila na Ecole Lesage. Vjerujem da je tradicija nešto što trebamo zaštititi i oživiti, ne spremiti u muzeje, već udahnuti novu snagu i povezati ponovno zanat sa svakodnevnim životom.

Dobili ste i priznanje kraljice Elizabete II i princa Philipa za etičnu modu. Možete li malo pojasniti o kakvom se priznanju radi? Koje etične i/ili održive prakse su prisutne u vašem radu?

Prije par dana kada nas je Princ Philip napustio, sam se sjetila da mi se to zaista dogodilo u životu. Nekako ti izvanredni trenuci, kao što je razgovor s kraljicom i princem, postanu toliko nestvarni da čovjek nastavi svoj put i ne razmišlja puno o tome.

Drago mi je da sam imala priliku pokazati kraljici Elizabeti svoj rad i ručni rad koji koristim u stvaranju svojih komada. Bila sam dio mladih poduzetnika/dizajnera koji održavaju zanat na životu i osiguravamo da se ne zaboravi tako bitno i divno znanje nekih prošlih vremena.

Dobila sam priznanje od strane Britanskog modnog udruženja, takozvani British Fashion Council, da stvaram pozitivnu modu – proizvodim komade odjeće koji su nastali od etičke tkanine, gdje su suradnice plaćene za svoj rad, odjeću koja održava couture tehniku veza i ukrašavanja na odjeći na životu.

Radili ste za Roksandu Ilinčić i Toma Forda – što ste naučili radom u tako velikim brendovima? Primjenjujete li nešto od toga i u svom brendu?

Možda najvrjednije iskustvo je koliko je potrebno uložiti rada, nespavanja, truda i konstantnog istraživanja za rast i unaprijeđenje da brend uspije. Izabrati zanimanje kreativnog direktora znači da moraš biti apsolutno sve i slobodnih dana jednostavno nema. To nije posao, to je poziv.

Također, možda nije nešto što sam naučila, nego odlučila, jest da prije svega želim biti čovjek – modna je industrija često građena na iluziji, koja jedino preživljava jer se istina skriva. To sam htjela promijeniti i primjenjujem transparentnost u svom brendu.

Kako ste odlučili pokrenuti vlastiti brend?

Nekako je krenulo organski, razvilo se od šivanja prijateljicama odjeću za ljeto od zavjesa i plahti. Oduvijek sam se kreativno izražavala, ali sam se fokusirala na odjeću (ne kažem modu jer je kao zanimanje preširok, te prečesto korišten pojam da bi imao dostojanstveno značenje). Dakle, fokusirala sam se na odjeću poslije srednje škole, radila za druge, a za sebe nakon što nisam mogla, niti htjela, slijediti isti tempo kad sam postala majka.

 Koristite organski pamuk, svilu… Gdje nabavljate materijale za rad? Koliko ste uključeni u proizvodni proces?

Uključena sam u svaku odluku, od nabavke tkanine – saten dolazi iz Japana koji se proizvodi s najmanjom mogućom količinom vode i toksina, deadstock kašmir od velikih modnih kuća kao što je to Max Mara (u protivnom se ta apsolutno ispravna tkanina pali kao višak), te organskog pamuka iz Nizozemske.

Pletivo je ručno pleteno u Sarajevu, u udruženju žena koje kroz svoje znanje, talent i rad ostvaruju nezavisnost i financijsku samostalnost.

Za vas pletu žene u Bosni, šiva žena u Zagrebu… Kako nalazite suradnike s kojima želite surađivati?

Surađujem samo sa ženama, bitno mi je bilo podržati i rasti zajedno sa ženama. Jer žene su te koje su mene učile, tješile, bodrile i na kraju, moje klijentice su te bez kojih ovo ne bi moglo biti moguće. Mislim da je divno stvoriti takav način poslovanja, da kroz rast brenda, žene koje kupuju komade znaju da tom istom kupnjom podržavaju moje suradnice i mene.

Također mislim da je prije svega bitna emotivna povezanost i iskrenost, te su moje suradnice i kolaboratorice dio mene – mene Hrvatice, mene kćeri majke iz Bosne i Hercegovine, mene Židovke (trenutno radim na komadima s plemenom Beduin žena koje i dalje žive u pustinjama Izraela i stvaraju rukama kao i prije stotinu godina).

Kako zamišljate ženu koja nosi vašu odjeću? Tko ili što vas najviše inspirira?

Moja je žena ljubav. Ona je kompleksna žena, koja zna snagu u nježnosti. Nije ju strah biti sretna ili tužna, plesati sama bosa u vrtu. Ona je žena koja zna da ljepota dolazi s godinama, kao i mudrost, te se izražava za sebe. Modno je apsolutno osviještena i instinktivno prepoznaje trendove, ali nije nimalo njima opterećena.

Moje me žene inspiriraju: moja starija sestra uvijek ili način na koji moja fotografkinja gleda u daljinu na setu, te strankinja na drugom katu Selfridgesa dok dira izvješenu odjeću.

Dolazite li često u Hrvatsku? Namjeravate li predstaviti svoje kolekcije i ovdje?

Lijepa moja Hrvatska. Kako je to da tek kad odeš i upoznaš druge kulture, shvatiš koliko toga imamo na vlastitom pragu i kako smo divno djetinjstvo imali.

Hrvatska je moj dom, mislim da je moguće imati domove gdje god je dio nas, naše duše i to će uvijek biti i Hrvatska, gdje su moja sjećanja, moja obitelj, najsretnija ljeta.

Pošto ne prikazujem kolekcije tradicionalno i prije dvije godine sam prestala sudjelovati na londonskom Tjednu mode, fokusirana sam na digitalan rast i nadam se skorim POP UP eventima, jer mislim da se industrija više okreće tome – direktnom kupcu. Moda više nije zatvorena i skrivena za samo određene, ona sada pripada svima jednako.

Kako ste zadovoljni reakcijama publike i kupaca na vaš rad?

Strah me reći naglas, jer zaista sam sretna što se sve razvija u ovom smjeru, ali kao i svaki ‘sam svoj poslodavac’, nikada nisam zadovoljna do te mjere da sjednem i duboko udahnem.

Već sam dugo u ovoj industriji i modna je industrija trenutno pod velikim pritiskom i promjenama, nadam se pozitivnim, ali sve je moguće, još uvijek mi sami kupci, individualci, nismo dovoljno osviješteni i velike nam konglomeracije skrivaju pravu istinu o tome kako se odjeća zaista proizvodi.

Što vam je sljedeće u planu?

Trenutno su na stolu u studiju tri komada koje moram izvesti noćas, organizirati DHL sutra za Zagreb jer šaljem par komada na tajno snimanje u Amsterdam, te dvije nove boje kardigana staviti na website.

Svaki dan je ispunjen i studio je živ, sa suradnicama komuniciram svaki dan, pogotovo sa svojom krojačicom u Zagrebu i atmosfera je divna jer radimo, stvaramo, svaka u svom stručnom području.

U planu mi je održati taj balans rada i podrške, uzbuđenosti oko snimanja, oko novih komada, tkanine, boja bisera i cvjetova. Radim posao koji iznimno volim i htjela bi nastaviti rasti… a girl can dream…

Razgovarala: Kristina Stakor

Foto: Vjera Viličnik Furman (privatni album)

Pročitajte i...

Marinella Matejčić, udruga PaRiter: 'Šalje se poruka da je žena tijelo koje je dozvoljeno dirati jer će to proći nesankcionirano'

S Marinellom Matejčić, voditeljicom programa za ženska prava i reproduktivnu pravdu u udruzi PaRiter razgovarali smo o problemu seksualnog nasilja nad ženama, ali i patrijarhalnim obrascima, tabuima i ostalim razlozima koji dovode do toga da većina počinitelja ostane nekažnjena

arena centar

#DenimDay obilježen je i u Arena Centru, a brojne javne ličnosti pokazale su solidarnost sa žrtvama seksualnog nasilja

U srijedu, 28. travnja, po prvi je put u Hrvatskoj obilježen Denim Day u organizaciji magazina Elle Hrvatska i uz podršku centra Ženska soba, a u kampanju se uključio i Arena Centar koji je pozvao posjetitelje da 29. travnja snime #denimselfie u Arena Centru i iskažu solidarnost sa žrtvama seksualnog nasilja. Pozivu su se odazvale i osobe iz javnog života, među kojima i Tihana Harapin Zalepugin, modni urednik i stilist Saša Joka, Youtuberica Lorin Nukić...

jill biden

Modni statement Jill Biden na prvom Bidenovom obraćanju Kongresu

Jill Biden držala se provjerene i održive formule za prisustvovanje prvom obraćanju svoga supruga Kongresu

denim day

Glumice, dizajneri i brojni drugi na #DENIMDAY iskazali podršku žrtvama seksualnog nasilja

Jučer, 28. travnja, po prvi je put u Hrvatskoj obilježen Denim Day u organizaciji magazina Elle Hrvatska i uz podršku centra Ženska soba. Nošenje trapera zadnje srijede u travnju svake godine međunarodni je simbol prosvjeda protiv okrivljavanja žrtava u slučajevima silovanja ili seksualnog napada. Inicijativu su sudjelovanjem u virtualnoj kampanji podržale i brojne javne ličnosti – Ida Prester, Lana Puljić, Ana Bacinger, Ivana Roščić i mnogi drugi

Snimi #denimselfie u Arena Centru i podrži žrtve seksualnog nasilja!

Jučer, 28. travnja, po prvi je put u Hrvatskoj obilježen Denim Day u organizaciji magazina Elle Hrvatska i uz podršku centra Ženska soba. Nošenje trapera zadnje srijede u travnju svake godine međunarodni je simbol prosvjeda protiv okrivljavanja žrtava i destruktivnih mitova o nasilju nad ženama, u obliku silovanja ili seksualnog napada. Inicijativu su sudjelovanjem u virtualnoj kampanji podržale i brojne javne ličnosti – Ida Prester, Lana Puljić, Ana Bacinger, Ivana Roščić i dr., a aktivnosti se nastavljaju i danas jer o ovom problemu treba govoriti svih 365 dana u godini! U kampanju se uključio i Arena Centar u Zagrebu koji poziva posjetitelje da danas, 29. travnja, snime #denimselfie upravo u Arena Centru i iskažu solidarnost sa žrtvama seksualnog nasilja. I danas se traper nosi s višim ciljem!

Denim Day watchlist: Najbolji filmovi o ženskom bijesu

Traperice, kokice i tribute fantastičnim filmskim osvetnicama

▲ Povratak na vrh